SONGFORDEAD

Došao sam uz pratnju kiše pod prozore otvorene. Skrivala si se od mene. Jesi li spremna za novi pohod u osvajanju utvrde na vrhu Mjeseca. Slike blistave i goruće prizivale su me. Kako sam im mogao odoljeti.
Tako si ponekad zla prema meni. Zoveš me, vabiš prstima umočenim u med. Istražuješ prostranstva koja želim ljubiti, jezikom nadolijevati kapi sokova čokoladnih medenjaka.
Srce si koje punim utiscima budućnosti. Hrapavo se stisnula uz mene. Ne puštaš me iako znaš sudba nam je kleta upisana.
Umrijet ću ti draga na grudima bez obzira koliko čeznuo za tobom. Ponosom tvrdo te osvajao, pisao pjesme ljubavne. Umrijet ću ti na dlanovima vlažnim od predigre koje su se čak postidjeli i Stvaraoci svijeta. U tebi cvijet radosti raste a po meni tek korov zemlje crne.
Ljubio sam te kroz tamu, okačio odjeću na najbližu zvijezdu. Lagano ti pratio tragove do postelje. Naslonio na ogradu željeznog, hrđavog kreveta. Noge ti razjedrio, iskreno rekao; Volim te bez obzira na očaj u mišićima. Ljubljena, straga prodirem, pišemo budućnost zajedno. Oči će ti sjati kao neonska svjetiljka, suze od smijeha će nam poteći.
Trag svoj brišem po guzovima tvojim.

Zastao sam na tren. Zamaskiran kao Zoro prikradam ti se. jutro je masno i slabo vidljivo. Željan tvojih oblina razbijam gljive od porculana. Zašto si tako žalosna? Ne boj se. nisam razbojnik ženskih, nježnih, staklenih srdašca.
S ljubavlju sam se stopio, u moru tvojih pogleda utopio. Ljubim te žudno po preponama slanim. Nagrizaš mi lice i dušu. U dodirima Kraljice suncokreta osjetim goruću želju za napetosti koja te cijeli dan sanja.
Sanja još od onoga dana kada si mi prvi put prišla. Šapnula na uho: ''Želim ga grubo izazivati jezikom. Očarati na povjetarcu zelene ravnice. Igrati se s njim, začarati kao patuljka u igličastoj šumi''.
Skinuo sam plašt sa sebe. Uhvatio te oko struka, rastvorio haljinu prošaranu velikim, žutim cvjetovima. Posjeo na stari, hrastov stol.
Klizio jezikom od koljena prema unutrašnjosti zore. Vlažno ti punio sitne pore na koži koje su bujale pri svakom mome razvratnom uboju. Otkrivaš mi savršeni svijet vedrog dana. Ljepotu žarećega sunca.
Razvratnik sam i bludnik koji krade umjetnine dragocjene. Ti me potičeš jer si moja istinska vodilja kroz nemire koje stvaraju žice gitare. Pokazuješ mi čežnju pod bobicama brusnica. Sjajiš sjajem dijamanta, ja u tebi miješam bezobrazluk i uske zrake neonskih lampi.

Svoje osjećaje zaogrnula je crnim kaputom sa mašnom na leđima. Imala je crveni šal. Usnuo sam ili nikada se nisam ni probudio. S jutrom prohladnim, bez Sunca i zagasito plavim oblacima dodirivao sam pipke hobotnice ljubavi. Težio ka odvraćanju od sjete. Pokušao razbiti gorčinu uzdisaja. Slabost me hvata a nje nema pokraj mene.
Nebo joj je na jastuku, mota mi se oko nogu. Padam pod njenu sjenu, obrise grudi. Kosu mi plete oko ruku. Veže me, dah mi steže.
Ljubi mi vrat, navješćuje sudbinu nas dvoje. Spušta se niže, prema prsima napetim. Žudno grebe po butinama, približava se očvrstjeloj krutosti. Razmiče maglu između dodira i stvarnosti.
Na poljskim putovima trnovite divljine spuštam ju na postelju zelene trave. Zadižem joj haljinu sa prišivenim bijelim cvjetovima, Ivančicama. Klizim joj jezikom oko članaka, vlažim listove. Kožu oslikavam lavandom i zrncima soli. Razmičem joj noge, pamučnu nit pomičem u stranu. Okrećem ju, uzimam ju strasno straga. Opne Ljepote me usko primaju. Na njoj ostavljam trag žudnje, jedine Istine i Boli.

Plivala je iznad zagasito plavih oblaka. Sjekla ga je u kolutiće jutra. Oblinama privlačnosti njihala ih ravno prema meni. Poželio sam ju svući, u sne razvratne uvući. Zajedno sa njom pobjeći od stvarnosti. Daleko u zemlje požude i starih mitova. Predati joj se kao muškarac kada upozna svoju Boginju ustreptalosti.
U tijelu su se stapale krvne stanice sa nabreklosti mišićnih iglica. Prilazila mi je sitnih koraka, gotovo nečujno kao ruža kada se rascvjeta, boju latica oda. Ljubila mi je prsa, jezikom klizila sočno i vlažno prema hridi na koju se željela nasukati. Sve čari razbiti u tisuću malenih dijamanata. Bila je moja, blještavo napeta.
Vođena rukom neba kišila je po meni kapima tekućeg meda, opipljivo i ljepljivo. Sluzavo sam ju oblikovao, u njoj gradio hram Ljepotice.

U očaju sam te tražio na vrhu planine maglovite. Kidao šiblje trnovito u korijenu da što prije do tebe dođem. Bila si sama u kolibi od lipovog mirisa. Trag me je vodio prema tebi iako je bio studeni, pripremala se hladna i duga zima.
Skrivala si se u zavodljivom i prpošnom kaputu crvene boje. Noge si prekrižila dok je vatra lagano tinjala. Odavala siluetu žene zavodljive. One, koja će uzeti blud u svoja vrela usta, našminkanih višnjinim sokom. Uvedi ga pod skute jezika. Oduzmi Mu dah.
Uzmi lisice Prometnice nježnosti. Stegni ih oko mojih ruku. Bit ću tvoj vjetar u kosi. Pružiti lavinu eruptivnog grčenja. Polutkama mesnatim i poželjnim ukradi mi lice. Istraživati ću te. Gusar sam u valovitom moru.
Pod naletima oštrice pucat će krinka kojom si me zavela. U TEBI.
Brežuljke ću rastvoriti. Ludjet ćeš zbog glasova sudbine. Klasje sitnih dlačica škakljati će mi obraze.
NA MENI, zanosno otkrivaš klin magije.
Odajem ti se tvrdom glavom. PRODIREM. Toplo te grijem.

U san sam ju želio namamiti, nag i bludno raspoložen. Sjedila je kraj mene, pogleda zamišljenog. Promatrala zelene ptice kroz okna stare kuće uz rijeku koja je nemirno vijugala.
Ruku sam joj podvukao ispod uske majice. Oslobodio sam ju krletke, grudi su poletjele van. Milovao sam ih žudno i sav u iščekivanju. Punile su se titrajima dodira snažnih. Otvarala se, slatko osmjehivala.
Okrenula se, ugrizla za usnu. Dovoljno jako i duboko da krv poteče. Jezikom ju je skupljala, oblizivala se kao lavica nakon dobrog ulova.
Kosu je raspustila, prštile su iskrice žara divlje i zapaljivo. U sebe me je uvukla, nabujao sam i velik. Napetost mi je sve više gutala, u napast dovodila.
Oči su mi se sklapale, žmirećki sam je promatrao sa visine. Utopio sam je sa sokovima što su se cijedili niz vrat.
Vrišteći mi se nudila. Odaje jedinstva stopljene sa dlačicama brade nudile su mi se. Klizio sam joj niz međicu, rastvarao opnu što je pucala pri mom svakom naletu u nju.

U jesenskom danu čeznemo za toplinom neotkrivenih ruku. Pokušavamo zavoljeti šapat neobuzdanih boja.
Tajna knjiga daje mi moć kojom ću šarenilo cvijeća razbuditi na njenim bedrima.
Na sunčanoj strani ulice sitne kapi znoja skuplja u dlanove. Za sutra, suha jutra. Grli me nježno, ljubi strasno. Usnama crvenim, vrelim što kradu mi dah.
Padam joj pod noge. Želim se predstaviti. Bolje ju upoznati. Uzeti straga, zadići haljinu. Rastvoriti napetosti tvrdom.
Ostati u dolini gdje Sunce uvijek sjaji, nema zime, maglovitih poraza.
Ostati, dok sve zvijezde sa neba ne padnu. Proklet sam bio, proklet ću ostati. Kao ogoljena hrid, negdje, nekako, nitko me neće naći.
Želim ju vidjeti još jednom. Sve strgati s nje. Zavesti, uvesti kao vuk u svoju jazbinu. Na njoj pisati tintom strasti.

Pogled u ogledalu. Ranjena zvijer, oči se sjaje. Zadovoljstvo ipak nosi raskoš prostorije. Ispunjenost cvjetnim laticama sa njenih putujućih brazdica. Voljela me je to svitanje kao ni jedna do sada. Tražila po postelji šapata jagodica prstiju. Popuštala svakoj mojoj želji. Otvarala odaje vlažne dok su nam kroz prozor zrake Sunca željno topile riječi na usnama. Otkrila je svu putenost bedara.
Prilazila mi tiho, na koljenima puzajući. Vukla me u grotlo bluda. Želio sam ju ispuniti do kraja. Utopiti napetost isprepletenu žilicama, duboko u njoj. Straga ju hvatam za polutke. Širim, lagano klizim prema nježnosti koju je do sada skrivala od mene. Opijena glazbom naše zavodljivosti, pruža mi note čokoladne torte. Jedem ju slasno, dugo i vječno.
Moja je dok noć nam prilazi na biciklu Svemira. Točkovi nebeske prašine utiskuju nam se u lica ljepote. Tragove umorne sreće brižno čuvam na rubovima hridi Ljepotice.

Pristigla si uz zeleno-plavo svjetlo, uz gitaru i crveno vino. Pomalo omamljena željela si maštu ispisanu na bijelom papiru podijeliti sa mnom.
Jesi li sigurna? Jesam li ja pravi Ljubavnik za tebe?
Meni godi samo gorka crna kava bez šećera. Duga predigra i kraj potpisan po polutkama zadovoljstva.
Prišla si mi u crveno-crnoj haljini kao Božica iz nekog nijemog filma. Vabila si me. Prizivala tajnim labirintom do odaja purpurnih.
Želiš li me ugrijati po snježnoj mećavi? Rashladiti dok me vrućina prisiljava da skinem sve sa sebe. Postanem tvoj model za oslikavanje. Kalup gordi i napeti.
Oblikujem me rukama nježnim. Stvori štit koji te uvijek brani. Privi se uz prosjaka koji dijeli samo uznemirujuće stihove.
Ugrizi me za bedro, lagano klizi oko Njega. Čeka te vjerno, s jutrom dok pijetlovi se nisu probudili, prije nego što sove najave maglene noći.
U godine starosne uvedi me vedra lica. Kroz ulice zagonetki provedi znojnoga čela i uzburkanog tijela.
Poklanjam ti mišiće i usne, Ljubav. Možda ponekad i nisam savršena osoba za razgovor, ali volio sam te i kada su valovi bijesa udarali po nama. I sada kada smo vezani jednostavnom potvrdnom rečenicom.
Oplemeni se na meni. U tebi sam našao smisao svoje vjere. One što mi na jastucima nemirnim ne da spavati.
Suđeni smo jedno drugom sada i u Smrti. Jednostavno, tako je zapisano u knjigama sudbine.

S jutrom sam ti se iz šuljao iz kreveta. Tamna noć se miješala sa prvim zrakama Sunca. Pratila me kob ljubavnika goropadnika. Ipak dala si mi sebe, sve uzdahe. Pohotu koju si mi još davno željela poslati pismom.
Otvorio bih ga, isto učinio. Bludno te ukrao rukama sjena. Ljubio te do besvijesti. Razvezao mašne crvene, iskočila bi vam. Bila bi moj poklon vremena, prošlosti, budućnosti. Usne ljepljive bih grizao dok napetost ne zaludi. Okrenuo te, položio na krevet bezvremenski. Ukrašen drvenim ogradama koje si grebla dok sam ti razdvajao opne uske. Prodirao do zadnje trunke atoma.
Zaključala si me u srce svoje. Otrovala začinima ekstaze, dodala malo medenog slada i prstohvat slanog tijela vatrenog.
Pusti, pusti me van. Ukalupljen odajama svetice, zavlada si sa mnom Ljepotice.
Siši, steži, ne bježi, na nas zao glas reži.
Otvori se žudno, držat ću te budno. Svjestan tvoje ljubavi, oštricom prvog čina blizu tebe sam. Kao vjetar sam te zavijorio, približio trncima tijela znojnog.
Dostavljam ti sebe u jeseni, po vremenu hladnom. Probudi me, oblikuj prema načinu na koji sjedaš na maga strasti.

Kako je imala mesnate guzove. Jestivo, stvarno, jutarnje poželjno. Utopio bih se u njima. Grizao dok ne ostanu crveni. Otisci zuba ostave duboke tragove jabučno-kiselkaste ljubavi.
Držala me je na odstojanju. Dovoljno da ju osjetim, zamiriše mi kao proljeća prve kapi kiše. Prilazim joj, preskačem brane sazdane od niti vlažnih, od uzdaha.
Čeznem te uzeti straga, o jedina moja draga. Budiš u meni zvijer, koja kida sve pred sobom. Urasle korijene vječnosti koji su se stopili sa džunglom grada. Skini sa sebe ovoje brižne što su se stisnuli uz tvoju bijelu kožu.
Razodjeni se, podaj mi malo nemira u oku. Nagu bih te promatrao. Krao te bestidno, prišao sa leđa. Posjeo na stolicu na kojom mi mutiš misli. Vrtio te, sluzavo mazio uljima probuđenih prstiju. Zakotrljao strast što se ponekad stidi, izmiče mi sa vlažnih i grubih dlanova.
Vodiš me kroz labirint purpurnih odaja. Nosiš me životnom stazom uskovitlane strasti. Pupaš sve ove godine, za mene, ja u tebi.

Moja vjerna draga, čekam te na zadnjem peronu dana. Otvaram ti sve stanice našega života. Još dok smo bili mladi, zaluđeni jedno drugim.
Poklanjam ti osunčan dan uz Jezero plavo. Svijeće i večeru, nekada davno rekao bih ti romantičnu. Dobro znaš što ja sada želim od naše šetnje, zadirkivanja, poljubaca kroz medene kolače. Tebe, ispod mjeseca na zelenoj livadi, pod pokrivačem proljeća. Razodjenuti te, nagu ljubiti. Skidati uzdahe sa grudi, vrckavih i vrućih.
Mrežu čipkastu, crnu na tebe baciti. Bit ćeš moj ulov, faktor zbog kojega uznemirujem misli i slova. Riječi dovodim u bludno stanje.
Nepodobno ti zamuckujem kroz sočne ugrize bokova. Kožu ti svilenkastu poželim nauljiti uljem pomiješanim sokovima iscijeđenim kroz šećerne ruke. Liznuti brežuljke putene, jagodicama izazivati međicu magičnosti.
Uz tebe zavoljeti Ljubav. Usnuti suton lude igre. Neprekidnim crtama tijela istražiti jednu novu dimenziju postojanja.