ponedjeljak, 01.10.2012.

LIZNUTI TE NA ZADNJEM PERONU

Moja vjerna draga, čekam te na zadnjem peronu dana. Otvaram ti sve stanice našega života. Još dok smo bili mladi, zaluđeni jedno drugim.
Poklanjam ti osunčan dan uz Jezero plavo. Svijeće i večeru, nekada davno rekao bih ti romantičnu. Dobro znaš što ja sada želim od naše šetnje, zadirkivanja, poljubaca kroz medene kolače. Tebe, ispod mjeseca na zelenoj livadi, pod pokrivačem proljeća. Razodjenuti te, nagu ljubiti. Skidati uzdahe sa grudi, vrckavih i vrućih.
Mrežu čipkastu, crnu na tebe baciti. Bit ćeš moj ulov, faktor zbog kojega uznemirujem misli i slova. Riječi dovodim u bludno stanje.
Nepodobno ti zamuckujem kroz sočne ugrize bokova. Kožu ti svilenkastu poželim nauljiti uljem pomiješanim sokovima iscijeđenim kroz šećerne ruke. Liznuti brežuljke putene, jagodicama izazivati međicu magičnosti.
Uz tebe zavoljeti Ljubav. Usnuti suton lude igre. Neprekidnim crtama tijela istražiti jednu novu dimenziju postojanja.


04:30 | Komentari (16) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.