Ovih dana sva u žurbi izvršavajući poslove koji me neprestano obaspilju te ni ne stižem sve kvalitetno i dobro obaviti i sa svima koliko je potrebno biti u zauzetosti oko bolesnih članova moje obitelji razmišljam o prijateljstvu i sva raznježena zahvaljujem Gospodinu na mojima divnima ... , na prijateljstvu koje unatoč svemu što nas snalazi i baš radi svega toga što nam se događa jača i raste među nama ...
... i tako bih željela da istrajemo
... do kraja pročitamo sve što je potrebno o prijateljstvu ...
... o toj snazi ljubavi među bliskim dušama
... koja drži i nosi naše/njihove živote,
... daje boju svim našim danima ...
... nuka nas uvijek naprijed i sve više
... nuka nas da se život ljubavlju piše ...
...............................................................
...............................................................
...............................................................
Za razmatranje o prijateljstvu među braćom ljudima, ali jednako tako i prijateljstvu s Isusom koji je naš najveći i prvi Prijatelj, možemo se poslužiti jednom ikonom kao što je koptska Ikona Prijateljstva. Ova ikona prikazuje Krista koji štiti Abbu Menasa, priora i osnivača jednog egipatskog samostana. Ikona može na prvi pogled asocirati na scenu iz svetog Pisma gdje Isus podjeljuje prvenstvo apostolu Petru:
.............................."Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?"
.............................. Odgovori mu:
.............................."Da, Gospodine, ti znaš da te volim."
.............................. Kaže mu:
.............................."Pasi jaganjce moje!"
.............................. Upita ga po drugi put:
.............................."Šimune Ivanov, ljubiš li me?"
.............................. Odgovori mu:
.............................."Da, Gospodine, ti znaš da te volim!"
.............................. Kaže mu: "Pasi ovce moje!" Upita ga treći put:
.............................."Šimune Ivanov, voliš li me?"
.............................. Ražalosti se Petar što ga upita treći put:
.............................."Voliš li me?"
.............................. pa mu odgovori:
.............................."Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim."
.............................. Kaže mu Isus:
.............................."Pasi ovce moje!"
.............................. /Iv 21,15-17/
Kroz evanđelja vidimo nježnost kojom Isus ljubi svoje prijatelje. ...
To vidimo kod slučaja Lazara kada Isus potresen plače pored njegovog groba /Iv 11,3/, ili kad je pogledao bogatog mladića /Mk 10,21/. Čitamo također o Ljubljenom učeniku Ivanu koji se privinuo na Isusove grudi prilikom posljednje večere, «učeniku kojega je Gospodin osobito ljubio» /Iv 13,23/. Onim učenicima koji pristaju dijeliti s Njim njegove kušnje, Isus otkriva svoje tajne i tajne Njegovog Oca /usp. Iv 15,15/. U Starom zavjetu proroci imaju ulogu prijatelja koji pjeva o nevjeri Izraela - zaručnice. U Novom zavjetu tu ulogu ima Ivan Krstitelj koji se naziva «prijateljem Zaručnikovim» /Iv 3,28/, a sliku nastavlja i sv. Pavao koji će priznati da Zaručnik – Krist, sam sebi privodi Zaručnicu – Crkvu tako da preuzima ulogu koje je nekad pripadala «prijatelju».
Na ikoni Prijateljstva uočavamo nekoliko zanimljivih detalja. ...
Prvo što se može uočiti je izgled i stas Isusa i Prijatelja.
Približno su jednake visine /ako izuzmemo kosu na liku Krista/ i sličnog izgleda što doziva u sjećanje onu misao da čovjek postaje sličan onomu kojeg s čežnjom promatra.
Na ikoni dalje opažamo jednu zagonetku – Obojica prijatelja su razroki!
Pisac Antoine de Saint-Exupery kaže da se prijateljstvo ne sastoji toliko u tome da gledamo jedno u drugo koliko da gledamo u istom smjeru, prema istom cilju. Isus i Prijatelj gledaju jednim okom jedno na drugo, paze jedan na drugoga, a drugim okom gledaju pred sebe, na put pred njima, na bližnjega koji je u potrebi.
Ovu otvorenost vidimo i u njihovom zagrljaju.
Isus polaže ruku na prijateljevo rame, ali ne tako da ga čvrsto drži uza se. Čini se kao da Isus dopušta Prijatelju da bude slobodan prema njemu i drugima, da uvijek ima prostora da «slobodno diše», da pridonosi njihovom zajedništvu, ali ne tako da se on i prijatelj stope i da se izgubi jedinstvenost i osobine svakog pojedinog, već da se stvara jedinstvo u različitosti.
Krist u ruci drži Sv. Pismo, Riječ Božju, što označava njega koji je Riječ Božja,
dok Prijatelj drži svitak što znači da je primio Riječ Božju.
Isus drugom rukom obujmljuje svoga prijatelja dok ovaj slobodnom rukom blagoslivlje.
Usta i jednog i drugog su zatvorena što je također osobit znak.
Ponekada se prijateljstvo najviše učvršćuje šutnjom. Ponekada najbolji prijatelji ne moraju ništa jedno drugome govoriti, ali se ipak savršeno razumiju. Kao da jedno srce nalazi odjeka u drugom srcu.
Također je zanimljivo uočiti i njihove uši.
Isusovom prijatelju su vidljive uši, što znači otvorenost prema Riječi Božjoj, spremnost da posluša njegovu zapovijed. Isus kaže:
«Vi ste prijatelji moji ako vršite moje zapovijedi».
U knjizi proroka Izaije čitamo:
«Svako jutro on mi uho budi,
da ga slušam kao učenici» /Iz 50,5/
Krist i njegov prijatelj zrače toplinom i svjetlošću,
posebice u kontrastu sa tamnim bojama u pozadini i okvirom ikone. Koptske ikone imaju posebno vedar i životan prikaz, a karakteristika koja se uočava kod ovakvih ikona su uvećane oči na likovima što im daje dubinu i trenscedentno obilježje. Na ikonama nema svjetla i sjene /tehnike chiaro-scuro) već se prikazuje «nestvoreno Božje svjetlo».
Prema sv. Grguru Palamaškom /1296.-1359./ Isus Krist je Božansko Svjetlo, a njegovo naučavanje je prosvjetljenje naroda. Ovo Božansko Svjetlo Isus Krist je pokazao svojim najbližim učenicima na brdu Tabor:
«Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. « /Mt 17,1-3/
Ovo svjetlo ikonopisci pokušavaju prikazati na svojim ikonama. ............................................
Lik Kristov zrači neobjašnjivom svjetlošću koje donosi mir, milost i duhovno prosvjetljenje svijetu.
Lica na ikonama su lica izvan vremena - vječna. Pojedinačna obilježja – dodatci prolaznog zemaljskog života – ostavljeni su samo kao znakovi potrebni za razaznavanje. Lica su slobodna od požuda svijeta te duhovno preobražena. Unatoč tome što su liki - sveta lica - simboli najuzvišenije duhovnosti, ona još uvijek predstavljaju ljudska lica tako da ljudsko lice postaje ikona jer je «čovjek primio sliku Božju više nego anđeli, koji su čisti duh po naravi».
Čovjek, njegovo tijelo, njegov izgled su posvećeni Kristom u velikom otajstvu Utjelovljenja:
«Bog je uzdignuo ljudsku narav obukavši se njome kao odjećom koju je primio od Djevice.»
No ikone ne veličaju tijelo kao što to čini grčka i starorimska umjetnost.
One rekonstruiraju samo ona vidljiva obilježja koja izriču nevidljiva obilježja Pralika kao što su
.............................................. poniznost, dobrota, poštenje, velikodušnost i blagost,
.............................................. koja su osnova svakog istinskog prijateljstva! /M.Babić/
Za kraj,
kontemplativna pjesma uz temu prijateljstva,
pjesma koja na litvanskom jeziku glasi:
"Viešpatie, tu viską žinai.
Tu žinai kad tave myliu!"
- na "domaći" način:
[viešpaćje, tu viska žinei.
Tu žinei kad tave milu]
- prijevod:
"Gospodine, ti sve znaš.
Ti znaš da te volim !!!."
.... Tebi, moj rodni grade .... Metkoviću, lijepi, dragi grade,
rodna grudo u srcu si mom.
Ja te volim i srcem i bićem,
ja te volim cijeli život svoj.
Na Neretvi plavoj valovitoj
ti si ponos, dragi grade moj.
Tebi pjevam ja i tebi kličem:
voljet ću te ja do groba svog.
Lijepi, dragi grade, vječni moj,
cvjetaj, bujaj, rasti, živi život svoj.
/F. Prskalo, S. Tikveša/
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno,
jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave,
tako sjajno i kad se budim,
vidim u tom mnoštvu
lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka
kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam
i nisam bez dara
da zavolim voće
koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes dobar ili zao
kad u moje oči
tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmijeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas možda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost
koja pjev moj čini,
ponoru me dao i dao visini…
Za sve što mi ote ... Hvala ti, živote…
/Violeta Parra,
1917-1967/
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * * * * *
*** 15. rujan 1993. *** ... moje milo, hvala što si tu ...
*** ... volimo te ... ***
..... Moj Lipi Andele .....
Negdje još čuvam nešto za tebe
kad dođu jutra puna nevoje
I kad nam ništa ne ide,
pogledaj u mene ...
Ako nas tužne jutrom probude
I srce stisne se od nevoje
ja čuvam nešto za tebe,
pogledaj u mene ...
To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe Moj lipi anđele,
pogledaj u mene,
ako nas tužne jutrom probude
ja čuvam osmijeh za tebe ... :)
/Oliver Dragojević/
Anđeo jednog djeteta
Bilo jednom jedno dijete
koje se pripremalo
doći u svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
„Gospodine, rekli su mi
da ćeš me sutra
poslati na svijet,
a ja sam tako sitan i nemoćan,
kako ću živjeti tamo?“
Bog mu odgovori:
„Od svih anđela ja sam
izabrao jednog za tebe.
On će te čekati i štititi.
Svaki će ti dan pjevati
i smiješiti se.
Osjetit ćeš njegovu ljubav
i biti sretan.“
„Dobro, ali kako ću razumjeti
kad mi nešto kaže
kad ne znam njihov jezik“
– upita dijete.
„Anđeo će ti govoriti
najljepše i najslađe riječi
koje ćeš moći čuti na svijetu
i pažljivo i s ljubavlju
naučit će te pričati.“
„Čuo sam da na Zemlji
ima puno loših ljudi.
Tko će me štititi?“
– zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče:
„Tvoj će te anđeo uvijek štititi
pa bilo to i
po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga
i molećivim glasom reče:
„Ali ja sam tako tužan
što te više neću vidjeti.“
Tvoj će ti anđeo
uvijek pričati o meni
i naučit će te putovima
koji vode do mene.“
Tada u raju nastane tišina
i glasovi sa Zemlje
dopriješe do njega.
Dijete shvati da treba poći
pa postavi posljednje pitanje.
„Gospodine, ako sad moram ići
reci mi molim te
kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče:
„Nije važno kako se zove,
ti ćeš ga zvati MAMA …“
/Nepoznati autor/
............
Gospodine Bože, izvore života
... i ljubavi, ...
blagoslivljamo te
i zahvaljujemo ti
što si darom svoga Sina
posvetio zajedništvo obitelji.
... Radujući se ...
dolasku pape Benedikta
u našu hrvatsku domovinu,
povjeravamo ti:
roditelje i djecu,
djedove i bake,
mladiće i djevojke.
Molimo te da našim obiteljima
daješ snagu za velikodušno
prihvaćanje dara života.
Obiteljske domove ispuni
... svojim Duhom, ...
da budu mjesta molitve
... i kršćanskih kreposti, ..
... uzajamnoga poštivanja, ...
... nesebičnosti i opraštanja, ...
... te osjetljivosti ...
... za potrebe bližnjih....
Sve nas ispuni
... životnom radošću, ...
da te svjedočimo u ljepoti
... otajstva Crkve, ...
i da ti – po uzoru i zagovoru
Blažene Djevice Marije
... i sv. Josipa - ...
služimo u vjernosti i istini,
... zajedno u Kristu, ...
koji s tobom u Duhu Svetome
živi i kraljuje u vijeke vjekova.
... Amen. ...
Majko Božja Bistrička,
... moli se za nas ...
Mi smo tvoji putnici,
... blagoslovi nas ...
* * * * * * * * * * * *
"...oduvijek je bilo da ljubav ne zna dubine svoje dok ne dođe čas rastanka ..." /Khalil Gibran/
Rekli su, bit će bolje
to igra je sudbine
Bog te uzeo k sebi
a ljubav ostaje
Budiš me glasom zore
ljubiš bojama sna
maziš vjetrom u kosi
znam, tu si gdje sam ja Moje srce sad je katedrala
s nebom spojena,
ljubav nju je podigla
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
opet naći ću te ja
Zemlja zemlji se vraća
a duša tvorcu svom
ljubav od svega je jača
ti živiš u srcu mom
Smiješ se drhtajem zvijezda
mjesec ti košulju tka
grliš me mirisom mora
znam, tu si gdje sam ja
Moje srce sad je katedrala ...
k nebu pružena,
satkana od sjećanja ...
moja duša oduvijek je znala
s druge strane sna
... opet naći ću te ja ...
/Tereza Kesovija/
... Budi sretan, dragi ... ,
... zauvijek ... !!!
... Bilo je nenadano i stoga,
... više boli ...
... Lijepo je bilo poznavati te !!!
... Jednom, ....
... u vječnosti ...
******
"Naši pokojnici nisu odsutni,
nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja
oni gledaju u naše oči
pune tuge."
/sv. Augustin/
Tvoj pogled ljubavi
K’o zvijezda zlatna u tami neba
treperi nada u meni
i srce čeka k’o zemlja pusta
da opet tiho dođeš mi. Sva zvona i katedrale
u moju dušu bi stale
kad vidim na sebi
Tvoj pogled ljubavi.
U nježnom dahu topline Tvoje
srce je moje bezbrižno,
i kuca jako, i pjeva sretno
kad s Tobom ja sam zajedno. Sva zvona i katedrale ...
Najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda. Najvažnija stvar
u ovom životu,
je pomoći drugima
da pobijede,
čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.
..............................
Mi ćemo tek onda biti bližnji drugima, ako smo spremni "preći na drugu stranu ceste", u susret drugome. Postoje brojne ceste razdvajanja između lijeve i desne strane ceste, između crnih i bijelih ljudi, između mladih, starih, bolesnih i zdravih, između unaprijed osuđenih i nezaštićenih, između Židova i pogana, muslimana i kršćana, protestanata i katolika, između ujedinjenih i autokefalnih pravoslavnih crkava i tako dalje. Postoje mnoge ceste i crte razdvajanja koje se moraju prijeći. Svi smo mi previše zaposleni oko samih sebe, svojm stranom, te ne vidimo što se zbiva na drugoj strani ceste. Mi imamo svoje vlastite ljude kojima idemo, imamo svoje vlastite poslove o kojima brinemo. Ali kad bismo jednom prešli na drugu stranu ceste i vidjeli što se tamo dagađa, mogli bismo postati bližnji jedni drugima. /Henri J. M. Nouwen/
Ivan se Pavao II. nije bojao
– istaknuo je budući papa Franjo –
i upravo je zbog toga
srušio diktature.
Hrabrost, postojanost
koju nam daje
Kristovo Uskrsnuće,
mir zbog toga
što nam je oprošteno
po Gospodinovu milosrđu,
uklanjaju nam strah
– dodao je tom prigodom
te poželio –
Neka i danas
u našem srcu odjekuju
Isusove,
i riječi blaženoga Ivana Pavla: 'Ne bojte se'.
Kardinal Stepinac, 1943. : "...Svaki bez obzira na rasu ili narodnost,
ili bez obzira na druge razlike,
nosi u sebi pečat,
obilježje Boga Stvoritelja
i ima svoja vlastita prava,
u koja nitko ne smije dirati,
ograničavati ih silom ..."
/Benigar, 1974., s. 440/
.................................... "Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju, i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga više cijeni, to je onaj, koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Europejac. Za nju je kralj kao čovjek u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i ciganin pod šatorom. Ona među njima ne pozna bitne razlike kao čovjeka. Jedan i drugi imadu neumrlu dušu, jedan i drugi su istog kraljevskog podrijetla, vukući svoju lozu od Boga Stvoritelja. To je rasna nauka katoličke Crkve, a sve drugo su obična podmetanja, za koja vrijede riječi - u laži su kratke noge! . . . Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovíjedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga. Temelj je toga poretka Gospodin Bog, koji se ne gubi u paragrafima kao zemaljski zakonodavci, već je čitav poredak sažeo u deset riječi, deset zapovijedi Božjih. Bogu smo dužni dati čast i slavu, jer je naš Stvoritelj. Roditeljima, poglavarima i domovini ljubav, poslušnost i žrtvu ako ustreba. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojadisana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Božje, brat naš u Bogu." /Bl. Alojzije (Viktor) Stepinac 31.10.1943./
Blaženi Alojzije,
moli za svoj hrvatski narod
i dragu nam Domovinu,
moli za nas! Amen.
Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca
Gospodine Bože,
izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija,
pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj
i branitelj istine
i kao hrabri svjedok
vjernosti Crkvi.
Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se z
a siromašne i obespravljene;
ostavio nam je
divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe
i ustrajnosti u trpljenju.
Ponizno te molimo
da nas obdariš
svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece
sveopće Crkve,
da bismo ga mogli
još predanije slijediti
i uteći se njegovu
moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.
Po njegovim molitvama
jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u
dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i
utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
* * * * * * * * * * *
* * * * * * * * * * *
Lula starog kapetana
Na skaline ispred dvora
bilo ljeti ili zimi
k'o trabakul neki dimi
lula starog kapetana
lula starog kapetana.javascript:%20void(0);
Davno, davno nije čula
šum dalekih oceana
pocrnjela stara lula
lula svakom dobro znana
lula starog kapetana Kapetane, kapetane,
tako su ga one zvale
kapetane, kapetane,
dobro more - sad se šale.
Na skaline ispred dvora
U svom plavom dimu skriva
Mnoge tajne prošle mora čuva
Lula starog kapetana
Lula kapetana Dživa.
""Priča o predanju, ljubavi i strahu…
Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ...
Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ...
A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu.
Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ...
Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ...
A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …""
Hvala svima ...
Svakom sam od vas
poklonio pjesmu,
mnoge su tužne i prepune sjete,
dadoh vam ljubav
ne tražeći ništa,
poklonih vam srce
kao malo dijete ...
Poželim ponekad
da vas nisam sreo,
srce bi radost mjesto tuge lilo,
prospavao bih mnoge neprospavane noći,
al' pjesama ovih onda ne bi bilo ... Hvala svima iz vremena ruža,
moje vas pjesme
ni za što ne krive,
svi koji su otišli iz života moga,
u pjesmama mojim
još uvijek žive
...
Vi ste mi ušli pod kožu i dušu,
unijeli nemir odlaskom svojim,
i tako su nastale
sve pjesme moje,
kojih se nekad i pjevat' bojim ...
Hvala svima iz vremena ruža ...
... .... ... ... ...
Vječno će da žive ...