S jutrom sam ti se iz šuljao iz kreveta. Tamna noć se miješala sa prvim zrakama Sunca. Pratila me kob ljubavnika goropadnika. Ipak dala si mi sebe, sve uzdahe. Pohotu koju si mi još davno željela poslati pismom.
Otvorio bih ga, isto učinio. Bludno te ukrao rukama sjena. Ljubio te do besvijesti. Razvezao mašne crvene, iskočila bi vam. Bila bi moj poklon vremena, prošlosti, budućnosti. Usne ljepljive bih grizao dok napetost ne zaludi. Okrenuo te, položio na krevet bezvremenski. Ukrašen drvenim ogradama koje si grebla dok sam ti razdvajao opne uske. Prodirao do zadnje trunke atoma.
Zaključala si me u srce svoje. Otrovala začinima ekstaze, dodala malo medenog slada i prstohvat slanog tijela vatrenog.
Pusti, pusti me van. Ukalupljen odajama svetice, zavlada si sa mnom Ljepotice.
Siši, steži, ne bježi, na nas zao glas reži.
Otvori se žudno, držat ću te budno. Svjestan tvoje ljubavi, oštricom prvog čina blizu tebe sam. Kao vjetar sam te zavijorio, približio trncima tijela znojnog.
Dostavljam ti sebe u jeseni, po vremenu hladnom. Probudi me, oblikuj prema načinu na koji sjedaš na maga strasti.
Post je objavljen 07.10.2012. u 12:28 sati.