Uvodna molitva
Gospodine, danas bih želio otkriti dublji smisao Tvoje muke.
Ono zbog čega si najviše trpio u svojoj muci, nisu bili udarci krvnika,
ni ruganje vojnika, ni mržnja mnoštva koje si toliko ljubio.
Sve je to samo vanjski znak one veće patnje što Ti ju je zadavao grijeh svijeta.
I ja imam udjela u tom grijehu i stoga imam isto tako i udjela u Tvojoj muci.
Umjesto da me prepustiš mojim grijesima, kako sam zaslužio,
Ti si mi dao sredstvo da se oslobodim od grijeha,
i to potpuno i toliko puta, koliko god puta želim.
Ustanovio si za mene sakramenat oproštenja.
No ja se, nažalost, tako slabo služim tim svetim sakramentom.
Odviše mi je postao samo običaj, navika …
Gospodine, nauči me da u svjetlu Tvoje svete muke počnem
bolje razumijevati taj veliki dar Tvoje patničke ljubavi i njime se bolje okoristim!
PRVA POSTAJA Isusa osuđuju na smrt
Na sudu gdje su na Veliki petak sudili Isusu, suci su bili puni licemjerstva, mržnje i zlobe.
Svim sredstvima nastojali su uništiti optuženika koji je bio sama pravednost
Sud što ga je ustanovio Isus drugačiji je sud. Na njemu je optuženik sama krivica.
To sam ja, opterećen svojim grijesima. Ali suci koji mi imaju suditi puni su dobrote.
Ja pred njima stojim kao krivac, ali oni gledaju ne da me osude, nego da me oslobode krivice.
Ta moj sudac ovdje je samo Presveto Trojstvo koje je za moje spasenje žrtvovalo Drugu Božansku Osobu
kad ju je poslalo da za mene postane čovjekom i za mene umre na drvetu križa,
prolivši svu svoju krv za moje spasenje. Kad nam je, dakle, Bog žrtvovao svoga Sina,
što će nam onda uskratiti? Ne smije mi, dakle, biti teško priznati svoje grijehe,
kad pomislim da stojim pred tako milosrdnim Sucem kojemu je stalo da me pod svaku cijenu spasi.
Reći ću, dakle, na koncu:
Ispovijedam se Bogu svemogućemu, da sagriješih vrlo mnogo mišlju, riječju, djelom i propustom:
Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh.
DRUGA POSTAJA Isus prima na se križ
Kako, Gospodine, taj križ pritišće Tvoje siromašno tijelo, klonulo od smrtne tjeskobe i strašnog bičevanja!
Ali on je još teži zbog tereta naših grijeha. Kako će biti teško dovući ga do vrha Golgote!
Kad se približim ispovjedaonici, moja se duša raduje na pomisao
da ću uskoro dobiti oproštenje svojih grijeha. Ta je radost potpuno opravdana.
Ali ne može se opravdati ona površnost i nestalnost s kojom primam ovaj sakramenat.
Nisam se ni toliko potrudio da što dublje upoznam težinu svojih grijeha
i da se iz sve duše za njih pokajem s čvrstom odlukom da ću izbjegavati bližnju grješnu prigodu.
Gospodine, nauči me da prije svake ispovijedi zagledam se u duhu u tebe, kako moraš vući svoj teški križ!
To će mi pomoći da bolje shvatim težinu svojih grijeha i da se za njih uistinu pravo pokajem.
TREĆA POSTAJA Isus pada prvi put pod križem
Gospodine, što se dogodilo? Ti ne možeš dalje … Hvata Te omaglica …
Kao da Te zemlja vuče k sebi … i Ti padaš. Ponovo, doduše, ustaješ uz pomoć krvnika,
ali Tvoj korak je sve nesigurniji, Tvoje sile sve više slabe.
I ja sam već osjetio omaglicu na životnom putu, ali drugačije nego ti.
To je bila omaglica od prvoga grijeha. Osjetio sam kako me k sebi vuče blato, i ja sam pao.
I kad sam se ponovo morao dići iz tog blata, kako sam se osjećao satrven i slab.
Poznam Tvoj križni put i zato me Tvoj prvi pad tako malo dira … Kao da mislim: ta nije Te taj prvi pad ubio.
Nisu li mi slične misli dolazile kad sam razmišljao o tolikim svojim grijesima što ih nazivam lakim grijesima?
Koliko sam puta rekao: „To je samo laki grijeh!“
Ali, Gospodine, ni pljuvačka na Tvom licu nije Te ubila, ali Ti je zadala i te kakvu bol!
Nije na Tvom križnom putu samo veliko kamenje prouzrokovalo Tvoje padove…
Gospodine, molim Te da mi po zaslugama svoga prvog pada udijeliš milost
da oplakujem i najmanje svoje grijehe i ubuduće da ih se čuvam!
ČETVRTA POSTAJA Isus susreće svoju svetu Majku
Gospodine, često bih morao misliti na Tvoj susret s presvetom Majkom na Tvome križnom putu.
A morao bih misliti i na to da sam ja bio uzrok boli Majke i Sina. Da mi, Majko, nismo sagriješili,
Ti bi bila pošteđena ovog bolnog susreta. Ti, bezgrješna Djevice i majko, trpiš zbog mojih grijeha.
Uza sve to želiš da te zazivamo kao „Utočište grješnika“.
Uvjeren sam, stoga, da ćeš Ti biti prisutna i u času kad se ja bacim na koljena
da Tvome Sinu priznam svoje grijehe. Ti ćeš u moju siromašnu grješnu dušu uliti zasluge
što ih je stekla Tvoja tako čista duša. Poslije odrješenja ja ću ponovo u svojoj duši nositi milosni život
što mi ga je svojom mukom zaslužio Tvoj Sin, a Ti svojim sudjelovanjem u njegovoj muci.
Žalosna Gospo kojoj je kod ovog bolnog susreta mač boli probo Srce,
isprosi mi milost da se uvijek skrušeno, iskreno i temeljito ispovijedam!
Čuvaj me od nevaljalih svetih ispovijedi!
PETA POSTAJA Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Šimun Cirenac vraćao se s njive na kojoj je radio i na putu kući naišao je na bolnu povorku u kojoj su tebe,
Gospodine, vodili u smrt. Krvnici ga zaustavljaju i sile da Tebi pomogne nositi križ jer su vidjeli
da se Ti jedva još držiš na nogama. Je li se, možda, protivio, opirao? Je li odbijao pomoć?
Da je odbio, Gospodin bi ostao bez njegove pomoći, ali još više, on bi ostao bez Gospodina.
A ja to često činim. Svaki grijeh znači: Bogu se protiviti i Njemu nešto uskratiti.
Griješiti znači: Boga zapostaviti samome sebi. U korijenu svaki je grijeh sebičnost.
Griješiti znači: uskratiti pomoć Kristu. Proigrati milost znači: spriječiti porast tajanstvenog Tijela Kristova.
Duša koja spašava sebe, spašava i svijet oko sebe. Duša koju prožima milost pomaže Kristu
da On zavlada svijetom.
Gospodine, ne dopusti da bih ikada u životu svojim grijesima
postao zapreka širenju Tvoga kraljevstva na zemlji!
ŠESTA POSTAJA Veronika pruža Isusu rubac
Možda Veronika nije bila jedina koja je Gospodinu na njegovom križnom putu željela iskazati tu uslugu,
da mu pruži rubac kojim bi obrisao svoje krvavo lice. Ali kakve je zapreke trebalo svladati
da se mogne izvršiti taj čin ljubavi …
Trebalo se probiti kroz tu svjetinu koja se rugala, koja je s mržnjom i prezirom pratila Božanskog Patnika.
Trebalo je imati hrabrosti da se mogne raditi drugačije nego što rade svi drugi.
Veronika je smogla tu hrabrost. I za nagradu je dobila Kristov lik.
Koliko protivnosti moramo mi svladati, da se pojavimo pred sudištem pokore!
Koliko se traži hrabrosti da priznamo svoju bijedu, svoju krivnju, svoju odgovornost;
da pokleknemo pred čovjeka; da prijeđemo preko svakog ljudskog straha i obzira…
Ali koliku za to dobivamo nagradu?
U duši, u kojoj su crte Kristova lika bile zastrte, možda čak i izbrisane, iznova se ukazuje Njegov lik.
Gospodine Isuse, daj mi hrabrosti da po svetoj ispovijedi neprestano obnavljam Tvoj sveti lik u svojoj duši!
SEDMA POSTAJA Isus pada drugi put pod križem
Kada sam, gospodine, razmišljao o Tvojem prvom padu, pokajao sam se za svoje lake grijehe.
Drugi, još bolniji i teži pad, sjeća me mojih teških grijeha, onih prijestupa
koji nam oduzimaju Tvoj milosni život u duši, pa nas tako potpuno trgaju od Tebe.
Mislim prije svega na sve grijehe oholosti: na one grijehe kojima se čovjek u svom životu
želi popeti na prijestolje samoga svoga Stvoritelja …
Takav je bio grijeh prvih grješnika, naših praroditelja koji su podlegli sotonskoj napasti: „Bit ćete kao Bog!“
Kako god je bio težak ovaj Tvoj drugi pad, Gospodine, Ti ponovo ustaješ, makar i uz najveći napor.
I ja moram ići dalje na putu svojega spasenja.
Možda si u onaj čas mislio da ću i ja reći onu Tvoju divnu riječ: „Ustat ću i poći ću k svome Ocu“.
Pomozi mi da i ja uistinu tako reknem kad god mi se dogodi nesreća da padnem u teški grijeh!
Gospodine, po zaslugama svoga drugog pada udijeli mi milost prave poniznosti,
osobito onda kad treba poći potražiti oproštenje grijeha u svetoj ispovijedi!
OSMA POSTAJA Isus tješi jeruzalemske žene
Skupina jeruzalemskih žena bez krzmanja pošla je Gospodinu u susret na njegovu križnom putu.
Kako god je gospodin bio krvav i satrven, vjera i samilost tih žena vukle su ih k Njemu.
I od mene se traži čvrsta vjera kada želim ispovjediti svoje grijehe. Moram kleknuti pred svećenika.
A on je samo običan čovjek koji isto tako ima svojih slabosti.
Možda mi nije ni simpatičan. Hoću li imati dostatno vjere da u njemu gledam Krista?
Isus odgovara ženama koje su Ga žalile:
„Ne plačite nada mnom, nego u samima sebi potražite uzrok mojih muka!“
Zar ova riječ ne vrijedi i za mene? Mi tako nerado ulazimo u sebe.
Često ulazimo u ispovjedaonicu bez prave priprave,
bez ozbiljnog ispitivanja savjesti, bez pravog kajanja za grijehe.
Nismo kadri jasno shvatiti kolika je naša odgovornost u svakom našem nevaljalom činu
ili u propustu svojih dužnosti.
Gospodine Isuse, umnoži nam vjeru, prosvijetli nam savjest,
da se uvijek temeljito pripravimo za svetu ispovijed!
DEVETA POSTAJA Isus pada treći put pod križem
Tako je velik bio Tvoj umor, Gospodine Isuse, da si i po treći put pao pod teretom križa.
Ali Ti znaš da otkupljenje svijeta ne završava ovdje nego na vrhu Golgote.
Stoga ponovo ustaješ i ideš do kraja svoga križnoga puta, makar Te to stajalo neopisivih muka i boli.
Kad teret naših grijeha počne rasti i duša počne sve dublje padati, onda se pojavljuje opasnost
da čovjek grješnik sam sebi kaže:
„Ne koristi ništa. Za mene je nemoguće obdržavati ono što se od mene traži.“
I onda ga njegov grijeh posve svlada.
Ovim svojim trećim padom Isus nas uči da se uvijek iznova dižemo
i da se redovito utječemo za pomoć sakramentu pokore.
Ako idemo rjeđe na ispovijed ili je odlažemo za kasnije, opasnost je da se naviknemo živjeti u grijehu.
No da nam česta ispovijed ne postane samo puki običaj i navika, uvijek se moramo temeljito pripravljati,
što savršenije pokajati, učiniti što jasnije odluke. Potrebno je da nam u tome pomogne i svećenik.
Zato je dobro da nas pozna kako bi nam lakše dao prave savjete.
Tako ćemo, makar i uz padove i ponovno dizanje, napokon stići do kraja svog životnog puta – sretno.
Gospodine, po zaslugama svoga trećeg pada
očuvaj me od toga da se priviknem na grijeh!
DESETA POSTAJA Isusa svlače
Gospodine Isuse, krvnici i svjetina Te ismjehuju i surovo Ti se rugaju.
Krvnici s Tebe skidaju odijelo da Te tako gola prikuju na križ.
Tim novim poniženjem daješ zadovoljštinu za grijehe nečistoće;
za sve sablazni što ih napuniše i zablatiše naše ulice;
za sve one prljavštine što se susreću na uličnim plakatima,
što se gledaju u kinematografima, u ilustriranim časopisima,
u modnim revijama, na televiziji, čuju na radiju …
Lišavanjem svoga odijela Ti nadoknađuješ za grijehe škrtosti i za druge opačine.
Zar nije svaki grijeh neuredno prianjanje uz ono što nisi Ti?
Koliku si bol morao podnijeti kad su Ti trgali s tijela odijelo koje se prilijepilo uz rane!
I ja moram znati barem nešto podnijeti, kako bih se oslobodio svojih grijeha i zlih sklonosti.
Moram se znati poniziti i svoju dušu,
oslobođenu od svega neurednog zemaljskog, donijeti na svetu ispovijed.
Samo oslobođen od neurednih veza moći ću uroniti u more Božje ljubavi.
Stoga pred ispovjednika moram kleknuti tako spreman
da sa sebe svučem u ispovijedi sve zlo, odbacim svaku neurednost.
Gospodine Isuse, koji si zbog mene bio svučen do gola,
svuci ti s moje duše sve ono što mi smeta da potpuno Tebi pripadam!
JEDANAESTA POSTAJA Isusa pribijaju na križ
Dok promatram kako Ti, Gospodine, krvnici čavlima probadaju ruke i noge,
u duhu gledam cijelo čovječanstvo kako Te ono razapinje svojim zloćama.
Vidim sva zločinstva i sve grijehe protiv ljubavi kojima Te ljudi prikivaju na križ.
Dok čavao probada jedan od Tvojih udova, u mukama se grči cijelo Tvoje tijelo.
Ja sam ud Tvoga tajanstvenog Tijela.
Stoga grijehe što ulaze u moju dušu osjeća cijelo Tvoje tajanstveno Tijelo.
Kad god hotimice privolim na grijeh, obnavljam ovu tvoju muku,
ovo probadanje Tvojih udova čavlima.
Gospodine, kad god moje ruke posežu za nečim grješnim,
kad god moje noge skreću na put grijeha,
daj da se sjetim Tvojih probodenih ruku i nogu!
Prikuj me čvrsto uza se, kako si Ti bio čvrsto prikovan na križ!
Po svojim probodenim rukama i nogama
utisni mi, Gospodine, duboko u srce mržnju na svaki grijeh!
DVANAESTA POSTAJA Isus umire na križu
Ovog časa dok Ti, Gospodine, umireš na križu, dovršuje se otkupljenje grješnog svijeta.
Čovjek je sam po sebi nesposoban da ostvari svoje otkupljenje. Jedini Bog može popraviti
ono što je čovjek pokvario. Zbog ovoga časa Ti si, Gospodine, došao na ovaj svijet.
Zbog naših grijeha Ti umireš na križu. Tvoja dobrota pruža nam mogućnost
da imamo udjela u ovom otkupljenju, ali samo pod ovim uvjetom
da se iskreno kajemo za svoje grijehe.
Kako da to ne činimo kada Tebe promatramo kako umireš za nas?
Ali kada u ispovjedaonici klečim pred Tvojim križem, kako je moje kajanje bijedno, kako površno!
Zato ću sada dok Tebe promatram kako umireš za mene na križu, izgovoriti žarki i iskreni čin pokajanja.
O moj Bože i spasitelju, toliko sam griješio i zaslužio svojim grijesima pravednu kaznu!
Smiluj mi se, ja se kajem iz dubine duše za sve nevjere u Tvojoj službi!
TRINAESTA POSTAJA Isusa skidaju s križa
Gospodine, ne usuđujem se gledati Tvoje izmrcvareno tijelo. Ali Tvoja ga Majka promatra puna boli i žalosti.
U ovim ranama ona otkriva tragove mojih grijeha. No nije samo mrtvi Isus uzrok Gospinih žalosti.
Presveta Djevica promatra i mene, jadnoga grješnika, sa svim mojim bijedama,
s mojim nedostatnim kajanjem. Promatra mene koji nisam sposoban
podići se iz tih svojih bijeda i boriti se protiv njih kako treba.
O Marijo, sjećajući se svojih boli pod križem, osobito onih kad si u svoje majčinsko krilo
primila mrtvo tijelo svoga Sina, primi ovaj moj vapaj: „Pred Tobom stojim ja grješnik i uzdišem“,
k Tebi vapijem da oslobodiš moju dušu. Utisni duboko u moje srce one svete rane
što si ih na Kalvariji promatrala kad si u naručju držala svoga mrtvog sina!
Spomeni se, o predobrostiva Djevice Marijo…
ČETRNAESTA POSTAJA Isusa polažu u grob
Mrtvo Gospodinovo tijelo njegovi vjerni polažu u grob. Ali to je samo zato da se tim sjajnije pokaže
njegova moć kad slavno ustane iz groba kao pobjednik smrti i pakla.
Svaka moja ispovijed mora za mene biti pokapanje grijeha i uskrsnuće na život milosti.
Budem li uistinu raskajan i skrušen, moji će grijesi zauvijek iščeznuti kao da su zatvoreni u grob.
Moja će se duša sasvim preporoditi. Svećenik će zauvijek šutjeti o ispovjeđenim grijesima.
Ta svećenikova sakramentalna šutnja samo je odraz one tajanstvene šutnje samoga Boga,
za kojega oprošteni grijesi više ne postoje i za koje me On kao vječni sudac neće zvati na odgovornost.
„Ako su vaši grijesi crveni poput grimiza, ja ću ih oprati da postanu bijeli kao snijeg“.
Tako govori gospodin preko svoga proroka.
Gospodine, zaboravi zauvijek moje grijehe i vrati po svetoj ispovijedi mojoj duši život milosti
što si mi ga zaslužio svojom mukom i smrću na križu! Ne dopusti da tvoja muka i smrt
ostanu u mojoj duši bez ploda, nego daj da me potaknu na žarku ljubav i duboku vjernost
Tebi i Tvojim svetim zapovijedima.
/sastavio: Marcel Bories; S ISUSOM NA GOLGOTU
Zbirka križnih putova; priredio: Juraj Gusić, DI
Zagreb, 1984., str. 131 – 147/
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...