Marketing
..............................................................................................................................................................
............................................................................................
...........................................................................
... Koliko si me volio? ...
U lancima vođen
na pramcu je stajao sam,
Uznik.
Tiho se ljuljao s brodom
ni glas,
ni jauk,
ni uzvik.
Tek pogled mu čvrsti
orio tisućom riječi:
Komu ćeš zadnju
smrtničku riječ reći?
Plovio brod tužan
jedinoj luci
jedra ga
vuku.
Na njemu
Uznik
i lanci.
Mržnje ga
pogledi
tuku.
Al' pogled mu čvrst
i nikoga mrziti neće!
Komu smrt tvoja
želi darovat sreće?
Obali bliži brod,
sa nje ga ljuti ljudski rod
zove!
Nestrpljiv tu vrije
- nevine krvi žedan je,
nove.
I pogled Uznikov
žeđano ljudima
... strijeli ...
Hoće li itko
s tobom život da dijeli?
Do krvave obale tvoj brod je doplovio.
S obale rujne još si mi prozborio kad pitao sam:
Isuse,
koliko si me volio?
Raširio si ruke,
da svi čuju, zaorio:
... Ovoliko !!! ...
...................
...........................
................................................
.........................................................................
.......................................................................................................
.........................................................................
................................................
KRIŽ I ISPOVIJED
Uvodna molitva
Gospodine, danas bih želio otkriti dublji smisao Tvoje muke.
Ono zbog čega si najviše trpio u svojoj muci, nisu bili udarci krvnika,
ni ruganje vojnika, ni mržnja mnoštva koje si toliko ljubio.
Sve je to samo vanjski znak one veće patnje što Ti ju je zadavao grijeh svijeta.
I ja imam udjela u tom grijehu i stoga imam isto tako i udjela u Tvojoj muci.
Umjesto da me prepustiš mojim grijesima, kako sam zaslužio,
Ti si mi dao sredstvo da se oslobodim od grijeha,
i to potpuno i toliko puta, koliko god puta želim.
Ustanovio si za mene sakramenat oproštenja.
No ja se, nažalost, tako slabo služim tim svetim sakramentom.
Odviše mi je postao samo običaj, navika …
Gospodine, nauči me da u svjetlu Tvoje svete muke počnem
bolje razumijevati taj veliki dar Tvoje patničke ljubavi i njime se bolje okoristim!
PRVA POSTAJA
Isusa osuđuju na smrt
Na sudu gdje su na Veliki petak sudili Isusu, suci su bili puni licemjerstva, mržnje i zlobe.
Svim sredstvima nastojali su uništiti optuženika koji je bio sama pravednost
Sud što ga je ustanovio Isus drugačiji je sud. Na njemu je optuženik sama krivica.
To sam ja, opterećen svojim grijesima. Ali suci koji mi imaju suditi puni su dobrote.
Ja pred njima stojim kao krivac, ali oni gledaju ne da me osude, nego da me oslobode krivice.
Ta moj sudac ovdje je samo Presveto Trojstvo koje je za moje spasenje žrtvovalo Drugu Božansku Osobu
kad ju je poslalo da za mene postane čovjekom i za mene umre na drvetu križa,
prolivši svu svoju krv za moje spasenje. Kad nam je, dakle, Bog žrtvovao svoga Sina,
što će nam onda uskratiti? Ne smije mi, dakle, biti teško priznati svoje grijehe,
kad pomislim da stojim pred tako milosrdnim Sucem kojemu je stalo da me pod svaku cijenu spasi.
Reći ću, dakle, na koncu:
Ispovijedam se Bogu svemogućemu, da sagriješih vrlo mnogo mišlju, riječju, djelom i propustom:
Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh.
DRUGA POSTAJA
Isus prima na se križ
Kako, Gospodine, taj križ pritišće Tvoje siromašno tijelo, klonulo od smrtne tjeskobe i strašnog bičevanja!
Ali on je još teži zbog tereta naših grijeha. Kako će biti teško dovući ga do vrha Golgote!
Kad se približim ispovjedaonici, moja se duša raduje na pomisao
da ću uskoro dobiti oproštenje svojih grijeha. Ta je radost potpuno opravdana.
Ali ne može se opravdati ona površnost i nestalnost s kojom primam ovaj sakramenat.
Nisam se ni toliko potrudio da što dublje upoznam težinu svojih grijeha
i da se iz sve duše za njih pokajem s čvrstom odlukom da ću izbjegavati bližnju grješnu prigodu.
Gospodine, nauči me da prije svake ispovijedi zagledam se u duhu u tebe, kako moraš vući svoj teški križ!
To će mi pomoći da bolje shvatim težinu svojih grijeha i da se za njih uistinu pravo pokajem.
TREĆA POSTAJA
Isus pada prvi put pod križem
Gospodine, što se dogodilo? Ti ne možeš dalje … Hvata Te omaglica …
Kao da Te zemlja vuče k sebi … i Ti padaš. Ponovo, doduše, ustaješ uz pomoć krvnika,
ali Tvoj korak je sve nesigurniji, Tvoje sile sve više slabe.
I ja sam već osjetio omaglicu na životnom putu, ali drugačije nego ti.
To je bila omaglica od prvoga grijeha. Osjetio sam kako me k sebi vuče blato, i ja sam pao.
I kad sam se ponovo morao dići iz tog blata, kako sam se osjećao satrven i slab.
Poznam Tvoj križni put i zato me Tvoj prvi pad tako malo dira … Kao da mislim: ta nije Te taj prvi pad ubio.
Nisu li mi slične misli dolazile kad sam razmišljao o tolikim svojim grijesima što ih nazivam lakim grijesima?
Koliko sam puta rekao: „To je samo laki grijeh!“
Ali, Gospodine, ni pljuvačka na Tvom licu nije Te ubila, ali Ti je zadala i te kakvu bol!
Nije na Tvom križnom putu samo veliko kamenje prouzrokovalo Tvoje padove…
Gospodine, molim Te da mi po zaslugama svoga prvog pada udijeliš milost
da oplakujem i najmanje svoje grijehe i ubuduće da ih se čuvam!
ČETVRTA POSTAJA
Isus susreće svoju svetu Majku
Gospodine, često bih morao misliti na Tvoj susret s presvetom Majkom na Tvome križnom putu.
A morao bih misliti i na to da sam ja bio uzrok boli Majke i Sina. Da mi, Majko, nismo sagriješili,
Ti bi bila pošteđena ovog bolnog susreta. Ti, bezgrješna Djevice i majko, trpiš zbog mojih grijeha.
Uza sve to želiš da te zazivamo kao „Utočište grješnika“.
Uvjeren sam, stoga, da ćeš Ti biti prisutna i u času kad se ja bacim na koljena
da Tvome Sinu priznam svoje grijehe. Ti ćeš u moju siromašnu grješnu dušu uliti zasluge
što ih je stekla Tvoja tako čista duša. Poslije odrješenja ja ću ponovo u svojoj duši nositi milosni život
što mi ga je svojom mukom zaslužio Tvoj Sin, a Ti svojim sudjelovanjem u njegovoj muci.
Žalosna Gospo kojoj je kod ovog bolnog susreta mač boli probo Srce,
isprosi mi milost da se uvijek skrušeno, iskreno i temeljito ispovijedam!
Čuvaj me od nevaljalih svetih ispovijedi!
PETA POSTAJA
Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Šimun Cirenac vraćao se s njive na kojoj je radio i na putu kući naišao je na bolnu povorku u kojoj su tebe,
Gospodine, vodili u smrt. Krvnici ga zaustavljaju i sile da Tebi pomogne nositi križ jer su vidjeli
da se Ti jedva još držiš na nogama. Je li se, možda, protivio, opirao? Je li odbijao pomoć?
Da je odbio, Gospodin bi ostao bez njegove pomoći, ali još više, on bi ostao bez Gospodina.
A ja to često činim. Svaki grijeh znači: Bogu se protiviti i Njemu nešto uskratiti.
Griješiti znači: Boga zapostaviti samome sebi. U korijenu svaki je grijeh sebičnost.
Griješiti znači: uskratiti pomoć Kristu. Proigrati milost znači: spriječiti porast tajanstvenog Tijela Kristova.
Duša koja spašava sebe, spašava i svijet oko sebe. Duša koju prožima milost pomaže Kristu
da On zavlada svijetom.
Gospodine, ne dopusti da bih ikada u životu svojim grijesima
postao zapreka širenju Tvoga kraljevstva na zemlji!
ŠESTA POSTAJA
Veronika pruža Isusu rubac
Možda Veronika nije bila jedina koja je Gospodinu na njegovom križnom putu željela iskazati tu uslugu,
da mu pruži rubac kojim bi obrisao svoje krvavo lice. Ali kakve je zapreke trebalo svladati
da se mogne izvršiti taj čin ljubavi …
Trebalo se probiti kroz tu svjetinu koja se rugala, koja je s mržnjom i prezirom pratila Božanskog Patnika.
Trebalo je imati hrabrosti da se mogne raditi drugačije nego što rade svi drugi.
Veronika je smogla tu hrabrost. I za nagradu je dobila Kristov lik.
Koliko protivnosti moramo mi svladati, da se pojavimo pred sudištem pokore!
Koliko se traži hrabrosti da priznamo svoju bijedu, svoju krivnju, svoju odgovornost;
da pokleknemo pred čovjeka; da prijeđemo preko svakog ljudskog straha i obzira…
Ali koliku za to dobivamo nagradu?
U duši, u kojoj su crte Kristova lika bile zastrte, možda čak i izbrisane, iznova se ukazuje Njegov lik.
Gospodine Isuse, daj mi hrabrosti da po svetoj ispovijedi neprestano obnavljam Tvoj sveti lik u svojoj duši!
SEDMA POSTAJA
Isus pada drugi put pod križem
Kada sam, gospodine, razmišljao o Tvojem prvom padu, pokajao sam se za svoje lake grijehe.
Drugi, još bolniji i teži pad, sjeća me mojih teških grijeha, onih prijestupa
koji nam oduzimaju Tvoj milosni život u duši, pa nas tako potpuno trgaju od Tebe.
Mislim prije svega na sve grijehe oholosti: na one grijehe kojima se čovjek u svom životu
želi popeti na prijestolje samoga svoga Stvoritelja …
Takav je bio grijeh prvih grješnika, naših praroditelja koji su podlegli sotonskoj napasti: „Bit ćete kao Bog!“
Kako god je bio težak ovaj Tvoj drugi pad, Gospodine, Ti ponovo ustaješ, makar i uz najveći napor.
I ja moram ići dalje na putu svojega spasenja.
Možda si u onaj čas mislio da ću i ja reći onu Tvoju divnu riječ: „Ustat ću i poći ću k svome Ocu“.
Pomozi mi da i ja uistinu tako reknem kad god mi se dogodi nesreća da padnem u teški grijeh!
Gospodine, po zaslugama svoga drugog pada udijeli mi milost prave poniznosti,
osobito onda kad treba poći potražiti oproštenje grijeha u svetoj ispovijedi!
OSMA POSTAJA
Isus tješi jeruzalemske žene
Skupina jeruzalemskih žena bez krzmanja pošla je Gospodinu u susret na njegovu križnom putu.
Kako god je gospodin bio krvav i satrven, vjera i samilost tih žena vukle su ih k Njemu.
I od mene se traži čvrsta vjera kada želim ispovjediti svoje grijehe. Moram kleknuti pred svećenika.
A on je samo običan čovjek koji isto tako ima svojih slabosti.
Možda mi nije ni simpatičan. Hoću li imati dostatno vjere da u njemu gledam Krista?
Isus odgovara ženama koje su Ga žalile:
„Ne plačite nada mnom, nego u samima sebi potražite uzrok mojih muka!“
Zar ova riječ ne vrijedi i za mene? Mi tako nerado ulazimo u sebe.
Često ulazimo u ispovjedaonicu bez prave priprave,
bez ozbiljnog ispitivanja savjesti, bez pravog kajanja za grijehe.
Nismo kadri jasno shvatiti kolika je naša odgovornost u svakom našem nevaljalom činu
ili u propustu svojih dužnosti.
Gospodine Isuse, umnoži nam vjeru, prosvijetli nam savjest,
da se uvijek temeljito pripravimo za svetu ispovijed!
DEVETA POSTAJA
Isus pada treći put pod križem
Tako je velik bio Tvoj umor, Gospodine Isuse, da si i po treći put pao pod teretom križa.
Ali Ti znaš da otkupljenje svijeta ne završava ovdje nego na vrhu Golgote.
Stoga ponovo ustaješ i ideš do kraja svoga križnoga puta, makar Te to stajalo neopisivih muka i boli.
Kad teret naših grijeha počne rasti i duša počne sve dublje padati, onda se pojavljuje opasnost
da čovjek grješnik sam sebi kaže:
„Ne koristi ništa. Za mene je nemoguće obdržavati ono što se od mene traži.“
I onda ga njegov grijeh posve svlada.
Ovim svojim trećim padom Isus nas uči da se uvijek iznova dižemo
i da se redovito utječemo za pomoć sakramentu pokore.
Ako idemo rjeđe na ispovijed ili je odlažemo za kasnije, opasnost je da se naviknemo živjeti u grijehu.
No da nam česta ispovijed ne postane samo puki običaj i navika, uvijek se moramo temeljito pripravljati,
što savršenije pokajati, učiniti što jasnije odluke. Potrebno je da nam u tome pomogne i svećenik.
Zato je dobro da nas pozna kako bi nam lakše dao prave savjete.
Tako ćemo, makar i uz padove i ponovno dizanje, napokon stići do kraja svog životnog puta – sretno.
Gospodine, po zaslugama svoga trećeg pada
očuvaj me od toga da se priviknem na grijeh!
DESETA POSTAJA
Isusa svlače
Gospodine Isuse, krvnici i svjetina Te ismjehuju i surovo Ti se rugaju.
Krvnici s Tebe skidaju odijelo da Te tako gola prikuju na križ.
Tim novim poniženjem daješ zadovoljštinu za grijehe nečistoće;
za sve sablazni što ih napuniše i zablatiše naše ulice;
za sve one prljavštine što se susreću na uličnim plakatima,
što se gledaju u kinematografima, u ilustriranim časopisima,
u modnim revijama, na televiziji, čuju na radiju …
Lišavanjem svoga odijela Ti nadoknađuješ za grijehe škrtosti i za druge opačine.
Zar nije svaki grijeh neuredno prianjanje uz ono što nisi Ti?
Koliku si bol morao podnijeti kad su Ti trgali s tijela odijelo koje se prilijepilo uz rane!
I ja moram znati barem nešto podnijeti, kako bih se oslobodio svojih grijeha i zlih sklonosti.
Moram se znati poniziti i svoju dušu,
oslobođenu od svega neurednog zemaljskog, donijeti na svetu ispovijed.
Samo oslobođen od neurednih veza moći ću uroniti u more Božje ljubavi.
Stoga pred ispovjednika moram kleknuti tako spreman
da sa sebe svučem u ispovijedi sve zlo, odbacim svaku neurednost.
Gospodine Isuse, koji si zbog mene bio svučen do gola,
svuci ti s moje duše sve ono što mi smeta da potpuno Tebi pripadam!
JEDANAESTA POSTAJA
Isusa pribijaju na križ
Dok promatram kako Ti, Gospodine, krvnici čavlima probadaju ruke i noge,
u duhu gledam cijelo čovječanstvo kako Te ono razapinje svojim zloćama.
Vidim sva zločinstva i sve grijehe protiv ljubavi kojima Te ljudi prikivaju na križ.
Dok čavao probada jedan od Tvojih udova, u mukama se grči cijelo Tvoje tijelo.
Ja sam ud Tvoga tajanstvenog Tijela.
Stoga grijehe što ulaze u moju dušu osjeća cijelo Tvoje tajanstveno Tijelo.
Kad god hotimice privolim na grijeh, obnavljam ovu tvoju muku,
ovo probadanje Tvojih udova čavlima.
Gospodine, kad god moje ruke posežu za nečim grješnim,
kad god moje noge skreću na put grijeha,
daj da se sjetim Tvojih probodenih ruku i nogu!
Prikuj me čvrsto uza se, kako si Ti bio čvrsto prikovan na križ!
Po svojim probodenim rukama i nogama
utisni mi, Gospodine, duboko u srce mržnju na svaki grijeh!
DVANAESTA POSTAJA
Isus umire na križu
Ovog časa dok Ti, Gospodine, umireš na križu, dovršuje se otkupljenje grješnog svijeta.
Čovjek je sam po sebi nesposoban da ostvari svoje otkupljenje. Jedini Bog može popraviti
ono što je čovjek pokvario. Zbog ovoga časa Ti si, Gospodine, došao na ovaj svijet.
Zbog naših grijeha Ti umireš na križu. Tvoja dobrota pruža nam mogućnost
da imamo udjela u ovom otkupljenju, ali samo pod ovim uvjetom
da se iskreno kajemo za svoje grijehe.
Kako da to ne činimo kada Tebe promatramo kako umireš za nas?
Ali kada u ispovjedaonici klečim pred Tvojim križem, kako je moje kajanje bijedno, kako površno!
Zato ću sada dok Tebe promatram kako umireš za mene na križu, izgovoriti žarki i iskreni čin pokajanja.
O moj Bože i spasitelju, toliko sam griješio i zaslužio svojim grijesima pravednu kaznu!
Smiluj mi se, ja se kajem iz dubine duše za sve nevjere u Tvojoj službi!
TRINAESTA POSTAJA
Isusa skidaju s križa
Gospodine, ne usuđujem se gledati Tvoje izmrcvareno tijelo. Ali Tvoja ga Majka promatra puna boli i žalosti.
U ovim ranama ona otkriva tragove mojih grijeha. No nije samo mrtvi Isus uzrok Gospinih žalosti.
Presveta Djevica promatra i mene, jadnoga grješnika, sa svim mojim bijedama,
s mojim nedostatnim kajanjem. Promatra mene koji nisam sposoban
podići se iz tih svojih bijeda i boriti se protiv njih kako treba.
O Marijo, sjećajući se svojih boli pod križem, osobito onih kad si u svoje majčinsko krilo
primila mrtvo tijelo svoga Sina, primi ovaj moj vapaj: „Pred Tobom stojim ja grješnik i uzdišem“,
k Tebi vapijem da oslobodiš moju dušu. Utisni duboko u moje srce one svete rane
što si ih na Kalvariji promatrala kad si u naručju držala svoga mrtvog sina!
Spomeni se, o predobrostiva Djevice Marijo…
ČETRNAESTA POSTAJA
Isusa polažu u grob
Mrtvo Gospodinovo tijelo njegovi vjerni polažu u grob. Ali to je samo zato da se tim sjajnije pokaže
njegova moć kad slavno ustane iz groba kao pobjednik smrti i pakla.
Svaka moja ispovijed mora za mene biti pokapanje grijeha i uskrsnuće na život milosti.
Budem li uistinu raskajan i skrušen, moji će grijesi zauvijek iščeznuti kao da su zatvoreni u grob.
Moja će se duša sasvim preporoditi. Svećenik će zauvijek šutjeti o ispovjeđenim grijesima.
Ta svećenikova sakramentalna šutnja samo je odraz one tajanstvene šutnje samoga Boga,
za kojega oprošteni grijesi više ne postoje i za koje me On kao vječni sudac neće zvati na odgovornost.
„Ako su vaši grijesi crveni poput grimiza, ja ću ih oprati da postanu bijeli kao snijeg“.
Tako govori gospodin preko svoga proroka.
Gospodine, zaboravi zauvijek moje grijehe i vrati po svetoj ispovijedi mojoj duši život milosti
što si mi ga zaslužio svojom mukom i smrću na križu! Ne dopusti da tvoja muka i smrt
ostanu u mojoj duši bez ploda, nego daj da me potaknu na žarku ljubav i duboku vjernost
Tebi i Tvojim svetim zapovijedima.
/sastavio: Marcel Bories; S ISUSOM NA GOLGOTU
Zbirka križnih putova; priredio: Juraj Gusić, DI
Zagreb, 1984., str. 131 – 147/
Post je objavljen 03.04.2012. u 12:13 sati.