s.mirjam

srijeda, 25.04.2012.

........................................ sa naših šetnji :-) ........................................

... - pogled na rascvjetane parkove u proljeće - ...

- 20:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.04.2012.

.............................................................. Uskrsnuo je !!! ..............................................................

P.S. ..........................................................................
.......... Moj/naš Uskrs! ..........
... Jutrom rano, na sam Uskrs, ...
sin nije stigao kao svih godina do sada odnijeti jelo,
... pripremljenu uskrsnu košaru ...
................. na blagoslov ...............
- po nekom našem ustaljenom običaju –
................ Zamijenile su ga sestre .. ....................
... No, ipak je, direktno s posla, dojurio na uskršnji doručak ...
... da nam se pridruži, da zajedno započnemo taj/ovaj svečani dan ...
... I bilo je kao i inače ... :
... zajedništvo uz molitvu, razgovor, vesele priče, ...
razne šale i pošalice na naš račun - samo nama razumljive –
................'tucanje jaja', ... puna usta hrane ................
....... puno sreće i zadovoljstva oko bogatoga stola, ....
.................... Moje je srce bilo prepuno, ....................
... punije od košare koju su mi donijele/li sa ranojutarnje mise ...
............... Divni su ti naši uskršnji doručci !!! ...............
... I drago mi je da ih pamte, iako više ne žive sa nama ...;
... djeca, najčešće sin, nose jelo rano ujutro na blagoslov, ...
... spreme stol za zajednički doručak ...
... i onda bude nas roditelje ... ;
obično još u spavaćici sjedam za stol,
- odazivam se na njihov poziv -
.......... pridružujem im se onako tek razbuđena .........
... da bude još stvarnije kako su me zaista iznenadili ...
.............. već pripremljenim, prepunim stolom, ..............
... a zapravo osluškujem i iščekujem svake godine ...
... - tako već godinama - ...
... - Hvala Bogu i ove !!! - ...
:-)
.........................................................................................
... Nekada se, možda, sjećam se moje majke, baka, ... ,
pripremao, uređivao, čistio, ukrašavao stan i spremale razne delicije
... duže vrijeme pred Uskrs, ...
... a ja nekako već godinama ne stižem tako ; ...
... sve to radim par dana pred sam Uskrs ...
- ... evo, nekih izdvojenih slikica pripreme ... :

Sretan Uskrs !!!

BVB !!!

- 12:57 - Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 06.04.2012.

............ Za naše je grijehe On proboden ............
....................................................................
............................
............................

............................
............................

Gle, uspjet će sluga moj,
uzvisit će se, podignuti i uzdići veoma!
Kao što se mnogi nad njim užasnuše
– tako mu je lice neljudski bilo iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka –
tako će on mnoge zadiviti narode i kraljevi će pred njim stisnuti usta
videć ono o čemu im nitko nije govorio, shvaćajuć ono o čemu nikad čuli nisu:
»Tko da povjeruje u ono što čusmo, kome li se otkri ruka Gospodnja?«

Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje osušene.
Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali,
ni izgleda da bi nam se svidio.
Prezren bijaše, od ljudi odbačen,
čovjek boli, vičan patnjama,
od kog svatko lice otklanja,
prezren bijaše, obescijenjen.
On slabosti naše ponije,
naše boli uze na se,
a mi ga držasmo udarenim,
od Boga pogođenim, poniženim.

Za naše je grijehe on proboden, za opačine naše satrt.
Na njega pade kazna radi našeg mira,
njegovom se modricom izliječismo.
Poput stada svi smo mi lutali,
svatko je svojim okrenuo putem.

A Gospodin je svalio na nj bezakonje nas sviju.

Zlostavljahu ga,
a on se pokori i usta svojih ne otvori.
Ko janje na klanje odvedoše ga,
ko ovca, nijema pred onima što strigu, usta svojih ne otvori.
Iz pritvora je i sa suda otet; tko se brine za njegovu sudbinu?
Da, iz zemlje je živih uklonjen, za grijehe naroda svog na smrt izbijen.
Ukop mu dadoše među zločincima, a grob mu bi s bogatima,
premda ne počini nepravde nit mu usta laži izustiše.

Al Gospodinu se svidje pritisnuti ga bolima.

Žrtvuje li život svoj ko naknadnicu, vidjet će potomstvo,
produžiti sebi dane i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.
Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom.
Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.
Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti
jer sam se predao na smrt i među zlikovce bio ubrojen,
a on grijehe mnogih ponese na sebi
i zauze se za zločince.

/Iz 52, 13 – 53, 12/

...................................
......................................................................
.............................................................................................
..................................................................................................................

Ruht wohl, ihr heiligen Gebeine, die ich nun weiter nicht beweine,
Ruht wohl und bringt auch mich zur Ruh! Das Grab, so euch bestimmet ist
Und ferner keine Not umschließt, Macht mir den Himmel auf und schließt die Hölle zu.

Ach Herr, laß dein lieb' Engelein am letzten End die Seele mein in Abrahams Schoß tragen,
Den Leib in seim Schlafkämmerlein gar sanft ohn ein'ge Qual und Pein,
Ruh'n bis am jüngsten Tage!
Alsdenn vom Tod erwecke mich, daß meine Augen sehen dich
In aller Freud, o Gottes Sohn, Mein Heiland und Genadenthron!
Herr Jesu Christ, erhöre mich, ich will dich preisen ewiglich!

*

Rest well, ye holy bones and members,
Which I henceforth shall never weep for,
Rest well and bring me, too, to rest!
The tomb which for you is assigned,
And henceforth no distress will hold,
Doth open heav'n to me and shut the gates of hell.

Ah Lord, let thine own angels dear
At my last hour my spirit bear

To Abraham's own bosom,
My body in its simple bed
In peace without distress and dread
Rest till the day of judgment!
And then from death awaken me,
That with mine eyes I may see thee
In fullest joy, O God's own Son,
My Savior and my gracious throne!
Lord Jesus Christ, give ear to me,
I would thee praise eternally!

- 21:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 03.04.2012.

..............................................................................................................................................................

.......................................................................................................
............................................................................................
...........................................................................

... Koliko si me volio? ...

U lancima vođen
na pramcu je stajao sam,
Uznik.
Tiho se ljuljao s brodom
ni glas,
ni jauk,
ni uzvik.
Tek pogled mu čvrsti
orio tisućom riječi:

Komu ćeš zadnju
smrtničku riječ reći?

Plovio brod tužan
jedinoj luci
jedra ga
vuku.
Na njemu
Uznik
i lanci.
Mržnje ga
pogledi
tuku.
Al' pogled mu čvrst
i nikoga mrziti neće!

Komu smrt tvoja
želi darovat sreće?

Obali bliži brod,
sa nje ga ljuti ljudski rod
zove!
Nestrpljiv tu vrije
- nevine krvi žedan je,
nove.
I pogled Uznikov
žeđano ljudima
... strijeli ...

Hoće li itko
s tobom život da dijeli?

Do krvave obale tvoj brod je doplovio.
S obale rujne još si mi prozborio kad pitao sam:

Isuse,
koliko si me volio?

Raširio si ruke,
da svi čuju, zaorio:

... Ovoliko !!! ...

...................
...........................

................................................
.........................................................................
.......................................................................................................
.......................................................................................................
.........................................................................
................................................

KRIŽ I ISPOVIJED

Uvodna molitva
Gospodine, danas bih želio otkriti dublji smisao Tvoje muke.
Ono zbog čega si najviše trpio u svojoj muci, nisu bili udarci krvnika,
ni ruganje vojnika, ni mržnja mnoštva koje si toliko ljubio.
Sve je to samo vanjski znak one veće patnje što Ti ju je zadavao grijeh svijeta.
I ja imam udjela u tom grijehu i stoga imam isto tako i udjela u Tvojoj muci.
Umjesto da me prepustiš mojim grijesima, kako sam zaslužio,
Ti si mi dao sredstvo da se oslobodim od grijeha,
i to potpuno i toliko puta, koliko god puta želim.
Ustanovio si za mene sakramenat oproštenja.
No ja se, nažalost, tako slabo služim tim svetim sakramentom.
Odviše mi je postao samo običaj, navika …
Gospodine, nauči me da u svjetlu Tvoje svete muke počnem
bolje razumijevati taj veliki dar Tvoje patničke ljubavi i njime se bolje okoristim!

PRVA POSTAJA
Isusa osuđuju na smrt
Na sudu gdje su na Veliki petak sudili Isusu, suci su bili puni licemjerstva, mržnje i zlobe.
Svim sredstvima nastojali su uništiti optuženika koji je bio sama pravednost
Sud što ga je ustanovio Isus drugačiji je sud. Na njemu je optuženik sama krivica.
To sam ja, opterećen svojim grijesima. Ali suci koji mi imaju suditi puni su dobrote.
Ja pred njima stojim kao krivac, ali oni gledaju ne da me osude, nego da me oslobode krivice.
Ta moj sudac ovdje je samo Presveto Trojstvo koje je za moje spasenje žrtvovalo Drugu Božansku Osobu
kad ju je poslalo da za mene postane čovjekom i za mene umre na drvetu križa,
prolivši svu svoju krv za moje spasenje. Kad nam je, dakle, Bog žrtvovao svoga Sina,
što će nam onda uskratiti? Ne smije mi, dakle, biti teško priznati svoje grijehe,
kad pomislim da stojim pred tako milosrdnim Sucem kojemu je stalo da me pod svaku cijenu spasi.
Reći ću, dakle, na koncu:
Ispovijedam se Bogu svemogućemu, da sagriješih vrlo mnogo mišlju, riječju, djelom i propustom:
Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh.

DRUGA POSTAJA
Isus prima na se križ
Kako, Gospodine, taj križ pritišće Tvoje siromašno tijelo, klonulo od smrtne tjeskobe i strašnog bičevanja!
Ali on je još teži zbog tereta naših grijeha. Kako će biti teško dovući ga do vrha Golgote!
Kad se približim ispovjedaonici, moja se duša raduje na pomisao
da ću uskoro dobiti oproštenje svojih grijeha. Ta je radost potpuno opravdana.
Ali ne može se opravdati ona površnost i nestalnost s kojom primam ovaj sakramenat.
Nisam se ni toliko potrudio da što dublje upoznam težinu svojih grijeha
i da se iz sve duše za njih pokajem s čvrstom odlukom da ću izbjegavati bližnju grješnu prigodu.
Gospodine, nauči me da prije svake ispovijedi zagledam se u duhu u tebe, kako moraš vući svoj teški križ!
To će mi pomoći da bolje shvatim težinu svojih grijeha i da se za njih uistinu pravo pokajem.

TREĆA POSTAJA
Isus pada prvi put pod križem
Gospodine, što se dogodilo? Ti ne možeš dalje … Hvata Te omaglica …
Kao da Te zemlja vuče k sebi … i Ti padaš. Ponovo, doduše, ustaješ uz pomoć krvnika,
ali Tvoj korak je sve nesigurniji, Tvoje sile sve više slabe.
I ja sam već osjetio omaglicu na životnom putu, ali drugačije nego ti.
To je bila omaglica od prvoga grijeha. Osjetio sam kako me k sebi vuče blato, i ja sam pao.
I kad sam se ponovo morao dići iz tog blata, kako sam se osjećao satrven i slab.
Poznam Tvoj križni put i zato me Tvoj prvi pad tako malo dira … Kao da mislim: ta nije Te taj prvi pad ubio.
Nisu li mi slične misli dolazile kad sam razmišljao o tolikim svojim grijesima što ih nazivam lakim grijesima?
Koliko sam puta rekao: „To je samo laki grijeh!“
Ali, Gospodine, ni pljuvačka na Tvom licu nije Te ubila, ali Ti je zadala i te kakvu bol!
Nije na Tvom križnom putu samo veliko kamenje prouzrokovalo Tvoje padove…
Gospodine, molim Te da mi po zaslugama svoga prvog pada udijeliš milost
da oplakujem i najmanje svoje grijehe i ubuduće da ih se čuvam!

ČETVRTA POSTAJA
Isus susreće svoju svetu Majku
Gospodine, često bih morao misliti na Tvoj susret s presvetom Majkom na Tvome križnom putu.
A morao bih misliti i na to da sam ja bio uzrok boli Majke i Sina. Da mi, Majko, nismo sagriješili,
Ti bi bila pošteđena ovog bolnog susreta. Ti, bezgrješna Djevice i majko, trpiš zbog mojih grijeha.
Uza sve to želiš da te zazivamo kao „Utočište grješnika“.
Uvjeren sam, stoga, da ćeš Ti biti prisutna i u času kad se ja bacim na koljena
da Tvome Sinu priznam svoje grijehe. Ti ćeš u moju siromašnu grješnu dušu uliti zasluge
što ih je stekla Tvoja tako čista duša. Poslije odrješenja ja ću ponovo u svojoj duši nositi milosni život
što mi ga je svojom mukom zaslužio Tvoj Sin, a Ti svojim sudjelovanjem u njegovoj muci.
Žalosna Gospo kojoj je kod ovog bolnog susreta mač boli probo Srce,
isprosi mi milost da se uvijek skrušeno, iskreno i temeljito ispovijedam!
Čuvaj me od nevaljalih svetih ispovijedi!

PETA POSTAJA
Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Šimun Cirenac vraćao se s njive na kojoj je radio i na putu kući naišao je na bolnu povorku u kojoj su tebe,
Gospodine, vodili u smrt. Krvnici ga zaustavljaju i sile da Tebi pomogne nositi križ jer su vidjeli
da se Ti jedva još držiš na nogama. Je li se, možda, protivio, opirao? Je li odbijao pomoć?
Da je odbio, Gospodin bi ostao bez njegove pomoći, ali još više, on bi ostao bez Gospodina.
A ja to često činim. Svaki grijeh znači: Bogu se protiviti i Njemu nešto uskratiti.
Griješiti znači: Boga zapostaviti samome sebi. U korijenu svaki je grijeh sebičnost.
Griješiti znači: uskratiti pomoć Kristu. Proigrati milost znači: spriječiti porast tajanstvenog Tijela Kristova.
Duša koja spašava sebe, spašava i svijet oko sebe. Duša koju prožima milost pomaže Kristu
da On zavlada svijetom.
Gospodine, ne dopusti da bih ikada u životu svojim grijesima
postao zapreka širenju Tvoga kraljevstva na zemlji!

ŠESTA POSTAJA
Veronika pruža Isusu rubac
Možda Veronika nije bila jedina koja je Gospodinu na njegovom križnom putu željela iskazati tu uslugu,
da mu pruži rubac kojim bi obrisao svoje krvavo lice. Ali kakve je zapreke trebalo svladati
da se mogne izvršiti taj čin ljubavi …
Trebalo se probiti kroz tu svjetinu koja se rugala, koja je s mržnjom i prezirom pratila Božanskog Patnika.
Trebalo je imati hrabrosti da se mogne raditi drugačije nego što rade svi drugi.
Veronika je smogla tu hrabrost. I za nagradu je dobila Kristov lik.
Koliko protivnosti moramo mi svladati, da se pojavimo pred sudištem pokore!
Koliko se traži hrabrosti da priznamo svoju bijedu, svoju krivnju, svoju odgovornost;
da pokleknemo pred čovjeka; da prijeđemo preko svakog ljudskog straha i obzira…
Ali koliku za to dobivamo nagradu?
U duši, u kojoj su crte Kristova lika bile zastrte, možda čak i izbrisane, iznova se ukazuje Njegov lik.
Gospodine Isuse, daj mi hrabrosti da po svetoj ispovijedi neprestano obnavljam Tvoj sveti lik u svojoj duši!

SEDMA POSTAJA
Isus pada drugi put pod križem
Kada sam, gospodine, razmišljao o Tvojem prvom padu, pokajao sam se za svoje lake grijehe.
Drugi, još bolniji i teži pad, sjeća me mojih teških grijeha, onih prijestupa
koji nam oduzimaju Tvoj milosni život u duši, pa nas tako potpuno trgaju od Tebe.
Mislim prije svega na sve grijehe oholosti: na one grijehe kojima se čovjek u svom životu
želi popeti na prijestolje samoga svoga Stvoritelja …
Takav je bio grijeh prvih grješnika, naših praroditelja koji su podlegli sotonskoj napasti: „Bit ćete kao Bog!“
Kako god je bio težak ovaj Tvoj drugi pad, Gospodine, Ti ponovo ustaješ, makar i uz najveći napor.
I ja moram ići dalje na putu svojega spasenja.
Možda si u onaj čas mislio da ću i ja reći onu Tvoju divnu riječ: „Ustat ću i poći ću k svome Ocu“.
Pomozi mi da i ja uistinu tako reknem kad god mi se dogodi nesreća da padnem u teški grijeh!
Gospodine, po zaslugama svoga drugog pada udijeli mi milost prave poniznosti,
osobito onda kad treba poći potražiti oproštenje grijeha u svetoj ispovijedi!

OSMA POSTAJA
Isus tješi jeruzalemske žene
Skupina jeruzalemskih žena bez krzmanja pošla je Gospodinu u susret na njegovu križnom putu.
Kako god je gospodin bio krvav i satrven, vjera i samilost tih žena vukle su ih k Njemu.
I od mene se traži čvrsta vjera kada želim ispovjediti svoje grijehe. Moram kleknuti pred svećenika.
A on je samo običan čovjek koji isto tako ima svojih slabosti.
Možda mi nije ni simpatičan. Hoću li imati dostatno vjere da u njemu gledam Krista?
Isus odgovara ženama koje su Ga žalile:
„Ne plačite nada mnom, nego u samima sebi potražite uzrok mojih muka!“
Zar ova riječ ne vrijedi i za mene? Mi tako nerado ulazimo u sebe.
Često ulazimo u ispovjedaonicu bez prave priprave,
bez ozbiljnog ispitivanja savjesti, bez pravog kajanja za grijehe.
Nismo kadri jasno shvatiti kolika je naša odgovornost u svakom našem nevaljalom činu
ili u propustu svojih dužnosti.
Gospodine Isuse, umnoži nam vjeru, prosvijetli nam savjest,
da se uvijek temeljito pripravimo za svetu ispovijed!

DEVETA POSTAJA
Isus pada treći put pod križem
Tako je velik bio Tvoj umor, Gospodine Isuse, da si i po treći put pao pod teretom križa.
Ali Ti znaš da otkupljenje svijeta ne završava ovdje nego na vrhu Golgote.
Stoga ponovo ustaješ i ideš do kraja svoga križnoga puta, makar Te to stajalo neopisivih muka i boli.
Kad teret naših grijeha počne rasti i duša počne sve dublje padati, onda se pojavljuje opasnost
da čovjek grješnik sam sebi kaže:
„Ne koristi ništa. Za mene je nemoguće obdržavati ono što se od mene traži.“
I onda ga njegov grijeh posve svlada.
Ovim svojim trećim padom Isus nas uči da se uvijek iznova dižemo
i da se redovito utječemo za pomoć sakramentu pokore.
Ako idemo rjeđe na ispovijed ili je odlažemo za kasnije, opasnost je da se naviknemo živjeti u grijehu.
No da nam česta ispovijed ne postane samo puki običaj i navika, uvijek se moramo temeljito pripravljati,
što savršenije pokajati, učiniti što jasnije odluke. Potrebno je da nam u tome pomogne i svećenik.
Zato je dobro da nas pozna kako bi nam lakše dao prave savjete.
Tako ćemo, makar i uz padove i ponovno dizanje, napokon stići do kraja svog životnog puta – sretno.
Gospodine, po zaslugama svoga trećeg pada
očuvaj me od toga da se priviknem na grijeh!

DESETA POSTAJA
Isusa svlače
Gospodine Isuse, krvnici i svjetina Te ismjehuju i surovo Ti se rugaju.
Krvnici s Tebe skidaju odijelo da Te tako gola prikuju na križ.
Tim novim poniženjem daješ zadovoljštinu za grijehe nečistoće;
za sve sablazni što ih napuniše i zablatiše naše ulice;
za sve one prljavštine što se susreću na uličnim plakatima,
što se gledaju u kinematografima, u ilustriranim časopisima,
u modnim revijama, na televiziji, čuju na radiju …
Lišavanjem svoga odijela Ti nadoknađuješ za grijehe škrtosti i za druge opačine.
Zar nije svaki grijeh neuredno prianjanje uz ono što nisi Ti?
Koliku si bol morao podnijeti kad su Ti trgali s tijela odijelo koje se prilijepilo uz rane!
I ja moram znati barem nešto podnijeti, kako bih se oslobodio svojih grijeha i zlih sklonosti.
Moram se znati poniziti i svoju dušu,
oslobođenu od svega neurednog zemaljskog, donijeti na svetu ispovijed.
Samo oslobođen od neurednih veza moći ću uroniti u more Božje ljubavi.
Stoga pred ispovjednika moram kleknuti tako spreman
da sa sebe svučem u ispovijedi sve zlo, odbacim svaku neurednost.
Gospodine Isuse, koji si zbog mene bio svučen do gola,
svuci ti s moje duše sve ono što mi smeta da potpuno Tebi pripadam!

JEDANAESTA POSTAJA
Isusa pribijaju na križ
Dok promatram kako Ti, Gospodine, krvnici čavlima probadaju ruke i noge,
u duhu gledam cijelo čovječanstvo kako Te ono razapinje svojim zloćama.
Vidim sva zločinstva i sve grijehe protiv ljubavi kojima Te ljudi prikivaju na križ.
Dok čavao probada jedan od Tvojih udova, u mukama se grči cijelo Tvoje tijelo.
Ja sam ud Tvoga tajanstvenog Tijela.
Stoga grijehe što ulaze u moju dušu osjeća cijelo Tvoje tajanstveno Tijelo.
Kad god hotimice privolim na grijeh, obnavljam ovu tvoju muku,
ovo probadanje Tvojih udova čavlima.
Gospodine, kad god moje ruke posežu za nečim grješnim,
kad god moje noge skreću na put grijeha,
daj da se sjetim Tvojih probodenih ruku i nogu!
Prikuj me čvrsto uza se, kako si Ti bio čvrsto prikovan na križ!
Po svojim probodenim rukama i nogama
utisni mi, Gospodine, duboko u srce mržnju na svaki grijeh!

DVANAESTA POSTAJA
Isus umire na križu
Ovog časa dok Ti, Gospodine, umireš na križu, dovršuje se otkupljenje grješnog svijeta.
Čovjek je sam po sebi nesposoban da ostvari svoje otkupljenje. Jedini Bog može popraviti
ono što je čovjek pokvario. Zbog ovoga časa Ti si, Gospodine, došao na ovaj svijet.
Zbog naših grijeha Ti umireš na križu. Tvoja dobrota pruža nam mogućnost
da imamo udjela u ovom otkupljenju, ali samo pod ovim uvjetom
da se iskreno kajemo za svoje grijehe.
Kako da to ne činimo kada Tebe promatramo kako umireš za nas?
Ali kada u ispovjedaonici klečim pred Tvojim križem, kako je moje kajanje bijedno, kako površno!
Zato ću sada dok Tebe promatram kako umireš za mene na križu, izgovoriti žarki i iskreni čin pokajanja.
O moj Bože i spasitelju, toliko sam griješio i zaslužio svojim grijesima pravednu kaznu!
Smiluj mi se, ja se kajem iz dubine duše za sve nevjere u Tvojoj službi!

TRINAESTA POSTAJA
Isusa skidaju s križa
Gospodine, ne usuđujem se gledati Tvoje izmrcvareno tijelo. Ali Tvoja ga Majka promatra puna boli i žalosti.
U ovim ranama ona otkriva tragove mojih grijeha. No nije samo mrtvi Isus uzrok Gospinih žalosti.
Presveta Djevica promatra i mene, jadnoga grješnika, sa svim mojim bijedama,
s mojim nedostatnim kajanjem. Promatra mene koji nisam sposoban
podići se iz tih svojih bijeda i boriti se protiv njih kako treba.
O Marijo, sjećajući se svojih boli pod križem, osobito onih kad si u svoje majčinsko krilo
primila mrtvo tijelo svoga Sina, primi ovaj moj vapaj: „Pred Tobom stojim ja grješnik i uzdišem“,
k Tebi vapijem da oslobodiš moju dušu. Utisni duboko u moje srce one svete rane
što si ih na Kalvariji promatrala kad si u naručju držala svoga mrtvog sina!
Spomeni se, o predobrostiva Djevice Marijo…

ČETRNAESTA POSTAJA
Isusa polažu u grob
Mrtvo Gospodinovo tijelo njegovi vjerni polažu u grob. Ali to je samo zato da se tim sjajnije pokaže
njegova moć kad slavno ustane iz groba kao pobjednik smrti i pakla.
Svaka moja ispovijed mora za mene biti pokapanje grijeha i uskrsnuće na život milosti.
Budem li uistinu raskajan i skrušen, moji će grijesi zauvijek iščeznuti kao da su zatvoreni u grob.
Moja će se duša sasvim preporoditi. Svećenik će zauvijek šutjeti o ispovjeđenim grijesima.
Ta svećenikova sakramentalna šutnja samo je odraz one tajanstvene šutnje samoga Boga,
za kojega oprošteni grijesi više ne postoje i za koje me On kao vječni sudac neće zvati na odgovornost.
„Ako su vaši grijesi crveni poput grimiza, ja ću ih oprati da postanu bijeli kao snijeg“.
Tako govori gospodin preko svoga proroka.
Gospodine, zaboravi zauvijek moje grijehe i vrati po svetoj ispovijedi mojoj duši život milosti
što si mi ga zaslužio svojom mukom i smrću na križu! Ne dopusti da tvoja muka i smrt
ostanu u mojoj duši bez ploda, nego daj da me potaknu na žarku ljubav i duboku vjernost
Tebi i Tvojim svetim zapovijedima.

/sastavio: Marcel Bories; S ISUSOM NA GOLGOTU
Zbirka križnih putova; priredio: Juraj Gusić, DI
Zagreb, 1984., str. 131 – 147/

- 12:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	travanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (1)
Rujan 2013 (2)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (4)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (6)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (3)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (6)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (3)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (3)

Komentari On/Off

O Duše Sveti,
ljubavi Oca i Sina,
nadahnjuj mi uvijek
ono što treba misliti,
ono što treba reći,
i kako da to rečem;
ono što treba prešutjeti,
ono što treba napisati
i kako treba djelovati;
ono što treba činiti
da bude tebi na slavu,
na dobro duša,
i moje vlastito posvećenje.
O Isuse,
u tebi je sve moje pouzdanje.
Amen
/Kardinal Verdier/

Molitva za dar vjere

Gospodine,
tebe svim srcem molim
da moja vjera bude cjelovita
i bez zadrške,
ona koju naviješta
i naraštajima predaje Crkva;
da prodire u moje misli,
u način prosuđivanja
božanske i ljudske zbilje.
Gospodine, daj da moja vjera
bude slobodna:
da prihvaća odricanja
i dužnosti koje sa sobom nosi
te da izrazi
srž moje stvorenosti ispovijedajući:
vjerujem u tebe,
Gospodine.
Gospodine,
udijeli mi sigurnu vjeru,
svjetlo koje jača u kušnjama,
koje smiruje i odmara.
Molim te za radosnu vjeru
koja razveseljuje srce
i uvodi u molitvu,
koja posvećuje
svaki životni trenutak,
vjeru punu pouzdanja
u tebe i tvoju Riječ.
Gospodine,
daj da moja vjera bude djelotvorna,
tako da prijateljstvo s tobom postane djelo ljubavi
u svemu što činim,
u iskustvu sreće, u trpljenjima,
u iščekivanju konačne objave;
trajno svjedočanstvo prisutnosti
i neprekidna hrana
životu u nadi.
Gospodine,
daj da moja vjera
bude ponizna
i ne traži temelje
u ljudskoj mudrosti,
nego u tvojoj milosti
i ljepoti križa,
oslonjena na
snagu Duha Svetoga,
vidljivoga u tvojoj Crkvi
kojoj si podario
majčinski zagovor Majke Marije.
Umnoži nam vjeru
ti koji živiš i kraljuješ
u vijeke vjekova.
Amen.
/Priredio: I. Šaško/

Ljubav se rodila
U betlehemskoj noći
Mali Bog se rodio,
ljudski rod Mu u hladnoći
vrata sva zatvorio.
A On je došao
nama ljubav donijeti,
i svakom ljudskom srcu
pravi mir pokloniti.
Ljubav se razlila
od Boga na čovjeka,
da bi nam najveću
ljepotu pokazala.

Ljubav se rodila
u tijelu čovjeka,
da bi nas
zauvijek spasila.
U štalici je rođen
Onaj koji stvara sve,
Onaj koji svojim dahom
cijeli svemir pokreće.
A On je želio
za nas malen postati,
da možemo bez straha
Boga svog mi ljubiti.

Ljubav se razlila ...

Opis bloga

... tih,šutljiv, ...

... veritas5@net.hr ...

* * * ...... 15 ...... * * *
* ...... 05.05.2002. ...... *
* ........................ *

Mnogi su himni spjevani
na čast Imena Isusova
a jedan od najljepših je
spjevao sam sv.Bernardin:
Na Isusov se pomen sam
u duši budi dragi plam,
al vrh milinama je svim
u milom društvu kad si s njim.
Što nježnije da zapjevaš,
što ljupkije da poslušaš
il što da draže promatraš
no Isus što je, Gospod naš?
O blag spram svima, Isuse,
il mole il što kaju se
il' traže te kroz žića vaj
tko tebe nađe, nađe raj.
Govoriti je uzalud,
badava peru sav je trud,
tko kuša taj tek pravo zna
što znači ljubav Gospodnja.
Ti, Isuse, milinom svom
i našom budi nagradom:
naš ponos cijeli bio tek
u tebi, Spase, zauvijek.
Amen.

.Da, Isus je Krist naš mir
- On je u svijet donio sjeme
ljubavi i mira,
snažnije od sjemena
mržnje i nasilja;
snažnije
jer je Ime Isusovo superiornije
svakom drugom imenu.
.On će sâm biti mir
/Papa o blagdanu
Imena Isusova/

* * ...... 58 ...... * *
* ..................*

* * .... 38 .... * *
* ............. *

- Šibenska balada -

Dobra večer pismo moja
Kao vino plemenita
Prija zore bilog dana
Dobra večer uzorita
Nosila si rodnoj grudi
Ovo tilo željno lada
Budila si moju dragu
Da donese ključe grada ...
O šibenska pismo tiha
Sve si rekla u dvi riči
Napila si žedne usne
Mogu na kraja svita ići
O šibenska pismo mila
Sve si bila i sve jesi
Lanterna mi noćas budi
Put mi kaži i ponesi ...
Rasulo se svud po svitu
To šibensko staro sime
Da se negdi u samoći
Spomene i tvoje ime
Pala si ka zlatna kiša
Natopila zemlju suvu
Da nam opet rodi pisma
O jubavi i o kruvu ...

O šibenska pismo tiha ...

* * * * * * * * * * * * * * *

* * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * * *

Online Users

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
YOUTUBE
IMAGE
TinyPic
POEZIJA
GLAZBA -
SLUŽAVKE
MALOG ISUSA
NEWS.VA
Radio Vatikan
BITNO.NET
Časoslov
i misna čitanja
ŽIVO VRELO
- Liturgija dana
Drinske mučenice
IKA
KTA
Portal Glas Koncila
Portal Glasa Koncila
Zagrebačka nadbiskupija
Katolički tjednik
OFS KAPTOL
Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda
Hercegovački franjevci
Svetište Gospe Sinjske
- Duhovna misao ...
Župa sv. Juraj
Veritas
Pater Luka Rađa
Borut i Vesna
Borut i Vesna
Jeruzalem,
Jeruzalem ...
Betanija
blago meni
carla
čiovka
miris duše...
Ema
gali
gogoo
gospa moja
gustirna
Julijana
kalorijski restoran minus40kg ... dražeN ;)
Luki
magdalena
mamaposebnogdjeteta
Martinovo srce
Mirta
Mjehurić sapunice
Nissnisa
promatram, razmišljam
shadow-of-soul
sjena
smotani
Sursum corda
Tamo gdje je srce
Tipkovnica
U mojoj kuhinji
Cook and Play
više od stolice
Voyager
- nova generacija

Dolina Neretve

.............. METKOVIĆU, ...........

.... Tebi, moj rodni grade ....
Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/

. ... ... ... ... .

* * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *

... naša dica ... :)

. . Dajem vam srce . .

...... ......

*..... - 29. rujan 2012. - ..........*
........... 21. ožujak 2011. .......
............... 04. srpanj 2003. ....
................... 03. ožujak 1980.
*...- HVALA - .........................*
... našem genijalcu !!! ... :-) ...

* * * * * * * * * * * * * *

*...... -14. svibanj 2011. - ......*
............. 28. svibanj 2008. .....
.................. 07. siječanj 1984.
*... - HVALA - ........................*
... našoj najljepšoj !!! ... :-) ...
-hvala Ti za 08.04.2013.-

* * * * * * * * * * * * * *

Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ...
Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/

* * * * * *
* * * * * * * *
* * * * * * * * * *

* * * * * * * * * * * * * *

*** 15. rujan 1993. ***
... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***

..... Moj Lipi Andele .....

Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe
Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/

***** *****

* * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *

*** 08.04.2013. ***
... prekrasno stvorenje ...
počastilo je ovaj svijet
... svojim dolaskom ...

... Dobrodošla, milo moje,
... srce bakino !!! :))) - ...

**** * * * * ****
***** * * * * *****
******************

Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati
MAMA …“
/Nepoznati autor/

...... ......

Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...

....... .......

* * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *

..........

Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...

* * * * * * * * * * * *

"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/

Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/

***********************
*********************
*****************
******

... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...

******

"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/

Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi.
Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno.
Sva zvona i katedrale ...

*******************
*********************
***********************

Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda.
Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.

..............................

Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/

* * * * * * * * * * * *

...... Počivao u miru Božjem !

Papa Ivan Pavao II.
... ... bit će 1. svibnja
... ... ... proglašen blaženim !!!

..Proglašenje 1.svibnja 2011..

Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla:
'Ne bojte se'.

* * * * * * * * * * * * * *
... Spomendan 10. veljače ...

Kardinal Stepinac, 1943. :
"...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
....................................
"Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./

KAD POBIJEDI ISTINA
- dokumentarni film o
bl. Alojziju Stepincu

I danas Stepinac
poziva na hrabrost !!!

»Oluja će proći, a Bog ostaje zauvijek!«
Blaženi Alojzije Stepinac

Oporuka
kardinala Stepinca

Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.

Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca

Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.

Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.

Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.

Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen

* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *

Lula starog kapetana

Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana
Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.

Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale ...

Na skaline ispred dvora ...
/Srđan & Buco/

* * * * * * * * * * * * *

Vratio sam se živote
... ... ... :-) ... ... ...
/Kemal Monteno/

Borute HVALA !!!

""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""

**********

******** Božuri ********
*******************
**********************

Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ...
Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...

Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...