SONGFORDEAD

Zalupiti glasno vratima na nebu. Ostaviti trag vlažne mjesečine što gleda u divljinu tijela. Upregnuti lase njene raščupane kose. Opijeno pustinjom suhom projahati kao gladijator sučeljavanja zvjezdanih vrata. Produžiti dalje prema moru. Okupati ruke u njenom bespuću pogleda. Jesti gljive praštanja, ostati nag na pustopoljini srama.
Netko me možda nekada i upozna, spozna da nisam tek rasipnik kapi napasti.
Bijela zvona trgaju sate, ja je hvatam po postelji crvenih latica ruža.
Gledao sam ih dok su se ljubile. Izgarao sam. Pržio mišiće na vatri gorućega asfalta. Izmjenjivale su jecaje potrage po mokrim tijela. Odgurivale jedna drugu, prilazile pažnjom ranjenih Amazonki. Osebujno, pomalo i napetoga stanja, bezobraznog poslanja prste sam približavao njima. Avanturne adrese odašiljao sam migove zapažanja. Tako su mi fine, opojno sočne, pune.
Razdvojenih opni glasno su me prizivale. Nakon pronalaska bisera na dnu mora na tren sam stao.
''Gorim, ugasite me sokovima što vam kovitlaju u tijelima''
''Zauzdajte me, bit ću vaš rob. S nagrizajućim koracima što se čuju dok vam kročim u postelju grijeha.''
''Vežite me, vaš sam, prosjak i skitnica. Pjesnik nepodobnog morala.''
Davale su mi se zajedno, protkane jedna kroz drugu. Nabujalost su mi jezikom uspalile. Ljube me, cvjetno romantičan zapljuskao sam ih tragom neprolazne grešnosti.

Netko bi možda i pomislio, želim samo u njenom dahu ostati. Uhvatiti ju za ruku, odvesti u šumu skrovitu, zelenu. Korama Ljepote ogrnuti.
U pravu je. Zviždanjem vjetra privlači me u dimne oblačiće, iscrtane crvenom bojom Ljubavi.
Haljinu crnu joj lagano rastvaram, straga. Povlačim ju dole. Pamučna nit koja se usjekla između dva bijela otoka, bježi mi pod prstima. Pokušavam ju otkriti, razbuditi žudnju divljine.
Purpurni je dijamant u mome oku. Želim ju rasplesti, rastrgati na sitne grešne iglice koje su već i prije bile pozabijane po mojim prsima. Pod rukama mi se stisnula, pore kože su se sklopile. Univerzum mi je pod jezikom.
Usne slatkaste, večeras kiselkaste kao sok limuna smiruju grijeh, krutost razbjesnjelu.
Razmazao bih ti ruž sa usana po postelji noći, u koju sam te primio. Sakrio od zvijezda i plavog mjeseca.
Usne što gore vatrom potonuća na brodu ratnom, skupljaju se pri svakom mom udarcu u bokove otkrivene. Na obali Sunčanoj, na sitnome pijesku što sjaji kao ogledalo ranog jutra.
Taj ruž sa usana krijem od zaborava. Zbog tebe, i samoga sebe. Nas, duboko u kutu knjige, gdje se prvo obrišu tuđi nemiri.

Upao sam u zamku noći. Ukliješten između njenih prepona tragam za dolinom sladokusja. Određuje ritam poniranja. Želi grubo i jako, mahnito i strasno. Na njenom tijelu valovi putenosti me bacaju sa jednoga otoka na drugi. Pjena pohotnosti mi ulazi kroz nozdrve. Srce ječi, lupa kao bubanj. Krv se grije, vrije. Vruće me osjeti dok grca na meni, oslonjena na zid izbrazdan našim povicima.
Okreće se, vrat mi ljubi, grebe noktima po prsima. Ostavlja tragove rastvorenog uznemirenja. Sitne posjekotine na tijelu vape za još. Spušta se niže, prema krutosti koja vreba njene crvene usne. Razmazanog karmina. Jezikom se igra, prevlači ga žudno gore-dolje, sve brže-žustrije. Prsti mi se pletu sa njenim pramenovima kose. Približavam ju sve više dlačicama razbuđenima. Uzima me, slasno isprobava svaku kap mene.
Oznojenog lica ljubim joj grudi, napete bradavice što prikupljaju mirise istresene sa naših dlanova. Uvukla me je u kavez smijeha. Vezala dodirima zlatnog plamena. Na njoj napet kao luk žudno vrebam svaki trenutak pažnje britkih utora kraljevskih odaja.

Privukla me svojom crvenom prozirnom košuljom. Nazirao sam svu raskoš grudi. Pogled mi se uvlačio sve dublje pod tu maglovitu opnu što je tako bezuspješno skrivala horizonte bespuća. A ipak, možda je na sramni način željela privući pažnju.
Pokušao sam biti pristojan, naočit mladić. Ali ništa od toga. Već mi je smutila um. Prikradao sam joj se u ovoj vrućini. Zovne' kapljice znoja želio sam osjetiti pod dlanovima. Kako nam se sokovi miksera dana miješaju pod dodirima neprospavane igre.
Ja već nag, uzgoropadljen svlačio sam ju. Prizivao kišu, neka ju rastopi. Utopi se na usnama vječitog romantika. Zaiskri u zelenoj dolini. Cvjetovi razvrtljivosti neka joj spletu nit sladora koji želim ljubiti.
Razmazivati putena jutra po bokovima. Svaki dio tijela joj snatriti iznutra. Uvesti u magični svijet, gdje naša ljubav raste u Svemiru. Podaj mi padine, latice ljubičaste. Stojim sluđen, zavodljiv, pohotan. U krupnoći ponosa, zajaši me strasno, zajaši me bludno.

Kasno noću u tebi i meni javlja se slutnja nemira. Razgovor dodira uvijek se završi na vršcima osjetila. Milujem ti lice umiljato, ljubim ti vrat. Pažljivo tražim rubove strasti. U uzbuđenju tom grizeš mi prste i prsa. Koža se napinje kao jedro na vjetru. Dajem ti sebe. Tanku liniju po kojoj tako pohotno ostavljaš vlažan trag. Kidaš okove sa napetosti, guraš me uz zid. Želiš me imati, sada, ovaj tren. Raspojasanog, nagog, bludnog. Usnama dižeš me, propinješ. Rastem, rastem u tebi.
Toplo ti prelijevam mlijeko po kosi. Sisam ga slasno sa crvenih otočića tvojih grudi. Klizim jezikom po trbuhu. Igram se oko pupka, izvora novog života. Spuštam se prema odajama širom otvorenih vrata. Grickam ti brežuljke, kao Božica sjajiš.
Vrtlože se misli ''Moj je, samo moj''. Ja sam tvoj, zaogrnut bojama titraja vremena. Prelaziš mi rukom preko tjemena, čvrsto držiš. Kroz nozdrve osjetim mirise rasplamsale Žene. Stežu se Dveri Ljubavi. Grcaš na licu mom, dugom jeziku, prijatelju u noći tvom. Za sebe me vežeš konopcima uzdaha. Stanja u kojem si na vrhu svijeta.
Jedina, jedinstvena sa krunom na glavi od poljubaca kojima sam ti tijelo klesao, s prvim znacima jutra plesao.
Nemirna i naga. Papreno vatreno, ljuta, daješ mi se raščupana i lijepa. Predivna, kao pogled prema valovima mora, gdje se spajaju nebo i planeta. Konturama naše prostorije plivaju sokovi umornih tijela.
Kompas ljubavi mi daješ, na krutosti mi traješ. Uvijena i povijena kao grana vrbe, pazim na tebe. Mazim te paperjem smijeha. Utiskujem u vječnosti pečat za tebe, zbog mene.

U noći na tamnom konju smiraj ljubavi se probudio. Kose si rasplela. Poskidala sve sitne vezice sa lascivno dotjeranih pramenova crvenih. Dočekala si me sa hladnim predjelom. Sladoledom ispunjenim sićušnim komadićima keksa. Usne su se ledile. Ti ih grijala grudima vrelim, nabreklim bradavicama. Skidala mi sa zuba inje sramno.
Ljubljena moja, uvijek sam bio utjeha tvoja. Zavodljivi kolačić sreće. Stanje putenog doživljaja.
Čekala si me, naravno naga. Govorila nespokojne riječi ; ''Bestidno sam ti draga. Luduj u meni, budi moj razbojnik, tamničar strasti.''
Veži me lancima poljubaca, upleti se u prepone rascvjetale. Bijelo me crtaj, u nedjelu razvratnice ostavi. Sutra je tišina ekstaze, sada buktinja u meni plamti. Ohladi me, uzmi me straga''.

U vinogradu ljeta uzimala si grozdove požude. Ja sam tebe ludo skidao. Zatočio te, vezao listovima vatrenim. Kiša je počela padati. Zaštitio sam te tijelom ustreptalim. Požalila si mi se, smetali su ti mali mravi što su se vrpoljili na mojim dlanovima.
Podigao sam te, golet crvena je bila spremna. Lagano te spustio, rastvorio te grubošću. Jecala si, ljubila usne, izgorjele na suncu. Premazao sam ti otoka dva bijela uljima naših sokova. Uklizao gordošću bludnika. Stenjala si, vrpoljila na njemu. Duboko sam u tebi ostavio misao svoju, preduboko.
Podijeli sa mnom svoje grijehe na zemlji tvrdoj. Zaboravi na prošlost razbacanu po knjigama zaborava. Uspomene su za nostalgičare. Otkrij mi grudi krasne. Na njima želim ugrijati lice. Pokucati na stražnja vrata. Ponovo te gledati straga. Duboko i vlažno.
Dole u kutu srama, pogled mi je ostao. Rano jutro je bilo a ja slab, nejak. Pojela si me, onako strasno.

Hladno mi je dušo. Još uvijek si noćila pored naših jastuka uzdaha. Razotkrivena, zavodljivo pripijena uz granicu naše opipljivosti. Čeznem za tragom u skrivenim kaznama indigo prepoznavanja. Nemoj biti tek usputna stanica u životu. Reci mi gdje želiš prosuti svoje trepavice po meni, biti bljesak plamena što te predivno odaje.
Grudi su ti plesale ispod spavačice u duginim bojama. Mamila si me. Pratio sam ti stope male i plahe. Na prsa si mi pala iz kojih je izbijala vrelost žudnje za prodorom pod plaštom nevidljivosti.
Podizala si boju po boju. Pokazivala listove, koljena, prepone. Želim sve, želim sada. Uploviti u tebe, brežuljke koji me lude osjetiti pod zubima. Razabirem po nagosti između pupka i rastvorenih polutki. Želim te sklupčati, stisnuti uza zid. Oštricom sjajnom prerezati spone bola i smijeha. Zapaliti svijeću s mirisom vanilije. Lancima vječnosti vezani smo za hrid predaje. Dajem ti oči zelene, što te prate u mraku dok istražuješ napetost što para maglene sanje u tebi.
Razdvojena od romantike i riječi, imam način kako te zadovoljiti. Postani na tren sjen' moja koja zadovoljava sebe.

Tvoj svijet bezbrižnih snova zavoli sam. Gledao prema morima mjehurića što je stvarala duša koju sam brižljivo čuvao u kutijici uzdaha. Ptico leptirice, šareni odsjaju na asfaltu vrućem putujem napetim preponama do sitnih dlačicama. Medeno me voziš putovima vlažnim.
Misliš, drugačiji sam od ostalih. Znaš, isti sam. Samo je razlika u tome što te ja ludo volim. U ljubavi te ljubim, uzimam straga. Igram igrice vješte. U malim pohotnim zadrškama nosim na vjetru što puše sa zapada. Grubo te postavljam na tron. Ulazim uz ritam dana. S jutra do podneva, dok se na nebu ne pojave zvijezde repatice, zelenog sjaja.
U ljubavi ti grizem meso polutki što lagano rastvaram. U njih ponirem. Kroz tišinu ih probijam. Ti si ta koju želim, kao stranac još dok sam ti bio.
I sada, iako je magla pala među nas. U čežnji te promatram, što će biti sa nama? Ljubav si koju želim nositi na krutosti kao štit.
Osjetiš li kako tugujem, u tebi. Rušim sve barijere prolaznosti. Grudi ti nepoznate drugima razgolićujem. Na bedrima ostavljam svježi trag, bijeli. Miješam ga sa čokoladom i grozdovima strasti. Hranim te, vjerna moja ptico leptirice.
Bez odjeće sam ti drag, to zna sam Bog.

Ogrnuo sam te kaputom crnim. Skrio te od zvijezda i mjeseca. Želio samo za sebe. Borove iglice su ti smetale na ledini zemljanoj. Uveo te u dvorac Ljubavi. Proveo klancem naoštrenim. Gačice sam ti pregrizao, pukle su na dva dijela. Zavladao ti tijelom vrućim. Oprao ti bedra i prepone, tijelo nauljio sokovima svojim.
Grudi sam ti ljubio, pupale su, bradavice sočne liznuo tek toliko. Daješ mi razlog voljena, rastem, režem dim u sobi. Uzmi ga, kako samo ti znaš. Po zubima bijelima neka skrovito pleše. Uvedi ga strasno. Do kraja. Duboko.
Nemoj stati, zavedi me, bokovima što su ti se skrivali ispod uskih hlačica. Migoljila si mi očima kao zmija kroz kamenjar. Htio sam te uhvatiti za guzu, a znaš da se bojim otrovnica.
Skini ogrtač vrućine. Uroni me među svoje prepone. Želim čuti kako jecaš dok te ljubim strasno, niz usne mi curi slad užitka.
Tvoje tijelo moj hram, vlažno si mi osula granice nemira. Topim se na postelji srama.

Skinuo sam paučinu sa prošlosti. Te noći sam umro, ponovo se rodio vođen testom straha. Ljubav je bila iskra moga jedinoga grijeha.
Vođen tišinom i kapima kiše istraživao sam nepoznato žensko vrelo tijelo. Očaran s njim, sludio mi se kamen napet. Usne crvene ljubio sam željom nebeskog sjaja. Spuštao se, klizio do golog vrata. Grizao, ostavljao tragove malene.
Daj mi srce utrobe svoje. Idem do kraja, u tebe. Okrenut ću te, zavrtjeti, kotrljati po laticama napetosti. Uvuci ga, jezikom pređi preko njega. Ti si moja Žena u odsjaju razuzdanosti.
Ne predajem se. Spašavam blud u sebi, plivam po tebi. Stopili smo se u jedno biće dvije duše. Razmišljaš li kao ja, duboko u noć. Svuci sve sa sebe, ne mogu bez tebe.
Purpurno me prizivaš, ja se crveno odazivam. Vatra sam, oganj sudnjeg dana. Želim te zapaliti. Gori, gori sa mnom. Spalit ćemo sve tužne riječi, nespokoj koji se uvukao u nas. Brežuljke ti sočne vabim, na usne svoje. Bradu. Sokovima magičnim opijaš me. Jezikom ti klizim preko međice. Sretna ženo u tebi sam. Grcaj u zadovoljstvu, na licu mom.