SONGFORDEAD

Pristigla si uz zeleno-plavo svjetlo, uz gitaru i crveno vino. Pomalo omamljena željela si maštu ispisanu na bijelom papiru podijeliti sa mnom.
Jesi li sigurna? Jesam li ja pravi Ljubavnik za tebe?
Meni godi samo gorka crna kava bez šećera. Duga predigra i kraj potpisan po polutkama zadovoljstva.
Prišla si mi u crveno-crnoj haljini kao Božica iz nekog nijemog filma. Vabila si me. Prizivala tajnim labirintom do odaja purpurnih.
Želiš li me ugrijati po snježnoj mećavi? Rashladiti dok me vrućina prisiljava da skinem sve sa sebe. Postanem tvoj model za oslikavanje. Kalup gordi i napeti.
Oblikujem me rukama nježnim. Stvori štit koji te uvijek brani. Privi se uz prosjaka koji dijeli samo uznemirujuće stihove.
Ugrizi me za bedro, lagano klizi oko Njega. Čeka te vjerno, s jutrom dok pijetlovi se nisu probudili, prije nego što sove najave maglene noći.
U godine starosne uvedi me vedra lica. Kroz ulice zagonetki provedi znojnoga čela i uzburkanog tijela.
Poklanjam ti mišiće i usne, Ljubav. Možda ponekad i nisam savršena osoba za razgovor, ali volio sam te i kada su valovi bijesa udarali po nama. I sada kada smo vezani jednostavnom potvrdnom rečenicom.
Oplemeni se na meni. U tebi sam našao smisao svoje vjere. One što mi na jastucima nemirnim ne da spavati.
Suđeni smo jedno drugom sada i u Smrti. Jednostavno, tako je zapisano u knjigama sudbine.