SONGFORDEAD

Pogled u ogledalu. Ranjena zvijer, oči se sjaje. Zadovoljstvo ipak nosi raskoš prostorije. Ispunjenost cvjetnim laticama sa njenih putujućih brazdica. Voljela me je to svitanje kao ni jedna do sada. Tražila po postelji šapata jagodica prstiju. Popuštala svakoj mojoj želji. Otvarala odaje vlažne dok su nam kroz prozor zrake Sunca željno topile riječi na usnama. Otkrila je svu putenost bedara.
Prilazila mi tiho, na koljenima puzajući. Vukla me u grotlo bluda. Želio sam ju ispuniti do kraja. Utopiti napetost isprepletenu žilicama, duboko u njoj. Straga ju hvatam za polutke. Širim, lagano klizim prema nježnosti koju je do sada skrivala od mene. Opijena glazbom naše zavodljivosti, pruža mi note čokoladne torte. Jedem ju slasno, dugo i vječno.
Moja je dok noć nam prilazi na biciklu Svemira. Točkovi nebeske prašine utiskuju nam se u lica ljepote. Tragove umorne sreće brižno čuvam na rubovima hridi Ljepotice.