Skinuo sam paučinu sa prošlosti. Te noći sam umro, ponovo se rodio vođen testom straha. Ljubav je bila iskra moga jedinoga grijeha.
Vođen tišinom i kapima kiše istraživao sam nepoznato žensko vrelo tijelo. Očaran s njim, sludio mi se kamen napet. Usne crvene ljubio sam željom nebeskog sjaja. Spuštao se, klizio do golog vrata. Grizao, ostavljao tragove malene.
Daj mi srce utrobe svoje. Idem do kraja, u tebe. Okrenut ću te, zavrtjeti, kotrljati po laticama napetosti. Uvuci ga, jezikom pređi preko njega. Ti si moja Žena u odsjaju razuzdanosti.
Ne predajem se. Spašavam blud u sebi, plivam po tebi. Stopili smo se u jedno biće dvije duše. Razmišljaš li kao ja, duboko u noć. Svuci sve sa sebe, ne mogu bez tebe.
Purpurno me prizivaš, ja se crveno odazivam. Vatra sam, oganj sudnjeg dana. Želim te zapaliti. Gori, gori sa mnom. Spalit ćemo sve tužne riječi, nespokoj koji se uvukao u nas. Brežuljke ti sočne vabim, na usne svoje. Bradu. Sokovima magičnim opijaš me. Jezikom ti klizim preko međice. Sretna ženo u tebi sam. Grcaj u zadovoljstvu, na licu mom.
Post je objavljen 02.09.2012. u 15:21 sati.