Tvoj svijet bezbrižnih snova zavoli sam. Gledao prema morima mjehurića što je stvarala duša koju sam brižljivo čuvao u kutijici uzdaha. Ptico leptirice, šareni odsjaju na asfaltu vrućem putujem napetim preponama do sitnih dlačicama. Medeno me voziš putovima vlažnim.
Misliš, drugačiji sam od ostalih. Znaš, isti sam. Samo je razlika u tome što te ja ludo volim. U ljubavi te ljubim, uzimam straga. Igram igrice vješte. U malim pohotnim zadrškama nosim na vjetru što puše sa zapada. Grubo te postavljam na tron. Ulazim uz ritam dana. S jutra do podneva, dok se na nebu ne pojave zvijezde repatice, zelenog sjaja.
U ljubavi ti grizem meso polutki što lagano rastvaram. U njih ponirem. Kroz tišinu ih probijam. Ti si ta koju želim, kao stranac još dok sam ti bio.
I sada, iako je magla pala među nas. U čežnji te promatram, što će biti sa nama? Ljubav si koju želim nositi na krutosti kao štit.
Osjetiš li kako tugujem, u tebi. Rušim sve barijere prolaznosti. Grudi ti nepoznate drugima razgolićujem. Na bedrima ostavljam svježi trag, bijeli. Miješam ga sa čokoladom i grozdovima strasti. Hranim te, vjerna moja ptico leptirice.
Bez odjeće sam ti drag, to zna sam Bog.
Post je objavljen 06.09.2012. u 18:37 sati.