SONGFORDEAD

Nemaš razloga koji te nagoni u bijeg. Moja si još od onoga trenutka kada ti je prva pahulja snijega pala na obraz. Usne sam stopio sa tvojim. Pala si na koljena te hladne zime. Grijala me dahom vatre. Nagurala u kut nevidljivosti.
Brižno ga ljubila, sve si popila. Tijelo iscrpila. Pao sam ničice uz tvoje kožne čizme, obrisao sa njih vlažnost hladnoće. Poveo te u odaje u kojima sam skrivao ljubav prema tebi.
Bila si posebna, jer si bila još neubrani cvijetak, moj cvijetak. Kao zelena svjetlost kojoj sam se klanjao iako je više nikada nisam vidio.