Marketing
... Dvi lipe riči ...
Ovih dana sva u žurbi izvršavajući poslove koji me neprestano obaspilju te ni ne stižem sve kvalitetno i dobro obaviti i sa svima koliko je potrebno biti u zauzetosti oko bolesnih članova moje obitelji razmišljam o prijateljstvu i sva raznježena zahvaljujem Gospodinu na mojima divnima ... , na prijateljstvu koje unatoč svemu što nas snalazi i baš radi svega toga što nam se događa jača i raste među nama ...
... i tako bih željela da istrajemo
... do kraja pročitamo sve što je potrebno o prijateljstvu ...
... o toj snazi ljubavi među bliskim dušama
... koja drži i nosi naše/njihove živote,
... daje boju svim našim danima ...
... nuka nas uvijek naprijed i sve više
... nuka nas da se život ljubavlju piše ...
...............................................................
...............................................................
...............................................................
... pritom se zagledajmo u ovu drevnu ikonu ... ,
........................................................................... ikonu Prijateljstva ...
........................................................... 
Za razmatranje o prijateljstvu među braćom ljudima, ali jednako tako i prijateljstvu s Isusom koji je naš najveći i prvi Prijatelj, možemo se poslužiti jednom ikonom kao što je koptska Ikona Prijateljstva. Ova ikona prikazuje Krista koji štiti Abbu Menasa, priora i osnivača jednog egipatskog samostana. Ikona može na prvi pogled asocirati na scenu iz svetog Pisma gdje Isus podjeljuje prvenstvo apostolu Petru:
.............................."Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?"
.............................. Odgovori mu:
.............................."Da, Gospodine, ti znaš da te volim."
.............................. Kaže mu:
.............................."Pasi jaganjce moje!"
.............................. Upita ga po drugi put:
.............................."Šimune Ivanov, ljubiš li me?"
.............................. Odgovori mu:
.............................."Da, Gospodine, ti znaš da te volim!"
.............................. Kaže mu: "Pasi ovce moje!" Upita ga treći put:
.............................."Šimune Ivanov, voliš li me?"
.............................. Ražalosti se Petar što ga upita treći put:
.............................."Voliš li me?"
.............................. pa mu odgovori:
.............................."Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim."
.............................. Kaže mu Isus:
.............................."Pasi ovce moje!"
.............................. /Iv 21,15-17/
Kroz evanđelja vidimo nježnost kojom Isus ljubi svoje prijatelje. ...
To vidimo kod slučaja Lazara kada Isus potresen plače pored njegovog groba /Iv 11,3/, ili kad je pogledao bogatog mladića /Mk 10,21/. Čitamo također o Ljubljenom učeniku Ivanu koji se privinuo na Isusove grudi prilikom posljednje večere, «učeniku kojega je Gospodin osobito ljubio» /Iv 13,23/. Onim učenicima koji pristaju dijeliti s Njim njegove kušnje, Isus otkriva svoje tajne i tajne Njegovog Oca /usp. Iv 15,15/. U Starom zavjetu proroci imaju ulogu prijatelja koji pjeva o nevjeri Izraela - zaručnice. U Novom zavjetu tu ulogu ima Ivan Krstitelj koji se naziva «prijateljem Zaručnikovim» /Iv 3,28/, a sliku nastavlja i sv. Pavao koji će priznati da Zaručnik – Krist, sam sebi privodi Zaručnicu – Crkvu tako da preuzima ulogu koje je nekad pripadala «prijatelju».
Na ikoni Prijateljstva uočavamo nekoliko zanimljivih detalja. ...
Prvo što se može uočiti je izgled i stas Isusa i Prijatelja.
Približno su jednake visine /ako izuzmemo kosu na liku Krista/ i sličnog izgleda što doziva u sjećanje onu misao da čovjek postaje sličan onomu kojeg s čežnjom promatra.
Na ikoni dalje opažamo jednu zagonetku – Obojica prijatelja su razroki!
Pisac Antoine de Saint-Exupery kaže da se prijateljstvo ne sastoji toliko u tome da gledamo jedno u drugo koliko da gledamo u istom smjeru, prema istom cilju. Isus i Prijatelj gledaju jednim okom jedno na drugo, paze jedan na drugoga, a drugim okom gledaju pred sebe, na put pred njima, na bližnjega koji je u potrebi.
Ovu otvorenost vidimo i u njihovom zagrljaju.
Isus polaže ruku na prijateljevo rame, ali ne tako da ga čvrsto drži uza se. Čini se kao da Isus dopušta Prijatelju da bude slobodan prema njemu i drugima, da uvijek ima prostora da «slobodno diše», da pridonosi njihovom zajedništvu, ali ne tako da se on i prijatelj stope i da se izgubi jedinstvenost i osobine svakog pojedinog, već da se stvara jedinstvo u različitosti.
Krist u ruci drži Sv. Pismo, Riječ Božju, što označava njega koji je Riječ Božja,
dok Prijatelj drži svitak što znači da je primio Riječ Božju.
Isus drugom rukom obujmljuje svoga prijatelja dok ovaj slobodnom rukom blagoslivlje.
Usta i jednog i drugog su zatvorena što je također osobit znak.
Ponekada se prijateljstvo najviše učvršćuje šutnjom. Ponekada najbolji prijatelji ne moraju ništa jedno drugome govoriti, ali se ipak savršeno razumiju. Kao da jedno srce nalazi odjeka u drugom srcu.
Također je zanimljivo uočiti i njihove uši.
Isusovom prijatelju su vidljive uši, što znači otvorenost prema Riječi Božjoj, spremnost da posluša njegovu zapovijed. Isus kaže:
«Vi ste prijatelji moji ako vršite moje zapovijedi».
U knjizi proroka Izaije čitamo:
«Svako jutro on mi uho budi,
da ga slušam kao učenici» /Iz 50,5/
Krist i njegov prijatelj zrače toplinom i svjetlošću,
posebice u kontrastu sa tamnim bojama u pozadini i okvirom ikone. Koptske ikone imaju posebno vedar i životan prikaz, a karakteristika koja se uočava kod ovakvih ikona su uvećane oči na likovima što im daje dubinu i trenscedentno obilježje. Na ikonama nema svjetla i sjene /tehnike chiaro-scuro) već se prikazuje «nestvoreno Božje svjetlo».
Prema sv. Grguru Palamaškom /1296.-1359./ Isus Krist je Božansko Svjetlo, a njegovo naučavanje je prosvjetljenje naroda. Ovo Božansko Svjetlo Isus Krist je pokazao svojim najbližim učenicima na brdu Tabor:
«Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. « /Mt 17,1-3/
Ovo svjetlo ikonopisci pokušavaju prikazati na svojim ikonama. ............................................
Lik Kristov zrači neobjašnjivom svjetlošću koje donosi mir, milost i duhovno prosvjetljenje svijetu.
Lica na ikonama su lica izvan vremena - vječna. Pojedinačna obilježja – dodatci prolaznog zemaljskog života – ostavljeni su samo kao znakovi potrebni za razaznavanje. Lica su slobodna od požuda svijeta te duhovno preobražena. Unatoč tome što su liki - sveta lica - simboli najuzvišenije duhovnosti, ona još uvijek predstavljaju ljudska lica tako da ljudsko lice postaje ikona jer je «čovjek primio sliku Božju više nego anđeli, koji su čisti duh po naravi».
Čovjek, njegovo tijelo, njegov izgled su posvećeni Kristom u velikom otajstvu Utjelovljenja:
«Bog je uzdignuo ljudsku narav obukavši se njome kao odjećom koju je primio od Djevice.»
No ikone ne veličaju tijelo kao što to čini grčka i starorimska umjetnost.
One rekonstruiraju samo ona vidljiva obilježja koja izriču nevidljiva obilježja Pralika kao što su
.............................................. poniznost, dobrota, poštenje, velikodušnost i blagost,
.............................................. koja su osnova svakog istinskog prijateljstva! /M.Babić/
Za kraj,
kontemplativna pjesma uz temu prijateljstva,
pjesma koja na litvanskom jeziku glasi:
"Viešpatie, tu viską žinai.
Tu žinai kad tave myliu!"
- na "domaći" način:
[viešpaćje, tu viska žinei.
Tu žinei kad tave milu]
- prijevod:
"Gospodine, ti sve znaš.
Ti znaš da te volim !!!."
......................................... 
........................................
.....................................
..................................