SONGFORDEAD

U kolačiću sreće prepolovljenom na pola našao sam njenu sitnu dlačicu. Duša mi je grešna. Što da radim kada ju volim tako strasno. Klizim joj jezikom po stopalima dok spi. Lagano se budi. Pomalo grubo iznenađena, pomalo racionalno svjesna, nenametljivo mi daje svoju međicu.
I dalje klizim, igram se sa vatrom i ledom. Želim ono što mi nudi, ali i ono što pokušava skriti. Lebdim joj prema usnama. Sočan ugriz vrebam.
Maska je pala, crvena kosa se rasplela. Zube bijele pokazuje, grize kao kraljica noći. Rastem, rastem u njoj. Svjetlost joj dajem. Hvata me za guzove, vuče ga u sebe, duboko, do kraja. Lelujam, sneno sanjam. Metak je ispaljen. Sa rubova usana briše i posljednji moj trag. Nema ga. Zela' ga je savjesno u utrobu svoga tijela.