2. dio
Sljedeću noć uputio sam se u ulicu Heroja Ruža na broj 69. Marširao sam kroz oblake ljudi. Prošla je već duboko ponoć ali život u toj ulici tek počinje da se rađa. Došao sam do restorana Divlja oštrica. Čekala me je. Već pomalo cupkajući na nogama. Prišao joj. ''Večeras sam samo tvoj čovjek''. Smjena joj je završila prije dvadesetak minuta. Povela me u podrum, malu sobicu gdje je bio njen raj u ovoj galami i buci. Nagnula je čašu crvenog vina. Već vidno umorna, tekućina joj je skliznula niz usne i vrat do grudi. Prelijevala se preko uzbuđenih bradavica. Stajao sam naslonjen na plavi zid. Gladno i grubo želio sam skinuti jauke tišine sa nje. Tisućama poljubaca izljubiti to vrelo tijelo, buktinju noći. Vrijeme kao da je stalo. Ona je vječna, moja boginja strasti. Ako me proguta blud u njoj želim ostaviti trag, sluzav i drag. Vidim samo nju i kretnje dima kroz sobu gnjecavu. Upalila je svijeću, utopila se u mojim rukama.
Podigao sam ju na stol, noge zadigao. Cijelo njeno bespuće je bilo preda mnom. Svijet se okrenuo naopačke. Uzela je moju krutost nježnim ručicama. Lagano ju uvodila u jednu sasvim drugačiju romantiku za mene. Stjenke guze je širila. Davala mi se kao ni jedna do sada. Ukoračio sam u svijet mašte i neispunjenih snova. Postajem car svijeta bar na jednu večer. Duboko sam u njoj. Na tronu kao kralj pružam joj zadovoljstvo u kojem jeca. Ne posustajem, prodirem snagom vjetra. Pišem po njoj note besramne. Otključala mi je posebno mjesto. Nagost duše i prisutnost magije u knjigama pjesnika prolaznika.
Post je objavljen 09.08.2012. u 15:08 sati.