SONGFORDEAD

Zaljubio sam u oka tvoja dva. Kao more su. Što duže u njih gledam sve me više očaravaju.
Treptajem minute spustio sam pogled. Već si vodila ljubav sa njom. Zarumenio sam se, ili možda samo slatko nasmijao, oblizao usne. Treba se prilagoditi situaciji. Skinuti okove sramne. Zavoljeti duplo, vidjeti duplo. Ono što priroda ne može, vas dvije tako vješto radite. Ludite me. Krajnji cilj mojih maštarija su vaše vlažne, medom prelijevane usne, zavodljive, magične grudi. Pamučna nit je prekinuta, čarape mrežaste valja vješto strgati. Jednim prodorom dvije ljepotice odvesti na putovanje iz snova. Udovoljiti vremenu. Osloboditi grijeh.
Klizim po koži znojnoj, vlažni brežuljci napeto mi se smiju. Otiske zubi ostavljam na bedrima što su stiješnjeni u njenim rukama.
Utisnuo sam čokoladni šećer u prepone njene, prpošne. Prilazim ti, daješ mi se na postelji vreloj. Ona te ljubi, ja te volim. Ona te golica, ja te kruto grijem.
U tišini tvoga smijeha ona ga vješto sapleće sa dlačicama sjajnih misli.
Uzimam ju pod okrilje svoga tijela, nauljenog, mirisnog, kokosovim mlijekom.
Ovo vrijeme je preškrto, ovoji srama su preduboko ostavili trag na našoj Ljubavi. Ludost ili, Volim te i kada si sama i kada ti ona pažljivo rastvara lutkom plavim slatkoću koja me grešno otima.
Trag bijeli ostavljam vam na obrazima. Kose vam pletem u novo svitanje. Moje ste bez obzira na kišu koja je ponekad preoštra, ostavlja otiske užarenog bića.