Hvala ti more ........................................Hvala ti sunce, ča mi ljubiš moje more.
........................................Hvala ti sunce, ča mi mokre mriže sušiš.
........................................Hvala ti more, ča su moja puna usta.
........................................Hvala ti klapo, ča mi duša nije pusta.
........................................Hvala ti draga, ča si mom životu virna,
........................................i u kočeti duša mi je s tobon mirna.
........................................Hvala ti sunce, ča me tvoja jubav grije.
........................................Hvala ti more, ča me slana kapja mije.
........................................Hvala ti more, ča su moja puna usta.
........................................Hvala ti klapo, ča mi duša nije pusta.
........................................Hvala ti draga, ča si mom životu virna
........................................i u kočeti duša mi je s tobon mirna.
katolička je svetkovina u spomen na događaj kada je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji da će začeti Isusa po Duhu Svetom.
Marija je prihvatila Božji naum riječima: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Riječi Tvojoj !!!
....................L'ANNUNCIAZIONE di Andrea Della Robbia ..........
.........."Eccie Ancilla Domini Fiat Mihi Secundum Verbum Tuum."
Remek-djelo Navještenje /lat. Annuntiatio/ - Andrea della Robbia u Bazillici na lijevoj strani hrama ... S lijeve strane Djevica sjedi u stavu poniznosti i nježnosti, a s desna je arkanđeo Gabrijel sa blagim izrazom lica, u sredini je vaza sa ljiljanom, iznad je golub – Duh Sveti i anđeo iznad glave vječnoga Oca okružena veseljem šestorice kerubina - anđela ...
..........* * * * * * * * * * * *..........
Ovdje je tako dobro prikazano kako Marija razmišlja dok svi čekaju na njezin odgovor ...
Ona je slobodna i ima pravo u slobodi odgovoriti ... , ali kao da svi sa veseljem iščekuju, kao da znaju kakav će njezin odgovor biti ...
......................... Neka mi bude kako Ti kažeš ..........................
Čitav život živjeti za ispuniti volju Božju, ....
Cilj njenoga života će biti ispunjenje Njegove volje ... I to je Marijin odgovor koji vjerno slijedi i u neshvaćanju i u trpljenju, stalno i nepokolebljivo.
Čitav život naporno raditi i skrbiti za život svojih i onih koji je trebaju ...
Neznatna je službenica dobro shvatila svoj poziv, poziv na služenje. Prepoznala se kao službenica Božja !!! I to je druga riječ za Ljubav u Evanđelju.
Potrudimo se i mi predati se u volju Božju.
...
Nisu li to i naša krsna obećanja ?
..................................................................Kao Marija !!!......
P.S. .................................. 24.03.2009. ..................................
Kako me komp baš nije htio slušati morala sam pričekati dok mi se ne smiluje i ipak dopusti ...
Jer, kroz ovu Korizmu sam čvrsto odlučila slušati Riječ Božju i dublje o Njoj razmišljati, posvijestiti si ono što slušam /i prečesto vrlo površno/ cijeloga svoga života ...
....................
.................................................
Ova, 4. korizmena nedjelja se naziva ..............................................................VESELI SE !!!
Iako smo u ozbiljnom vremenu, u vremenu proživljavanju Kristove muke, u vremenu posta, dublje molitve, posvećivanja većem vršenju dijela milosrđe, ... ona nas poziva na veselje.
Prvenstveno, poziva nas na zahvalu Bogu za sve što je učinio u našim životima, za sve što imamo ... , jer sve nam je dato i sve što imamo smo nezasluženo dobili. No, ne može se samo tako biti sretan, ne može se čovjek veseliti ako za to nema podloge. Za istinsku radost i sreću potreban je razlog. Sreća se uvijek mora temeljiti na istini, a ne na našem zavaravanju i pustim željama. Pravo utemeljenje sreće, trajne sreće u našim životima u svim zgodama života je živa Riječ Božja koja navješta istinu o čovjeku. Činjenica i istina je da Bog čovjeka neizmjerno voli i iz same ljubavi mu se daruje.
Čovjek je Božje stvorenje stvoreno iz ljubavi
i za vječnu ljubav !!!
Čovjek je stvoren kao slobodno biće koje može dijalogizirati sa Bogom /kao i sa čovjekom/. Grijehom je pobjegao iz Božje blizine, okrenuo se od Njega, okrenuo se protiv Boga. Taj prvi grijeh se nastavlja kroz čitavu njegovu povijest.
.... Bog šalje svoje glasnike, proroke koje narod izruguje, prezire, smije im se ne videći u njima Božje nastojanje da ih upozori, da ih vrati, ne videći Božju ljubav i žalost što su se odmetnuli. Podigla se, stoga, jarost Božja i više im nije bilo lijeka. ... /usp. 2 Ljet 36, 14 - 22/
I nama tako Bog svakodnevno šalje poticaje da činimo dobro. On nas voli i želi nas tako privesti na ispravan put. Prezirom Božje Riječi, ne provođenjem Riječi u djelo, u život, odmećemo se i odbijemo zajedništvo sa Njim. A toliko puta je i nas htio okupiti oko sebe kao što kvočka okuplja piliće, ali mi nismo hjeli. Svi mi upadamo u istu zamku, u isti grijeh. Svi mi žrtvujemo moralne principe i zapovijedi za 'čast', 'slavu', i svoj sebični užitak. Nećemo i ne želimo imalo žrtve, ne želimo Boga u blizini, na želimo vjeru u Boga !!!
Današnji svijet je zaboravio Boga, ali Bog ljubi čovjeka i ne prepušta ga njemu samome, ne prepušta ga samouništenju.
On ga traži, On ga jednostavno ljubi !!!
To će nam želi ovo Evanđelje poručiti:
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.
/Iv 3, 16 - 17/
Na našu pobunu, na naš grijeh, naš Bog neshvatljivo odgovara, šalje svoga Sina u muku i smrt za nas. Razapinje naš grijeh ! Razapinje grijeh čitavog čovječanstva ! Briše ga, uništava !!!
...
/Nikodem možda ne razumije Riječ, ne razumije što mu Isus poručuje, ali u svoje vrijeme dozvat će mu se u pamet ta Riječ i ona će sigurno donijeti ploda. Jer, Nikodem želi razumijeti, potaknut je i pita, iako dolazi noću, skriven .../
...
Mjedena zmija je bila podignuta na stup da je svi vide, povjeruju i izliječe se ... Tako i svi koji sa vjerom pristupe Isusu bivaju izliječeni. Ljubav košta, traži naš angažman, žrtvu, traži vjeru ... A tko vjeruje, ne osuđuje se !/Iv 3, 18 ss/
...
Iz ovoga svijeta kao da je nestalo ideala. Njih su zamijenili idoli koji guše slobodu – taj najljepši dar što višnji Bog nam ja d'o ! Ideali traže žrtvu, ali u duši nam ostavljaju mir i sreću, dok nas idoli koji zauzimaju mjesto namjenjeno Bogu ostavljaju praznima, pogaženima, besciljnima. Ljudsko srce je tako stvoreno da mora u nešto vjerovati, mora se nekome prikloniti, a onda su to idoli kao nadomjestci. Često čujemo i da ljudi ne vjeruju, ili kažu da vjeruju u ništa i time se opredjeljuju za ništa, za ništavilo, za besmisao ....
Cilj svega je povjerovati u Božju ljubav i činiti dobro !!!
I to je temeljni razlog prave sreće !!!
Biti Dijete Svjetla jer znaš da si ljubljen !!!
I da si otkupljen – krvlju !!!
Grijesi su nam mukom i smrću Božjega Sina razapeti na križ,
nestali, ...
a uskrsnućem su nam otvorena rajska vrata ...
Uživajmo, stoga, život u izobilju, živimo puninu života !!!
De colores, de colores se visten los campos en la primavera.
De colores, de colores son los pajaritos que vienen de afuera.
De colores, de colores es el arco iris que vemos lucir. Y por eso los grandes amores de muchos colores me gustan a mí.
Y por eso los grandes amores de muchos colores me gustan a mí.
De colores, sí, de blanco y negro y rojo, y azul y castańo.
Son colores, son colores de gente que ríe, y estrecha la mano.
Son colores, son colores de gente que sabe de la libertad. Y por eso los grandes amores ...
De colores, de colores son esos paisajes que visten la aurora.
De colores, de colores son las maravillas que el sol atesora.
De colores, de colores es el arco iris que vemos lucir. Y por eso los grandes amores ...
...
All the colors, yes the colors we see in the springtime with all the of its flowers.
All the colors, when the sunlight shines out through a rift in the cloud and it showers.
All the colors, as a rainbow appears when a storm cloud is touched by the sun. All the colors abound for the whole world around and for ev'ryone under the sun.
All the colors abound for the whole world around and for ev'ryone under the sun.
All the colors, yes the colors of people parading on by with their banners.
All the colors, yes the colors of pennants and streamers and plumes and bandannas.
All the colors, yes the colors of people now taking their place in the sun. All the colors abound for the whole world around ...
All the colors, yes the black and the white and the red and the brown and the yellow.
All the colors, all the colors of people who smile and shake hands and say "Hello!"
All the colors, yes the colors of people who know that their freedom is won. All the colors abound for the whole world around ...
... Ova tradicionalna narodna pjesma je jako dobro poznata na španjolskom govornom području ...
... više na ... Wikipedia, the free encyclopedia
... kod nas ju je prepjevao sastav 'Žeteoci' - tadašnja skupina bogoslova u samim počecima duhovne glazbe na našem području krajem 60 - tih ...
/rado bih stavila i naš prepjev, ali ga trenutno ne mogu naći/
........................................................................Ha, evo, pronašla sam ...
........................................................................i usput saznala nešto novo: De colores ! je i pozdrav kursiljista /Cursillo - Mali tečaj kršćanstva/
................
De colores!
pune boja i cvijeća su livade naše i polja!
De colores!
Kako divno je gledati ptice u proljeća ova!
De colores!
Iza kišnoga vremena zasja nam nebeski svod!
De colores!
Sve nas zove da gorućom ljubavlju idemo za ciljem koji nam sja!
De colores!
Noći nesta kad javi se svjetlost i radost ovlada!
De colores!
Svojom patnjom, trpljenjem i smrću Krist grijehe nadvlada!
De colores!
Svijet odahnu jer uskrsnu Isus i obnovi sve!
De colores!
Sve nas zove da gorućom ljubavlju idemo za ciljem koji nam sja ! ! !
Monah Epifan je jednoga dana na Siciliji otkrio Božji dar:
umio je slikati prekrasne ikone.
Htio je načiniti najljepšu sliku, Kristov portret.
Ali gdje pronaći model prikladan da izrazi patnju i radost,
smrt i uskrsnuće, ljudskost i božanstvo?
Epifan nije imao mira:
konačno je krenuo na put.
Prošao je Europu zagledajući pomno u svako lice.
Ništa.
Nigdje nije našao lica prema kojemu bi naslikao Krista.
Jedne je večeri zaspao moleći psalam:
Lice tvoje Gospodine ja tražim, ne skrivaj lica svoga od mene ...
Usnuo je san. Anđeo ga je vodio ljudima pokazujući mu na njihovim licima upravo onu osobinu koja je sličila Kristovoj:
radost mlade zaručnice, nevinost djeteta, snagu seljaka, trpljenje bolesnika, strah osuđenika, dobrotu majke, zgranutost siročeta, strogost suca, veselje zabavljača, milosrđe ispovjednika, izmučeno lice gubavca ...
Epifan se vratio u samostan i počeo raditi.
Nakon godinu dana Kristova je ikona bila gotova. Pokazao ju je opatu i braći koji su se zapanjeni bacili na koljena. Kristovo lice je bilo prekrasno, ganutljivo, potreslo bi čovjeka u dubini duše i postavljalo pitanja.
...
Nemoj tražiti Krista u jednom čovjeku,
nego u svakom čovjeku traži
ponešto od Kristova lika !!!
.............................................
Molitva: ....................PLOD PRAVE LJUBAVI
....................Ne smijem misliti
....................da sam ljubavi udovoljio
....................ako o ljudima oko mene samo ljubazno mislim.
....................Ako se ponašam mirno,
....................nikomu se previše ne približavam.
....................Ako nikomu ne nanosim nikakva zla
....................i ako svakoga ostavljam da živi svoj život.
....................Ako je kod mene sve dobro i zbrinuto
....................i dobro osigurano
....................pod staklenim zvonom moje privatnosti.
....................Brinuti se za druge
....................plod je prave ljubavi.
....................To može biti teško i boljeti,
....................ali donosi sa sobom divne darove.
....................Imam oči
....................da otkrijem druge,
....................uši da ih čujem,
....................noge da k njima pođem,
....................ruke da ih pružim prema njima
....................i srce da ih volim.
............................../Phil Bosmans/
.............................
.........................................Navikli smo govoriti o tebi,
.........................................Bože sveti,
.........................................i tvoje ime u usta uzimati.
.........................................Razmišljamo o tebi
.........................................kao da te imamo u ruci,
.........................................i u isto vrijeme živimo bez tebe
.........................................u svijetu koji smo sami sebi stvorili.
.........................................Ja bih želio naći tebe,
.........................................a ne tvorevine svojih misli,
.........................................tebe koga ne shvaćam,
.........................................koga ne poznajem.
.........................................Ti kažeš da te možemo sresti
.........................................u Isusu Kristu.
.........................................Ali i njega mi neprestano stvaramo
.........................................na svoju sliku
.........................................i prema svojim mislima.
.........................................I on nam mora postati tuđ
.........................................da bismo ga razumjeli,
.........................................i u njemu našli tebe,
.........................................nepoznatog, tuđeg Boga.
.........................................Čujem ga gdje govori:
........................................."Blago siromasima".
........................................."Tko život svoj izgubi, dobit će ga."
.........................................To je meni strano.
.........................................Znam da ću moći shvatiti njegovu riječ
.........................................tek kad svoje cijelo srce
.........................................na kocku stavim.
.........................................Stojim na granici
.........................................svoga malenog svijeta.
.........................................Moje me misli okružuju kao bedemi.
.........................................Želio bih izaći na slobodu.
.........................................Isus kaže: "Pođi za mnom".
.........................................Htio bih učiniti taj korak.
.........................................Povedi me da te nađem.
/Jörg Zink, Kako danas moliti/
..............................................
..................................................Molim te Bože za malo mira,
..................................................Molim te Bože za malo sreće,
..................................................Molim te Bože u ovoj noći
..................................................Stazom svjetla Ti me vodi ...
..................................................Vodi me Bože
..................................................Zvjezdanom stazom,
..................................................Vodi me Bože
..................................................Sunčanom stranom,
..................................................Vodi me Bože
..................................................U luku spasa
..................................................Da tamo nađem vječni mir ...
..................................................Sve brige svoje Tebi dajem,
..................................................Tebi dajem ...
..................................................Jer samo Ti radost daješ,
..................................................Radost daješ ...
..................................................Primi o Bože molitvu moju,,
..................................................Sve boli moje, život moj ...
..................................................Još jednom, Bože, u tišini hrama,
..................................................U sjeni svjeća ponizno Te molim
..................................................Dolinom suza prati me, Bože,
..................................................Jedina nado i jedini spas ...
O, da danas glas mu poslušate:
8 "Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
9 gdje me iskušavahu očevi vaši
premda vidješe djela moja.
10 Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj,
pa rekoh: 'Narod su nestalna srca
i ne promiču moje putove.'
11 Stog se zakleh u svom gnjevu:
'Nikad neće ući u moj pokoj!'"
/Ps 95, 8 – 11/
*********************************************** Od starine Crkva na prvu nedjelju Korizme za Evanđelje stavlja Isusovu kušnju pred početak mesijanskog djelovanja ...
... Poslušno odlazi na poticaj Duha u pustinju, kako bi proživio i prihvatio svoju ovisnost o Bogu ...
„I odmah ga Duh nagna u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje:
"Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!" /Mk 1,12 – 15/
I baš ovo nas podsjeća kako je Izabrani narod proboravio pod Božjim vodstvom u pustinji. I to je bilo vrijeme kušnje. Mrmljao je narod u Meribi i Masi ... Pustinja jest simbol nevjere i mrmljanja, ali pustinja je i mjesto susreta, susreta sa Bogom !!!
Cijela jedna generacija je pročišćena četrdesetgodišnjim hodom kroz pustinju do dolaska nove, očišćene generacije od baštinjenih grijeha, u Obećanu zemlju. I Mojsije je trebao pročišćenje pokorom i čišćenjem dok se i narod koji ga je čekao čistio od svojih nedaća i grijeha, kako bi moga sklopiti Savez, Savez ljubavi sa svojim Bogom. I Ilija je hodao prema brdu Horebu četrdeset dana i pročišćavao se živeći o kruhu i vodi dok nije doživio prolaz Gospodnji. Četrdeset je dana Jona hodao da donese upozorenje, poruku Božju Ninivi o uništenju. Da se obrate...
Jednako tako je u samom početku, u vrijeme potopa, i zemlja je trebala biti pročišćena da nad njom zasja duga
*** Pustinja je simbol nevjere, mrmljanja, ali i vrijeme, mjesto mistike, pročišćenja i susreta sa Bogom ...
........................................7 Zavapih: "O, da su mi krila golubinja,
...........................................odletio bih da otpočinem!
........................................8 Daleko, daleko bih letio,
...........................................u pustinji se nastanio;
........................................9 brzo bih si potražio sklonište
...........................................od bijesne oluje i vihora."
......................................................./Ps 55, 7 - 9/
Ona nam je potrebna vrlo često da pronađemo sebe, da se vratimo sebi i da pronađemo, susretnemo se sa Stvoriteljem ...
Pustinja je okoliš otkrivenja, genetski i fiziološki stran, škrt prema osjetilima, estetski apstraktan, povijesno neprijateljski… Njegovi su oblici smioni i sugestivni. Um je preplavljen svjetlošću i prostorom, kinestetičkom novinom suhoće, visokom temperaturom i vjetrom. Pustinjsko nebo opkoljava sa svih strana, veličanstveno je, zastrašujuće. U drugim staništima, rub neba nad obzorom prekinut je ili zamagljen, ovdje, on čini cjelinu s nebom nad našom glavom, daleko najpregledniju od beskrajnih pašnjaka i nepreglednih šuma… Na tom neprekinutom nebu oblaci se doimaju masivnijima, a njihov konkavni donji dio katkad odražava zemljino zaobljenje. Uglate formacije terena i oblacima i samome tlu daju arhitektonsku monumentalnost…
Pustinja privlači proroke i pustinjake; njome putuju hodočasnici i izgnanici. Ovdje su vođe velikih religija tražili terapeutske i duhovne vrijednosti povlačenja, ne da bi umakli stvarnosti, već da bi je pronašli.
/Paul Shepard
Čovjek u krajobrazu: Povijesni pregled na estetiku prirode/
I prije svoga javnoga djelovanja Gospodin je proboravio u pustinji.
Isus je u pustinji bio sa zvjerima, a anđeli mu sužahu. Slika je to u kojoj se dade naslutiti sam Raj, sveopće pomirenje, slika je to pomirenja sa Bogom i sa svim stvorenjima ...
Početkom Njegova javnog djelovanjana nastupa mesijansko vrijeme, drevna Božja obećanja se ostvaruju ...
Mi živimo u punini vremena ...
Neka nas Duh Sveti povede u pustinju na svojim krilima, da to bude radosno druženje sa Bogom !!!
*******
Vrijeme Korizme u koju smo ušli činom pepeljenja na Čistu srijedu i koja traje 40 dana /dani se broje bez nedjelja/ nam je dar, nalog i izazov, prilika da se u nama dogodi bar mali pomak u spoznanju i odvažnosti hoda za Kristom. Slijedimo ga smjelo ...
... pokoru i odricanja treba prinijeti u radosti Duha Svetoga i s čeznućem iščekivati sveti Blagdan Uskrsnuća.
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...