SONGFORDEAD

Ogrnuo sam te kaputom crnim. Skrio te od zvijezda i mjeseca. Želio samo za sebe. Borove iglice su ti smetale na ledini zemljanoj. Uveo te u dvorac Ljubavi. Proveo klancem naoštrenim. Gačice sam ti pregrizao, pukle su na dva dijela. Zavladao ti tijelom vrućim. Oprao ti bedra i prepone, tijelo nauljio sokovima svojim.
Grudi sam ti ljubio, pupale su, bradavice sočne liznuo tek toliko. Daješ mi razlog voljena, rastem, režem dim u sobi. Uzmi ga, kako samo ti znaš. Po zubima bijelima neka skrovito pleše. Uvedi ga strasno. Do kraja. Duboko.
Nemoj stati, zavedi me, bokovima što su ti se skrivali ispod uskih hlačica. Migoljila si mi očima kao zmija kroz kamenjar. Htio sam te uhvatiti za guzu, a znaš da se bojim otrovnica.
Skini ogrtač vrućine. Uroni me među svoje prepone. Želim čuti kako jecaš dok te ljubim strasno, niz usne mi curi slad užitka.
Tvoje tijelo moj hram, vlažno si mi osula granice nemira. Topim se na postelji srama.