SONGFORDEAD

Umočio sam prste u šalicu tople čokolade. Grudi su ti zamamno stenjale dok sam ti prelazio preko ispupčenih bradavica. Topio sam u tebi osjećaje zavodljive kao teške ledenjake.
Pore kože su se ispunjavale tamnom bojom, šećerima moga srca. Mišići su ti žuborili pri napetosti kojom sam ti se približavao. Pisao sam ti po leđima perom navlaženim u tu opojnu vrelost koja je parala bistrinu naših dodira.
Ljubav, ljubav je u tebi, kao leptirići šire ti se preponama. Kidam stranice srama. Daješ mi slobodu avanturiste. Lutam, lutam purpurnom divljinom. Berem cvijeće rastvoreno, oprašujem ti svaku misao koju prema meni donosi vjetar. Pomalo sam sluđen, nekada u tebi zaluđen.
Kockice sada već vrele čokolade rastapaju ti opnu nespokoja. Mijenjaš boju u vatreno crveno. Ne mogu si pomoći, listiće utjehe prosipam ti po kosi. Pokušavaš mi iskliznuti iz ruku dok te uzimam straga.
Uzdahe grijeha širiš prostorijom punom dima. Režem ih krutošću svojom. Sami smo kao nebo i more. Valovi naših duša se prelijevaju, stvaraju vir zadovoljstva.
Svjetovi nam se spajaju u magičnu noć, kao poljubac prije rastanka