SONGFORDEAD

Čekao sam te ispred stare napuštene zgrade. Brižljivo gasio izgorjele cigarete. Jesam li ja sa tobom zaluđen? Ušla si mi u misao kao morski val na obalu žudnje.
Još prošlo ljeto, znamo sam. Bit ćeš moja, samo moja. Odjeću ću ti pospremiti kada mi naga ramena pokažeš. Otkriješ bijelu put nogu. Pustiš me među nožne prste. Posložim ti sve sitne pore na koži. Primaknem jezikom dašak svježine jezera preponama što mi se tako nude.
Padni mi u naručje. Grudi ću ti putene, magijom usana izljubiti. Bradavice napete grickati. Obrazi ti se sjaje. Želiš me niže, među noga svojim. Vjerujem u tebe. Raširi se. Čvrsto uhvati za kosu čupavu. Glas mi se raspuknuo kada si dopustila, u tebi ostavljam trag svoje sline.
Vlažno mi se osmjehuješ. Dopustila si, ljubavi, meni. Oslikao sam te straga. Čvrsto, na trenutke nespokojno, uzeti. Nasloniti na prašnjavi zid. Oduzeti dah na trenutak. Sve nebeske zvijezde su ti se spustile u pogled.
Pukla si na pola, srce moje. Osjećaš, volim te. I opet ću, kao oštrica kada rastvori meko, gipko tijelo.