............................................................ Baš sve ............................................................
... Nije lagano kroz život hoditi i nikad se ne umoriti: ...
... često zastanemo pokraj puta, umorni se sklonimo od svega što nam prijeti ...,
... učini nam se da nikome nismo važni, da nitko o nama ne brine, da više nema smisla ni moliti, ...
... jer ovaj svijet ima neke svoje zakone koji se neprestano vrte, i nas tu nema, ovakve ne vide, ...
... u tom mnoštvu redovito naše brige i boli se ne prepoznaje; ...
... bude nam svega dosta, ili kako ljudi često znaju reći, budemo/postanemo 'umorni od života' - ... I tu je potreban netko Tko nas vidi, Tko nas čuje, ...
... - čuje vapaje srca ranjenog od raznih boli, odbačenosti i osamljenosti, ...
... gladi svake vrste koje iz nedostatka ljubavi proistječu, ...
... čuje glas onih ostavljenih uz put, jer ih brži pretekoše, ...
... onih koji bez snage, svjetla na putu, bez cilja ostadoše, ... - ... ... Potreban je netko Tko zastaje pored nas, Tko iz Ljubavi prilazi, ...
... - nalazi vremena u ovom suludom, brzom svijetu, da nas vidi i da nam priđe, ..
... započne razgovor, i pita, ... pita nas, ... i da važan Mu je naš odgovor, ...
... želi znati što nam je, što nas tišti, što želimo, za čim žudimo, ... - ... ... I potreban nam je Onaj Tko će nas pažljivo slušati, ... čuti ...
... - svojom Ljubavlju obraćajući nam se, mutan pogled rasvijetliti, oči otvoriti, ...
... toplinom svojom zimu srca otopiti, svjetlo u taj svijet tame prepun unijeti, ...
... i put pokazati, ... na pravi cilj nam ukazati ... - ...
... Stoga, ne prestanimo Ga moliti, ne prestanimo zazivati: ... "Isuse, sine Davidov, smiluj nam se!"
... ne prestanimo vapiti, sve Mu predati ...
... baš sve predavati ...
... svi mi potrebni, ...
... Ljubavi žedni, gladni, ... ... O moj Isuse !!! ...
..............................
......................................
......................................................
......................................................
... Samo Ti nam, Gospodine, možeš dati ozdravljenje, ...
... očistiti naše srce od svih nepravdi, prevara, izdaja, krivina, boli, ...
... dati očima bistar pogled, čistoćom Svojom koja nas beskrajno voli, ...
................................................................................
................................................................................
... Vodi nas do neizmjerne radosti, istinske sreće, ...
... - ljubavi i mira - ...
..................................... ... Srce tvoje, i od neba veće !!! ...
................................................
......................................................
......................................................
Stajati pred bijelim papirom, ...
Još neispisanim, i znati: ...
Dosad su sastavljeni milijuni pjesama ...
na svim jezicima svijeta ...
I za milijune ljudi na zemlji ...
Spremljeno je već oružje da ih uništi - ...
A ti hoćeš da se čuje i tvoj krik: ...
Mir svijetu! Sloboda svijetu! ...
I svakome na stolu kruh. ...
/Dragutin Tadijanović/ ... .................................................
...............................................................
...........................................................................................
..........................................................................................
..........................................................................................
............ O kruhu ............
.......................................................................
.......................................................................................
.......................................................................................................................
.....................................................................................................................................................
Povijest kruha je stara koliko i povijest civilizacije. Kruh je najstarija i najvažnija ljudska hrana. Prema vjerovanju prvi ljudi su pomiješali smrvljenu pšenicu, pekli ju na vrelom kamenu i otkrili su da je izvrsnog okusa. Babilonci su znali pripremati kruh u specijalnim pećima 4000 prije nove ere. 2600 prije nove ere stari Egipćani su shvatili ako dodaju kvasac u tijesto, koji su dobili miješanjem brašna i vode, tijesto postaje mekše i da poprima veći volumen. Kvasni kruh se brzo proširio iz Egipta u Rim i onda u zapadnu Evropu. Kruh je smatran svetim kod kršćana, muslimana, židova i kod mnogih drugih religija
Kruh se pravi miješanjem pšeničnog brašna, kvasca, aditiva, soli i vode u različitim omjerima. Pšenično brašno je polugotovi proizvod, koji se dobija mjevenjem i čišćenjem zrna pšenice. Kvaliteta brašna se uglavnom određiva kroz izmjerljiva svojstva i karakteristike brašna i tijesta. Uglavnom, visokokvalitetno brašno se naziva jako brašno. Jako brašno ima puno proteina, tijesto se dobro oblikuje, prima puno vode, visoka tolerancija maksimalne fermentacije, zadržavanje plinova unutar tijesta, te puno glutena. Ovo su neke od bitnih značajki pšeničnog brašna. Kada se samelje pšenica brašno nije odmah spremno za upotrebu. Brašno se otavlja da odleži u ljetnom periodu 2 tjedna, a u zimskom 3 tjedna. Zbog ovog sazrijevanja brašno se oksidira, postaje bjelije, te dobiva na kvaliteti sveukupno i spremno je za upotrebu. ................... Kvasac ................... Kvasac se koristi u raznim pekarskim proizvodima, uglavnom u proizvodnji kruha zato jer povećava volumen tijesta pomoću plinova koji se oslobađaju. Najoptimalnija temperatura za razvoj kvašćevih gljivica je 30-36 oC i vlaga 60-70%.
............................
......... I još ... o kruhu .........
.......................................................................
.......................................................................................
.......................................................................................................................
.....................................................................................................................................................
Kruh nije samo iskonska hrana već i iskonski simbol. Oduvijek je kod svih naroda i u svim religijama svijeta kruh simbol dobra i blagostanja. Kruh je simbol života. Kruh je simbol mira i u to ime se kaže: "Ko tebe kamenom, ti njega kruhom !!!" Kruh se mijesi s ljubavlju, bez nje nema dobroga kruha. Kruhu su posvećene molitve. /Muslimanka će prije nego umijesi kruh proučit dovu. Kršćanke će prekrižiti kruh prije nego ga ostave da se diže .../ Domaćice se nadmeću koja će ljepše ukrasiti kruh koji se sprema za vjerske blagdane pa se tu nađu: križ, ptičice, cvijeće, snopovi klasja ... Za Božić u katoličkim domovima priprema svečani božićni kruh, ovisno o kraju naziva se božičnjak, litanja, krsnica, križnica, bogatica. Svojom veličinom simbolizira obilje naredne godine. U pravoslavnim domovima spremaju se česnice, svečani kruh u koji se stavlja novčić koji treba donijeti posebnu sreću onome ko ga pronađe. Za Pesah se jede beskvasni kruh maco kao spomen na činjenicu da u vrijeme bijega iz Egipta nije bilo vremena za dizanje kruha. Za ostale svoje Blagdane spremaju raskošne hale, slatke mliječne pletenice obogaćene jajima, maslacem, suhim voćem, sjemenkama susama, ćurekota ...
Kruh je simbol onoga što je potrebno za život, a kao takav često je razlog svađa jer svatko se bori za ono što mu je potrebno. Upravo zbog kruha ljudi postaju jedni drugima neprijatelji. U tom smislu nastaju i ratovi, zbog kruha, zbog onoga što je potrebno za život. Podijeliti kruh znači podijeliti život i dijeleći kruh, Isus se dijeli s nama kako bismo i mi naučili dijeliti naše živote. Kristovo tijelo u hostiji nije samo sakramentalno tijelo već ima i socijalno značenje. Kruh ne ubija, ali se ubija radi kruha. Isus upotrebljava kruh na drugi način i slaveći euharistiju, ljudi se prisjećaju kako se kruh i naš život mogu podijeliti. Cilj je živjeti u zajedništvu dijeleći i živeći zajednički život, a to se u euharistiji ostvaruje preko Isusa Krista. Kruh, ono od čega živimo ne treba biti razlog naše svađe s drugima jer svrha nije u tome da osiguramo kruh za sebe već da onaj kruh koji imamo podijelimo s drugima. Tako se stvara pravo zajedništvo, ono kakvo želi Isus kad samo svoje tijelo predaje za druge. Kruh je svima potreban i ako netko svoj kruh rezervira samo za sebe, njegov će bližnji upravo zbog njega ostati gladan. Dobro koje čovjek ima nije za njegovu osobnu upotrebu nego za upotrebu na dobrobit drugih, jedino dijeljenjem svatko će u zajedništvu dobiti što mu je potrebno. /Nije li pet kruhova bilo dovoljno da se nasiti 5000 ljudi i još je preostalo 12 košara? Ne ostvaruje li se isto čudo kad se nešto podijeli?/
Živi kruh
Jedan od najvećih darova Božje ljubavi je presveta Euharistija. Isus sam kaže kako je On kruh života koji je sišao s neba,
i kako će onaj tko jede tijelo njegovo i pije krv njegovu imati život vječni. A onaj tko neće jesti tijela Sina Čovječjeg, neće imati života u sebi. I upravo je tako. Oni koji redovito blaguju tijelo i krv Kristovu, tj. pričeste se, imaju oslonac u Bogu. Oni predaju Bogu svoj rad, svoje patnje i boli, svoje grijehe. I oni tada doživljavaju Isusovu blizinu i njegovo milosrđe i onda više ne mogu ne vjerovati da je Isus živ i da je samo On put, istina i život.
Sav Bog u komadiću kruha… Otajstvo je to veliko. Ali ako je već naše tijelo kadro pretvoriti kruh i vino u meso i krv
- zašto Bog ne bi svoje meso i krv pretvorio u kruh i vino. Ako čitav krajolik stane u naše oko, zašto ne bi čitav Bog stao u jednu Hostiju. Pa i to da je u tisućama Hostija istovremeno, razumljivo je utoliko što je i naš lik isti u tisuću komadića zrcala.
/p. Luka Rađa/
............................. Ovo je naša krv .............................
Pogledaj taj kamen sivi, zrno grožđa što na suncu sja,
tu se rađa tu se živi i u znoju starost dočeka.
Sjedi s nama i dušu okrjepi, nek ti nebo puteve osvijetli, nek ti snage da. Ovo je naša krv u peharu i vinu u mojim venama ocu, bratu, sinu
Ovo je naša krv u srcu koje vri to reci svakom putniče gdje god da pođeš ti
Ovo je naša krv i neka svako zna ovdje se umire sa Zdravo Marija
Ovo je naša krv u srcu koje vri to reci svakom putniče gdje god da pođeš ti
......................................... i ne zaboravi .........................................
Pogledaj pod smokvom starom gdje se zlati svaki njezin plod.
Tu za stolom pred oltarom prijatelj je isto što i rod.
Sjedi s nama i dušu okrjepi, nek ti nebo puteve osvijetli, nek ti snage da. ......................... Ovo je naša krv .........................
..........................................................................
.....................................................................
..................... i ne zaboravi .....................
.../Doris Dragović/...
Do košćice svoje zadnje i kad greb mi bude kuća, zna ću ča ću reć o nama i o čemu triba mučat.
Mi smo bili kako repci, prognani od svita gruba, ka u Boga Božja dica, grijala nas samo jubav.
Bili smo ka zadnji judi, nikor ništa ni nam moga, ljubili se, grlili se s virom u nas i u Boga.
I kad ode sve ča vridi, žitak u života padne, volit ću te, jubit ću te, do košćice svoje zadnje.
Malo poja, puno mora, i sudbina digod gruba, držali me na životu samo ti i tvoja jubav.
Ča si za me nek svidoči zemlja di si za me nika, bi će tako dok nas bude, bi će tako dok je vika.
... Bili smo ...
..................................................................
... Volit ću te, ljubit ću te, do košćice svoje zadnje ...
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...