If you want your dream to be ............................... If you want to live life free
Build it slow and surely. ...................................... Take your time go slowly.
Small beginnings, greater ends ............................. Do few things but do them well.
Heartfelt work grows purely. ................................ Simple joys are holy.
................................................................................................ ..................................................... Day by day,
..................................................... Stone by stone,
..................................................... Build your secret slowly.
..................................................... Day by day,
..................................................... You'll grow too,
..................................................... You'll know heaven's glory.
....................................................................................... If you want your dream to be
Build it slow and surely.
Small beginnings, greater ends,
Heartfelt work grows purely.
If you want to live life free
Take your time go slowly.
................................
/St. Francis of Assisi/
...
Jednog dana Franjo je izišao vani u polje na meditaciju.
Prolazio je pored crkve Svetog Damjana koja je bila u ruševnom stanju zbog izuzetne starosti.
Nadahnut Duhom Svetim Franjo je ušao u crkvu da se pomoli ...
Klečeći i moleći ispred slike raspetoga Krista napuni se svetom pobožnošcu i Utjehom ...
I dok je očima punim suza promatrao Gospodina na križu čuo je glas koji mu progovori s križa i reče mu tri puta:
"Franjo, idi i popravi moju kuću koja se ruši !"
Drhteći od straha Franjo se čudio tom glasu jer bijaše sam u crkvi ...
pa kako je u srce primio snagu Božje riječi pade u ekstazu ...
Kada se kasnije povratio iz ovog stanja bio je posve spreman poslušati zapovjedi koje je primio.
Počeo je s radovima na crkvi iako se zapravo zapovjied odnosila na opću Crkvu koju je Krist otkupio svojom vlastitom krvlju što je i Franji kasnije Duh Sveti pomogao shvatiti.
...
Franjo je to objasnio svojoj braći ...
/prilagođeno prema 'Život svetog Franje', Sv. Bonaventura/
Gospodine,
........ učini me oruđem svog mira:
Gdje je mržnja, da nosim ljubav.
Gdje je uvreda, da nosim oprost.
Gdje je nesloga, da nosim slogu.
Gdje je zabluda, da nosim istinu.
Gdje je sumnja, da nosim vjeru.
Gdje je očaj, da nosim nadu.
Gdje je tama, da nosim svjetlo.
Gdje je žalost, da nosim radost.
...................................
..........................
...................
............
.....
O Gospodine daj,
da ne tražim toliko da budem tješen,
..... nego da tješim,
Da ne tražim toliko da budem shvaćen,
..... nego da shvaćam drugoga ...
Da ne tražim toliko da budem ljubljen,
..... nego da ljubim ..........................
..............................................
Dok opraštamo ............
nama biva oprošteno,
umirući ..............
uskrisavamo
................ za život vječni.
Amen
Kako da započnem .........???
dugo me nije bilo, već dugo nisam pisala .......
stoga nije lako početi,
odvikne se čovjek nečega što ne radi redovito ........
.........................................................
Ljeto je bilo predivno, ...
naša kuća, 'naša' plaža, .................
naša druženja sa ljudima koji svaku godinu
dolaze na odmor u istu uvalicu,
nova otkrića, neki novi 'klinci',
puna tišina, ... radost ... , mir, ...........
sve je to sad ovdje duboko u srcu, ....................
a ono pjeva, ono je zadovoljno i sretno, ...
Polako uči ... pokazivati sreću, ..................
još uvijek nevjerujući, u strahu, ...
da mu opet ne pobjegne
/može li nam pobjeći nosimo li je u sebi,
ako smo je pohranilili u našim dubinama ?/
Da ...
nakon puno godina svakakvih događanja
bilo je potisnulo
no, ipak nije zaboravilo radovati se, ...................
evo, sad se prisjetilo ... ,
netko drag mu je šapnuo ...
Raduj se !!! Uvijek se raduj !!!
.................................................................
I kada je srce prepuno, kao moje sada,
teško je pričati, ....
Želim samo sve ovo u srcu nositi
i živjeti odista ...............................
u izobilju radosti .......................
darovane nam radosti ........
od Gospodina ................
........ i u miru ...........
u svemu i uvijek ..............
................... Hvala Mu !!!
Čovjek jednom prošaputa Bogu: “Bože reci mi nešto”.
U tom trenutku ševa zapjeva …...............................
..........................................................................ali čovjek to nije čuo.
Stoga čovjek uzviknu: “Bože reci mi nešto”,
i grmljavina se prolomi nebom …...............................
.......................................................................ali čovjek to nije primijetio.
Osvrne se čovjek oko sebe i reče: “Bože dopusti mi da te vidim”.
Sjajna zvijezda zasja ...............................................
.............................................................................ali čovjek to nije vidio.
I poviče čovjek: “Bože pokaži mi čudo!”.
I život se rodi ......................................................
............................................................................ali čovjek to ne opazi.
Već razočaran proplaka: “Samo me dotakni i znat ću da si tu”.
Zbog toga Bog spusti ruku i dotače čovjeka ….................
...........................................................ali on samo otrese leptira i nastavi.
I ne shvati čovjek da je Bog u malim, svakodnevnim stvarima oko nas,
roditeljima, prijateljima, pijesku i vjetru,
............................................................ napokon …
......................................................Ne traži Boga mišlju, u praznini
......................................................U kojoj se misao, tamna sjenka, gubi
......................................................Uza te Bog je, uvijek u blizini
......................................................U stvarima oko tebe, u zvuku i muku
......................................................Bog ti je uvijek najbliži od svega
......................................................Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
......................................................Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
......................................................I plaši te iz svake stvari: nema tajne
......................................................Ne pružaj miso u praznu daljinu
......................................................Uza te Bog je. otvori sva čula:
......................................................Na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
......................................................Bog oko tebe sja treperi miriše i šušti
....................................................../A.B. Šimić/
Divim se cvijeću - i rado bih imao njegovu ljepotu.
Slušam žubor vode - i rado bih imao njezinu pokretljivost.
Sanjam o pticama - i rado bih imao njihovu slobodu.
Boravim na kamenu - i rado bih imao njegov mir.
Prelazim preko cvjetne livade - i rado bih imao mnoštvo njezinih boja.
Promatram sebe u ogledalu –
-------------------------------- i zahvaljujem Bogu što sam čovjek
--- od Njega ------------------
-- toliko voljen -----------------
------------------- takav kakav jesam.
/Paul Haschek/
...................
I………………………
Molim Te, Gospodine, da me i dalje Tvoja Svjetlost vodi ………
Jer ……………………..
Ne možemo biti svjetlo svijeta ako se ne prepustimo Tvome vodstvu,
ako se ne napajamo na Izvoru,
ako ne vjerujemo u Ljubav koja nas sve obasjava !!!
Na izrazu našega lica koje uvijek odsjeva ljubavlju,
prijaznošću, otvorenošću srca, iskrenošću, ...
koji izrastaju iz vjere ...
neka ljudi prepoznaju Svjetlost,
neka je u našem osmijehu vide .................
...............................................Vodi me,
...............................................o Blaga Svjetlosti,
...............................................kroz tamu što me često okružuju,
...............................................Vodi me!
...............................................Noć je ponekad tamna,
...............................................a ja sam još daleko od kuće –
...............................................Vodi me!
...............................................Vodi moje korake!
...............................................Ne tražim vidjeti daleko obzorje …
...............................................Samo korak dosta je za mene!
...............................................Nikad te nisam tako,
...............................................niti sam ikako molio Tebe ...
...............................................Da bi me trebao voditi!
...............................................Volio sam izabrati i vidjeti svoju stazu!
...............................................Ali sad ........................
...............................................Vodi me!
/John Henry Newman/
.......................
Moja tiha molitva danas neka bude ... osluhni, počuj je ...
............................................................................................................
Ne molim Te, Gospodine, za čuda i viđenja,
nego za snagu u svakodnevnom životu.
Nauči me umijeću malih koraka.
Učini me sigurnim u razdiobi vremena.
Obdari me osjetljivošću da odredim što je veoma važno, a što manje važno.
Molim Te za razum da odredim suzdržanost i mjeru,
da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored,
da zapazim svjetlost i vrhunce,
da s vremenom na vrijeme nađem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu.
Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko.
Pomozi mi da dobro djelujem neposredno,
da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.
Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro proticati.
Obdari me trijeznom spoznajom
da su teškoće, neuspjesi i udarci stalni pratitelji života -
uz koje rastemo i zrijemo.
Podsjeti me da srce često zamućuje razum.
U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći istinu.
Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore.
Istinu ne možemo reći sami sebi,
ona nam biva kazivana.
Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo.
Daj mi da budem dorastao tom najljepšem,
najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru.
Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku,
na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega.
Stvori od mene čovjeka koji će brazdati duboko poput broda,
kako bi dotakao i one koji su "ispod".
Oslobodi me straha da propuštam život.
Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...