SONGFORDEAD

Privukla me svojom crvenom prozirnom košuljom. Nazirao sam svu raskoš grudi. Pogled mi se uvlačio sve dublje pod tu maglovitu opnu što je tako bezuspješno skrivala horizonte bespuća. A ipak, možda je na sramni način željela privući pažnju.
Pokušao sam biti pristojan, naočit mladić. Ali ništa od toga. Već mi je smutila um. Prikradao sam joj se u ovoj vrućini. Zovne' kapljice znoja želio sam osjetiti pod dlanovima. Kako nam se sokovi miksera dana miješaju pod dodirima neprospavane igre.
Ja već nag, uzgoropadljen svlačio sam ju. Prizivao kišu, neka ju rastopi. Utopi se na usnama vječitog romantika. Zaiskri u zelenoj dolini. Cvjetovi razvrtljivosti neka joj spletu nit sladora koji želim ljubiti.
Razmazivati putena jutra po bokovima. Svaki dio tijela joj snatriti iznutra. Uvesti u magični svijet, gdje naša ljubav raste u Svemiru. Podaj mi padine, latice ljubičaste. Stojim sluđen, zavodljiv, pohotan. U krupnoći ponosa, zajaši me strasno, zajaši me bludno.