Zastao sam na tren. Zamaskiran kao Zoro prikradam ti se. jutro je masno i slabo vidljivo. Željan tvojih oblina razbijam gljive od porculana. Zašto si tako žalosna? Ne boj se. nisam razbojnik ženskih, nježnih, staklenih srdašca.
S ljubavlju sam se stopio, u moru tvojih pogleda utopio. Ljubim te žudno po preponama slanim. Nagrizaš mi lice i dušu. U dodirima Kraljice suncokreta osjetim goruću želju za napetosti koja te cijeli dan sanja.
Sanja još od onoga dana kada si mi prvi put prišla. Šapnula na uho: ''Želim ga grubo izazivati jezikom. Očarati na povjetarcu zelene ravnice. Igrati se s njim, začarati kao patuljka u igličastoj šumi''.
Skinuo sam plašt sa sebe. Uhvatio te oko struka, rastvorio haljinu prošaranu velikim, žutim cvjetovima. Posjeo na stari, hrastov stol.
Klizio jezikom od koljena prema unutrašnjosti zore. Vlažno ti punio sitne pore na koži koje su bujale pri svakom mome razvratnom uboju. Otkrivaš mi savršeni svijet vedrog dana. Ljepotu žarećega sunca.
Razvratnik sam i bludnik koji krade umjetnine dragocjene. Ti me potičeš jer si moja istinska vodilja kroz nemire koje stvaraju žice gitare. Pokazuješ mi čežnju pod bobicama brusnica. Sjajiš sjajem dijamanta, ja u tebi miješam bezobrazluk i uske zrake neonskih lampi.
Post je objavljen 26.10.2012. u 23:01 sati.