SONGFORDEAD

U vinogradu ljeta uzimala si grozdove požude. Ja sam tebe ludo skidao. Zatočio te, vezao listovima vatrenim. Kiša je počela padati. Zaštitio sam te tijelom ustreptalim. Požalila si mi se, smetali su ti mali mravi što su se vrpoljili na mojim dlanovima.
Podigao sam te, golet crvena je bila spremna. Lagano te spustio, rastvorio te grubošću. Jecala si, ljubila usne, izgorjele na suncu. Premazao sam ti otoka dva bijela uljima naših sokova. Uklizao gordošću bludnika. Stenjala si, vrpoljila na njemu. Duboko sam u tebi ostavio misao svoju, preduboko.
Podijeli sa mnom svoje grijehe na zemlji tvrdoj. Zaboravi na prošlost razbacanu po knjigama zaborava. Uspomene su za nostalgičare. Otkrij mi grudi krasne. Na njima želim ugrijati lice. Pokucati na stražnja vrata. Ponovo te gledati straga. Duboko i vlažno.
Dole u kutu srama, pogled mi je ostao. Rano jutro je bilo a ja slab, nejak. Pojela si me, onako strasno.