četvrtak, 16.08.2012.

PEČENO VRUĆE KESTENJE

Znali smo biti kao kestenje vruće, nespokoj mi vatreno tuče. Posebni su ti bili klizni naleti u bespuće tvoje. Udarao sam tijelom u guzove strasne. Budio se, krutio. Bubnjevima određivao ritam, krao sladoled sa kože ti nježne. Hladio te usnama po preponama, zadirao u odaju bludne radnje.
Ponekad si željela da u tebi grubo istražujem divljinu purpurne zvijeri. Suze sretnih trenutaka skupljala si u dlanove svoje.
Čvrsto si ga držala, slobodna kao čupava mačka grebala po površini staklastih misli.
Govorila si mi: '' Moj si, duboko u meni naći ćeš svjetlost grijeha''.
Govorila si: '' Ponekad istina bude na dohvat ruke, samo je trebao dovoljno ispružiti, i sve će u svoje doći''.
12:02 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.