s.mirjam

... Dvi lipe riči ...

Ovih dana sva u žurbi izvršavajući poslove koji me neprestano obaspilju te ni ne stižem sve kvalitetno i dobro obaviti i sa svima koliko je potrebno biti u zauzetosti oko bolesnih članova moje obitelji razmišljam o prijateljstvu i sva raznježena zahvaljujem Gospodinu na mojima divnima ... , na prijateljstvu koje unatoč svemu što nas snalazi i baš radi svega toga što nam se događa jača i raste među nama ...





... i tako bih željela da istrajemo
... do kraja pročitamo sve što je potrebno o prijateljstvu ...
... o toj snazi ljubavi među bliskim dušama
... koja drži i nosi naše/njihove živote,
... daje boju svim našim danima ...
... nuka nas uvijek naprijed i sve više
... nuka nas da se život ljubavlju piše ...
...............................................................
...............................................................
...............................................................

... pritom se zagledajmo u ovu drevnu ikonu ... ,



........................................................................... ikonu Prijateljstva ...


...........................................................


Za razmatranje o prijateljstvu među braćom ljudima, ali jednako tako i prijateljstvu s Isusom koji je naš najveći i prvi Prijatelj, možemo se poslužiti jednom ikonom kao što je koptska Ikona Prijateljstva. Ova ikona prikazuje Krista koji štiti Abbu Menasa, priora i osnivača jednog egipatskog samostana. Ikona može na prvi pogled asocirati na scenu iz svetog Pisma gdje Isus podjeljuje prvenstvo apostolu Petru:

.............................."Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?"
.............................. Odgovori mu:
.............................."Da, Gospodine, ti znaš da te volim."
.............................. Kaže mu:
.............................."Pasi jaganjce moje!"
.............................. Upita ga po drugi put:
.............................."Šimune Ivanov, ljubiš li me?"
.............................. Odgovori mu:
.............................."Da, Gospodine, ti znaš da te volim!"
.............................. Kaže mu: "Pasi ovce moje!" Upita ga treći put:
.............................."Šimune Ivanov, voliš li me?"
.............................. Ražalosti se Petar što ga upita treći put:
.............................."Voliš li me?"
.............................. pa mu odgovori:
.............................."Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim."
.............................. Kaže mu Isus:
.............................."Pasi ovce moje!"
.............................. /Iv 21,15-17/

Kroz evanđelja vidimo nježnost kojom Isus ljubi svoje prijatelje. ...
To vidimo kod slučaja Lazara kada Isus potresen plače pored njegovog groba /Iv 11,3/, ili kad je pogledao bogatog mladića /Mk 10,21/. Čitamo također o Ljubljenom učeniku Ivanu koji se privinuo na Isusove grudi prilikom posljednje večere, «učeniku kojega je Gospodin osobito ljubio» /Iv 13,23/. Onim učenicima koji pristaju dijeliti s Njim njegove kušnje, Isus otkriva svoje tajne i tajne Njegovog Oca /usp. Iv 15,15/. U Starom zavjetu proroci imaju ulogu prijatelja koji pjeva o nevjeri Izraela - zaručnice. U Novom zavjetu tu ulogu ima Ivan Krstitelj koji se naziva «prijateljem Zaručnikovim» /Iv 3,28/, a sliku nastavlja i sv. Pavao koji će priznati da Zaručnik – Krist, sam sebi privodi Zaručnicu – Crkvu tako da preuzima ulogu koje je nekad pripadala «prijatelju».

Na ikoni Prijateljstva uočavamo nekoliko zanimljivih detalja. ...

Prvo što se može uočiti je izgled i stas Isusa i Prijatelja.
Približno su jednake visine /ako izuzmemo kosu na liku Krista/ i sličnog izgleda što doziva u sjećanje onu misao da čovjek postaje sličan onomu kojeg s čežnjom promatra.

Na ikoni dalje opažamo jednu zagonetku – Obojica prijatelja su razroki!
Pisac Antoine de Saint-Exupery kaže da se prijateljstvo ne sastoji toliko u tome da gledamo jedno u drugo koliko da gledamo u istom smjeru, prema istom cilju. Isus i Prijatelj gledaju jednim okom jedno na drugo, paze jedan na drugoga, a drugim okom gledaju pred sebe, na put pred njima, na bližnjega koji je u potrebi.

Ovu otvorenost vidimo i u njihovom zagrljaju.
Isus polaže ruku na prijateljevo rame, ali ne tako da ga čvrsto drži uza se. Čini se kao da Isus dopušta Prijatelju da bude slobodan prema njemu i drugima, da uvijek ima prostora da «slobodno diše», da pridonosi njihovom zajedništvu, ali ne tako da se on i prijatelj stope i da se izgubi jedinstvenost i osobine svakog pojedinog, već da se stvara jedinstvo u različitosti.

Krist u ruci drži Sv. Pismo, Riječ Božju, što označava njega koji je Riječ Božja,
dok Prijatelj drži svitak što znači da je primio Riječ Božju.

Isus drugom rukom obujmljuje svoga prijatelja dok ovaj slobodnom rukom blagoslivlje.

Usta i jednog i drugog su zatvorena što je također osobit znak.
Ponekada se prijateljstvo najviše učvršćuje šutnjom. Ponekada najbolji prijatelji ne moraju ništa jedno drugome govoriti, ali se ipak savršeno razumiju. Kao da jedno srce nalazi odjeka u drugom srcu.

Također je zanimljivo uočiti i njihove uši.
Isusovom prijatelju su vidljive uši, što znači otvorenost prema Riječi Božjoj, spremnost da posluša njegovu zapovijed. Isus kaže:
«Vi ste prijatelji moji ako vršite moje zapovijedi».
U knjizi proroka Izaije čitamo:
«Svako jutro on mi uho budi,
da ga slušam kao učenici» /Iz 50,5/

Krist i njegov prijatelj zrače toplinom i svjetlošću,
posebice u kontrastu sa tamnim bojama u pozadini i okvirom ikone. Koptske ikone imaju posebno vedar i životan prikaz, a karakteristika koja se uočava kod ovakvih ikona su uvećane oči na likovima što im daje dubinu i trenscedentno obilježje. Na ikonama nema svjetla i sjene /tehnike chiaro-scuro) već se prikazuje «nestvoreno Božje svjetlo».

Prema sv. Grguru Palamaškom /1296.-1359./ Isus Krist je Božansko Svjetlo, a njegovo naučavanje je prosvjetljenje naroda. Ovo Božansko Svjetlo Isus Krist je pokazao svojim najbližim učenicima na brdu Tabor:

«Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. « /Mt 17,1-3/

Ovo svjetlo ikonopisci pokušavaju prikazati na svojim ikonama. ............................................
Lik Kristov zrači neobjašnjivom svjetlošću koje donosi mir, milost i duhovno prosvjetljenje svijetu.
Lica na ikonama su lica izvan vremena - vječna. Pojedinačna obilježja – dodatci prolaznog zemaljskog života – ostavljeni su samo kao znakovi potrebni za razaznavanje. Lica su slobodna od požuda svijeta te duhovno preobražena. Unatoč tome što su liki - sveta lica - simboli najuzvišenije duhovnosti, ona još uvijek predstavljaju ljudska lica tako da ljudsko lice postaje ikona jer je «čovjek primio sliku Božju više nego anđeli, koji su čisti duh po naravi».
Čovjek, njegovo tijelo, njegov izgled su posvećeni Kristom u velikom otajstvu Utjelovljenja:
«Bog je uzdignuo ljudsku narav obukavši se njome kao odjećom koju je primio od Djevice.»
No ikone ne veličaju tijelo kao što to čini grčka i starorimska umjetnost.
One rekonstruiraju samo ona vidljiva obilježja koja izriču nevidljiva obilježja Pralika kao što su
.............................................. poniznost, dobrota, poštenje, velikodušnost i blagost,
.............................................. koja su osnova svakog istinskog prijateljstva! /M.Babić/





Za kraj,
kontemplativna pjesma uz temu prijateljstva,
pjesma koja na litvanskom jeziku glasi:
"Viešpatie, tu viską žinai.
Tu žinai kad tave myliu!"
- na "domaći" način:
[viešpaćje, tu viska žinei.
Tu žinei kad tave milu]
- prijevod:
"Gospodine, ti sve znaš.
Ti znaš da te volim !!!."


.........................................



........................................
.....................................
..................................

... Četvrta nedjelja došašća ..

.......

....................
............................
....................................
............................................


Dok sam uživala u kratkom odmoru promatrajući more i sa radošću gledala moje kako
plivaju i pri tome me uvjeravaju da nije hladno neusuđujući se još slobodno baciti
u more i okupati, .....................................................................
.................................................................................
....................................................................
gledala sam i upijala, uranjala u veličanstvenu širinu i dužinu, dubinu, plavoga beskraja ...
I dušom odmarala ...............
...........................................................
...........................................................................
....................................................................................................

Ni ove godine nisam u svome kraju tijelom, ali duhom sam prošetala noć prije samog Antunova putovima kojima smo nekada hodili, putovima koje smo molitvama zalijevali, ... i na kojima je cvijeće nicalo kao zahvala Gospodinu za sve što nam je učinio i svojom nas ljubavlju na pravi put izvodio.
........................................................................................
.................................................................
.................................................


...........

Sveti Ante kojemu smo se utjecali je svojim zagovorom naše molitve prenosio i utjecanje njemu, moćnome svecu, je uvijek urodilo plodom. Hvala mu !!! Svetac je to kojeg Hrvati vole ...

...........................................................................................................

........................................................................................................ Sv. Antun propovijeda ribama
............................................................................................................ /učenik G. Tessarija –
............................................................................................................ Bazilika sv. Antuna/

Ta se izrazita pobožnost prema sv. Antunu vidi kroz 13. utoraka njemu posvećena,...

/I ovo sam vam željela objaviti davno prije, ...
a eto, ne stigoh ... , posao i obaveze su me odnijele ...
Trinaest utoraka sv. Antunu Padovanskom/

... a tome svjedoče ne samo građevine, nego živa Crkva,
koja se i danas okuplja oko Antuna da čuje Riječ Božju,
da primi svetu euharistiju.



...................................

Svake godine uoči blagdana Sv. Ante vjernici iz Metkovića i okolnih mjesta upućuju se prema Dubravici do kapelice koja nosi ime toga sveca kako bi obnovili zavjet. Ide se, uglavnom, pješice, a nerijetko i bos. Ovaj običaj postao je popularan naročito kod mlađih koji u kolonama cijelu noć uoči 13. lipnja kreću prema Dubravici. Rado se sjećam kako sam svake godine i ja pješačila sa grupom koja se noću tiho dozivala prepoznatljivim zvukovima i sakupljala na putu prema Dubravici. Dok cesta još nije bila asfaltirana bilo je puno lakše bos pješačiti nego kada su je uredili. No, koliko god peklo za tabane nismo odustajali. Puno toga je bilo za što smo trebali moliti i što smo se preporučivali u zagovor toga velikoga sveca. I kraj školske godine je bio blizu pa smo mi mlađi najviše molitava upućivali za uspjeh u školi. Stigli bismo tako do jutra natrag umorni, ali sretni i zadovoljni, na nastavu. I nije nam bilo teško čitav dan poslije napornoga pješačanja provesti u školi ... Vjerujem da su naše molitve bile odnešene i prenešene u krilo Gospodinovo jer smo molili djetinega i iskrena srca. I čvrsto vjerovali. Daj nam Bože i danas kao

VJERA

...............

.........................................Dragocjeni Biser
Voda se zaklopila za skakačem i nakratko zapjenila, a potom opet smirila. David Morze je čučao na niskom indijskom molu i netremice promatrao vodu na čiju su površinu izbijali mjehurići. Uskoro je izronila crna glava i dva sjajna oka pogledala su prema njemu. Stari indijski lovac na bisere popeo se na mol stresajući vodu sa svog tamnoputog tijela.
"Jos nikada nisam vidio tako lijep skok, Rambau!" - uzviknuo je David Morze zadivljeno.
"Pogledaj ovu školjku sahibe (gospodine)", reče Rambau i izvadi iz pojasa veliku školjku. "Mislim da će biti dobra".
Dok je Morze svojim džepnim nožićem otvarao školjku, Rambau je iz pojasa izvukao još jednu manju.
"Poledaj Rambau," uskliknuo je Morze, "pogledaj kakvo blago!"
"Da, dobar je", odgovori ronilac slegnuvši ramenima.
"Dobar?! Jesi li ikad vidio ljepši biser? Zar nije savršen?" - Morze je ogledao biser sa svih strana, a zatim ga pružio Rambauu.
"O da, ali ima i većih bisera, mnogo većih ... ja imam jednog ..." - dovršio je uzdahnuvši. "Pogledaj malo bolje ovaj biser ... njegovu nesavršenost ... evo ovdje je crna mrlja, a tu je nazubljen ... oblik mu je malo izduljen ... dobar, ali sasvim običan biser."
"Oko ti je prestrogo, prijatelju", primijeti Morze. "Ja nikada ne bih tražio savršeniji biser!"
"Da," reče Rambau, "upravo tako govoriš i o svom Bogu. Ljudi su sami sebi savršeni, ali samo On vidi kakvi su oni uistinu."
Zatim krenuše prašnjavom cestom prema gradu razgovarajući.
"Pravo kažes Rambau. Bog nudi savršenu pravednost svakome tko želi jednostavno vjerovati i prihvatiti njegovu besplatnu ponudu spasenja. Zar ne možes to razumjeti, prijatelju?"
"Ne sahibe. Kao što sam ti već više puta rekao, to je prejednostavno. Upravo na tome pada vaša dobra religija. Ne mogu to prihvatiti. Možda sam preponosan, no moram se potruditi da zaslužim svoje mjesto u Nebu - inače bih se tamo osjećao neugodno."
"O Rambau," reče mu Božji čovjek koji se već godinama molio za njega, "zar ne vidiš da tako nećeš nikada doći u Nebo?! Postoji samo jedan put u Nebo ... Promisli dobro, Rambau. Sve si stariji. Možda je ovo bio tvoj posljednji lov na bisere. Ako ikad želiš vidjeti nebeska biserna vrata, moras prihvatiti novi život koji ti Bog nudi u svom Sinu."
"Moj posljednji lov?! Da, tako je. Danas sam zaronio posljednji put. Ovo je posljednji mjesec u godini i moram se pripremiti."
"Trebaš se pripremiti za vječni život?"
"Upravo tako. Pogledaj onog čovjeka preko puta. On je isposnik. Možda ide sve do Bombaja ili pak do Kalkute. Putuje bosonog i za svoj put pažljivo bira najoštrije kamenje, a svakih nekoliko metara klekne i ljubi cestu. - To treba činiti. Prvoga dana nove godine i ja krećem na hodočašće. Čitav sam se život pripremao, a sada se želim osigurati za Nebo. Ići ću na koljenima sve do Delhija."
"Čovječe, pa ti si tako boležljiv - a do Delhija ma više od tisuću kilometara! Oderat ćeš kožu na koljenima i dobiti otrovanje krvi ili ogubaviti prije negoli uopće stigneš i do Bombaja!"
"Ne, ja moram stići u Delhi. Tada će me nagraditi nebeski besmrtnici. Trpljenje će mi biti slatko, jer ću si tako osigurati Nebo."
"Rambau, prijatelju moj! Ne možeš ti to. Kako da ti to dopustim, pa Isus Krist je umro da zasluži Nebo za tebe!" - No starac nije ni trepnuo na te riječi.
"Sahibe, ti si mi najdraži prijatelj na svijetu. Sve si ove godine bio uz mene. U bolesti i nevolji bio si mi jedini prijatelj, ali čak ni ti me ne možeš odvratiti od moje velike želje da se iskupim za vječno blaženstvo. Ja moram u Delhi." - Bilo je beskorisno razuvjeravati ga. Stari lovac na bisere nije mogao shvatiti i prihvatiti Kristovo besplatno spasenje.
Nakon nekoliko dana Rambau je pokucao na Morzeova vrata.
"Rambau, prijatelju dragi," poviče Morze, "uđi!"
"Ne," reče lovac na bisere, "želim da ti dođeš k meni, sahibe. Dođi samo na trenutak, želim ti nešto pokazati. Molim te, nemoj me odbiti."
Srce Božjeg čovjeka radosno je zakucalo. Možda je Bog napokon odgovorio na njegovu molitvu.
"Svakako ću doći", odgovorio je.
"Za tjedan dana polazim za Delhi", reče Rambau kad su nakon deset minuta stigli do njegove kuće. Morzeu je klonulo srce. Sjeo je na stolicu koju je prijatelj izradio samo za njega, na kojoj je već mnogo puta sjedio i objasnjavao roniocu Božji put u Nebo.
Rambau je izašao iz sobe i brzo se opet vratio s okovanom kutijicom u rukama.
"Godinama već imam ovu kutiju", rekao je, "u njoj čuvam samo jednu stvar. Sada ću ti ispričati o tome. Sahibe Morze, jednom sam imao sina ..."
"Sina! Zasto mi nikad nisi govorio o njemu?"
"Sahibe, nisam mogao ..."
Kad je to rekao, na oči mu navriješe suze.
"Sada ti moram reći, jer uskoro odlazim i tko zna hoću li se ikada vratiti! Moj sin je, također, bio ronilac. Bio je najbolji lovac bisera na obalama Indije. On je mogao najbrže zaroniti, imao je najoštrije oko, najjaču ruku i mogao je zadržati dah dulje od svakog drugog ronioca. - Kakva mi je samo bio radost! Uvijek je maštao da nađe biser kakav jos nitko nikada nije pronašao ... i jednog ga je dana našao. Ali kad ga je ugledao, bio se već predugo zadržao pod vodom. Iznio ga je na površinu, ali je ubrzo poslije toga umro."
Stari lovac na bisere sagnuo je glavu dok mu se tijelo treslo, ali nije pustio ni glasa.
"Sve te godine čuvao sam taj biser", nastavio je, "ali sada odlazim da se više nikad ne vratim. Biser ostavljam tebi kao svom najboljem prijatelju."
Starac je skinuo lokot s kutijice i iz nje pažljivo izvukao zamotani predmet. Polako je izvadio veliki biser i stavio ga na dlan Božjem čovjeku. Bio je to jedan od najvećih bisera ikada pronađenih na obalama Indije, a sjao je takvim sjajem kakav se ne može vidjeti kod umjetno izrađenih bisera. Taj bi biser mogao postići basnoslovnu cijenu na tržištu bisera.
Božji je sluga na trenutak zanijemio promatrajući prekrasan biser.
"Rambau! - Kakav biser !!!"
"Sahibe, taj biser je savršen", odgovorio je Indijac smireno.
Božji ga sluga pogleda i sine mu nova misao:
"Rambau, to je čudesan biser, izvanredan. Dopusti mi da ga kupim. Dat ću ti za njega deset tisuća dolara.
" "Ma što je tebi, sahibe?" - trgnu se Indijac.
"Pa dobro, dat ću ti petnaest tisuća dolara; a ako vrijedi više, radit ću za njega" - nastavi Morze.
"Sahibe," reče Rambau gledajući ga zapanjeno, "ovaj biser nema cijene. Ni jedan čovjek na svijetu nema dovoljno novaca da plati onoliko koliko taj biser meni vrijedi. Ni milijun dolara ne bi za njega bilo dovoljno. Ja ti ga ne želim prodati. Želim ti ga pokloniti. To ti dajem kao dar."
"Ne Rambau, ne mogu to prihvatiti. Koliko god želim taj biser, ne mogu ga tek tako prihvatiti. Možda sam preponosan, ali to je prejednostavno. Moram ga platiti ili raditi za njega."
Stari je lovac bio poražen.
"Sahibe, ti uopće ne razumiješ. Zar ti nije jasno? Moj je jedini sin dao svoj život da dođe do tog bisera i ja ga ne želim prodati ni za kakve novce. Vrijednost mu daje život mog sina. Ne mogu ga prodati, ali ga mogu pokloniti. Jednostavno ga uzmi u znak ljubavi."
Božji je sluga ostao bez daha i na trenutak nije mogao govoriti. Tada je uhvatio starca za ruku.
"Rambau", rekao mu je tihim glasom, "zar ti nije jasno? To je upravo ono što ti govoriš Bogu."
Ronilac se pozorno zagledao u Božjeg slugu i malo pomalo počelo mu je svitati.
"Bog ti nudi spasenje kao besplatni dar. Ono je golemo i nema cijene; nitko na Zemlji ne može ga kupiti. Milijuni dolara su premalo. Ni jedan čovjek na Zemlji ne može ga zaslužiti. Svaki život, pa trajao on i milijun godina, bio bi prekratak - jer ni jedan čovjek nije dovoljno dobar da bi ga mogao zaslužiti. Bog ti je omogućio ulazak u Nebo, a to ga je stajalo života i krvi Njegovog jedinog Sina. Ulazak u Nebo ne možeš zaslužiti ni za milijun godina, ni sa stotinama hodočašća. Jedino što možeš učiniti jest prihvatiti spasenje kao znak Božje ljubavi prema sebi, grešniku. Rambau, uzet ću ovaj biser u dubokoj poniznosti moleći Boga da budem dostojan tvoje ljubavi. Ali, Rambau, zar ti ne želiš veliki Božji nebeski dar prihvatiti s istom dubokom poniznošću, svjestan da je Njega to stajalo života njegovog Sina?"
Krupne suze potekle su niz starčeve obraze. Kao da mu je s očiju uklonjena neprovidna koprena. Konačno je shvatio poruku Evanđelja.
"Sahibe, sad mi je jasno. U Isusov nauk povjerovao sam jos prije dvije godine, ali nisam mogao vjerovati da je Njegovo spasenje besplatno. Sada shvaćam. Nesto može biti previše skupocjeno, a da bi se moglo kupiti ili zaslužiti ... Sahibe, ja prihvaćam Njegovo spasenje."

"Jer dok mi jos bijasmo nemoćni, Krist je već u to doba umro za bezbožnike. Jer teško da bi tko za pravednoga umro; možda bi se za dobroga tko i odvažio umrijeti, ali Bog je pokazao svoju ljubav prema nama time što je - dok jos bijasmo grešnici - Krist umro za nas"
/Rim 5,6-8/
"A ovo je to svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni, i taj je život u njegovu sinu. Tko ima Sina - ima život; tko nema Sina Božjega - nema života. Ovo napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni"
/1.Iv 5,11-13/
"Jer je Bog tako ljubio svijet da je dao Sina svoga, jedinorođenoga, da tko god vjeruje u njega ne propadne nego ima život vječni"
/Ivan 3,16/
"Ta milošću ste spašeni, po vjeri! I to ne od sebe, Božji je to dar! Ne po djelima - da se ne bi tko hvastao"
/Ef 2,8-9/