PREDZNACI
slika: Gordana Kuzmanović
https://www.facebook.com/media/set/?set=a.1827426184018711&type=3
U bijelo krzno snijega
zaogrnuta duša je prolutala
ovim hladnim jutrom
i ostala zametena
u beskraju nečijeg lica
iz čijeg oka nema one ljubavi
koja je grijala srce
u bezimenim danima i noćima,
a uz hladan kamen
priljubila se zaostala kap vode
i zaledila uz njega,
dok iz magle moje mašte
izranja tvoje lice
tražeći poznate konture,
ali ih ne nalazim.
Duša mi je satkana
od latica ruža
koje polako venu
i netragom nestaju,
da bi na njihovom mjestu
izrasle biserne kapi
slične onoj zaleđenoj
kapljici uz kamen.
Pamtim to vrijeme ruža i vina,
pamtim te boje jutra,
pamtim tvoju siluetu
na mojim vratima,
pamtim davne konture tvog lica,
ali ne pamtim glazbu mog srca,
jer sad neke nove note
diktiraju taj ritam
i ostavljaju znakovlje,
ali ga teško tumačim.
Puno je predznaka
na putu gdje prolazim,
teško su razumljivi,
dok ću u ishodištu
negdje ispod zelene trave
osjetiti laticu ruže na usnama
i otići iz hladne tame
u tvoj topli zagrljaj.
napisano: 28.02.2005. u 7:08h | na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=46024
i 02.04.2011. objavljeno na portalu Magicus:
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/predznaci
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (21) * ispiši * #
PUSTI ME...
(slika: digital arti)
Iz ovog jutra u sljedeću noć, uz šalicu kave gorke kao ovaj život, ponijet ću slabašan sjaj i izliječiti tijelom tvoju ranjenu dušu položenu uz mene poput misterioznih velova koji obavijaju razgolićenost svetkovine ljetnih noći.
U sljedeću noć, iz ovog beživotnog jutra, donijet ću ti morsko dno mojih želja koji plove poput školjkaša sa teškim teretom na svojim slabim ramenima.
U tu noć slavlja ovih ljetnih trenutaka zalutat ću sa tobom u piktogram magičnih oltara tvojih ljubavnih riječi koje uvijek slome moj otpor i povedu me u te noćne šetnje visokim travama i kroz toplinu ruke u ruci dovedu tamo gdje me osvijetli polarna svjetlost mog bezdana.
Zato, pusti me, da ove zlatne zore, danas tako beživotne, a sutra tako mekane, čitam iz knjige tvog života i u sljedeću noć dođem na izvor ovog što sam tako dugo čekala i dočekala – tebe.
napisano 29.06.2005. u 7:04h na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "Sjena duše"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=58425
i ponovljeno 31.03.2007. u 20:07h na portalu iskrica-weblog
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=163091
i objavljeno na portalu Magicus 12.2.2011.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=58220
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (18) * ispiši * #
KAD PIŠEM POEZIJU
Kad pišem pjesmu voljenom biću koje diše i spava uz mene, to je kao da razgovaram s anđelima u višim sferama, sa Božjim glasom, jer ljubav koju dijelimo s onim najdražim, s onim sa kojim dijelimo i zlo i dobro je ista onoj ljubavi koju dijeli Duša sa svojim Stvoriteljem.
To povjerenje koje nastaje između dvoje ljudi nije samo ljubavna igra, ljubavni osjećaj, to je ono nešto više kad obje duše shvate, da su predodređene jedna drugoj bez obzira na vrijeme kad su se srele, a jesu li se srele u mlađim godištima ili u srednjoj dobi, to uopće nije bitno.
Bitna je ona esencija i ono povjerenje koje dvije duše osjećaju jedna prema drugoj i zato moje pjesme nisu čisto ljubavne, u njima se uvijek zahvaljujem Bogu koji mi je poslao ovu dušu koja tako tiho i mirno diše uz mene svaku noć.
Čini mi se,
da ću opet odletjeti
putem viših sfera
gdje se osjeća moć pera
i gdje anđeli tkaju
najljepši niz od bisernog cvijeća
pa želim da svakog takne
baš takva sreća.
napisano: 15.03.2011. 10:39h, iz 18. zbirke proze
MARIONETA IZ PROŠLIH VREMENA
http://www.digitalne-knjige.com/varga18.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-287-4
Sva autorska prava pridržana.
Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (17) * ispiši * #
JUTRO DUHOVA
slika: digital art
Žuti disk jutros raskošno visi na nebu i u svojoj blistavoj samoći priprema jutro duhova.
Misterija ne želi biti otkrivena, ali kod povratka među žive opet sam duh, sjena... neka se cijeli Svemir uznemiri zbog jednoličnog preskakanja ritmova disanja, ali primljeno tajno znanje o tvojim prozirnim stazama ostaje još uvijek netaknuto, a ne želim zaroniti u tu prozirnost.
Ptice su odnijele moje vrijeme, umorna sam od takvih naglih promjena, moram skupiti razderotine srca razbacane na sve strane svijeta i polako ih sastaviti u neki oblik, tako da ih nanizane opet mogu staviti oko vrata poput najljepše ogrlice.
Provela sam i ovu treću noć nekog četvrtog dana u bezvremenskoj pjeni zanesena tamnim oblacima i opijena crnim vinom mog života pa se pitam, za koga sam izlila to crno vino života u čašu i kako su nebeske razine različito postavljene?
Ovog mrtvog jutra slijedit ću vodiča zvijezda, dok se bijeli sjaj osjetljivih očiju napije žutog diska i zatvori od umora i nekog neobičnog hlada.
napisano 22.03.2005. u 7:08h i ponovo objavljeno 17.02.2008. u 10:26h | na portalu iskrica-weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"<
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=48040
http://iskrica.tportal.hr/weblogs/post.php?web=1461&log=225716
i 05.10.2009. i 24.03.2011. objavljeno na portalu Magicus
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=31392
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=60307
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (21) * ispiši * #
OVO PLAVO “SADA”
slika: digital artist
Kad zvjezdano nebo izgleda poput mreže sirenskih pjesama i kad znam, da ću u ovom čudnom osjećaju izmisliti još ljepši dan za tvoje lirsko srce, vrata koja se iznutra otvaraju, više neće biti zatvorena mojoj duši.
Netko me voli, netko je uz moje lice udahnuo svoj otisak duše pa je ispio i onaj zadnji gorak okus jutarnjeg neba, a za kristalnu misao ne treba neusporediva ljepota vječnosti, potreban je tek osjećaj savršenosti ovog dana koji se odražava u tvojim lijepim plavim očima.
Kroz prozor polako promiče dnevna siva svjetlost i ustupa mjesto noćnoj tami koja uvijek zna svoje mjesto u kutu moje male sobe, ona tamo sjedi i čeka, a isto tako sam i ja dugo čekala ovaj dan kad ću u tim čudnim konsonantima pronaći ljepotu vokala i zaokružiti to “jučer” u naše plavo “sada”.
napisano: 09.03.2013. u 16.00h iz 4. zbirke poezije "PLESAČ NA ŽICI" i 07.05.2013. objavljeno na portalu Magicus
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=93947
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-53-1
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (19) * ispiši * #
napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #
napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #
ŠTO ZNAM?
(slika: digital art)
Što znam o dubini srca,
o nepreglednim željama,
što znam o tebi,
što znam o osjećaju
kad me uzdižeš svojim pričama
i svojim medenim riječima,
što znam o sebi?
Bacam sidro u daljine
i gledam kako nestaje
između dva horizonta,
osjećaji čuda rade
i jedan glas
iz šumovitog predjela mojih misli
pamti okus tvojih riječi.
Nevidljiva nit proteže se
i fino dotiče moje čelo,
jutarnje sunce je otopilo
ovo ledeno vrijeme
koje je zaledilo srce,
a ti požuri s istinom u krvi,
zadrži za sebe komadić tajne
kao što i ja imam taj komadić
koji u budućnosti vodi
do tvog slatkog poljupca.
napisano 19.06.2005. u 10:23h | na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=57416
i 13.02.2011. objavljeno na portalu Magicus:
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/sto-znam
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (15) * ispiši * #
napiši nešto, ako želiš: (5) * ispiši * #
Z N A M
slika: digital artist
“znam tko me ubio“
zbog svoje nepromišljene promišljenosti
i zbog svoje zategnute osobnosti
znam tko me oteo od mene same
i bacio u daljine
pa i bez Sartreovog jazza osjećam
da se iz mene nikad neće izvući
to vrijeme ubijanja mene
napisano: 04.08.2017. u 12:44h, a iz 12. zbirke "GLASNICI"
http://www.digitalne-knjige.com/varga12.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-354-076-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (36) * ispiši * #
RAZMIŠLJANJA
slika: internet
15.8.2004. u 15h na Veliku Gospu, Majka Božja spojila je moj i Davorov životni put koji traje već 17 godina i idemo dalje...
Upravo smo se vratili iz Samoborske gdje je veliko proštenje u čast uznesenja Blažene Djevice Marije u Nebo
slika: Shadow
On je počeo postavljati pitanja i onda su u meni ta pitanja rasla u nova pitanja.
Sve je od prije, a i sada... ono što je bilo jučer i sada je tu... drugačije obojeno, možda se iz plave pretočila modra boja, možda iz mojih zelenih očiju izranja drugačija ljubavi boja?
Što možemo konkretno reći?
Ništa... trenutak je taj koji je sada, prošlo me ne zanima, a buduće me zanima još više.
Sada?
Strašno je teško biti - "sada".
Ugasiti zaborav?
Nemoguće!
Dozvati oprost nekome?
Jako, jako moguće.
Mi u nečemu … samo smo pjena na oceanskoj površini, a dubina je riječ u koju se može zaroniti.
napisano: 07.08.2021. u 17:27h iz nove 19. neobjavljene zbirke poezije
slika: Shadow
slika: Shadow (ovu sličicu sam kupila danas, jer uvijek nešto kupim na proštenju kad idemo tim našim putovima kao i prije 17 godina
napiši nešto, ako želiš: (9) * ispiši * #
BUĐENJE
slika: digital art
U bjelini hladnog jutra kao odbačen kamen na dnu rijeke bez smisla gurnut u zaborav i tamu, jedna skitnica sa poderotinama duše još uvijek razasute po tamnom nebu skuplja svoje krhotine u jedan mozaik, vječno nesloživ i vječno pust u tim dalekim prostorima.
Korakom laganim kao drhtajem srca odbacila sam i posljednje nade i zatvorila jedan putokaz prema plavim daljinama gdje su me vukle moje misli... moji snovi.
Tihim disanjem zatvorila se stara rana koja je budna podsjećala na dubinu podsvijesti i neke nedosanjane snove, zamrle su pjesme pustinjaka i mistika koje sam slijedila u svojim lutanjima tim opsjenarskim svjetovima.
Bio je to pad duše u bezdan i 'bezdan je opet uzvratio pogled', nisam strepila nad sudbinom... nisam...samo sam se pustila i dolutala mi je neka skitnica koju prigrlih kao najljepši cvijet pored puta... neubran i živ, a opet tako lijep.
Ah, kako je bilo divno lebdjeti iznad bezdana ne znajući padam li ili ostajem na mjestu, a u tom trenu kad se crni omotač noći obavio oko mog tijela znala sam, da je lutanju kraj ... bar za sada.
Hoće li me opet dozivati zaboravljene pjesme opsjenarskog svijeta i lutanja kroz maštu i snove?
Ne znam, samo znam, da moja snena duša odijeva svoje tamne sjene poput najljepših haljina i ponekad, ali samo ponekad zaviri kroz maleni prozor u taj svijet.
Bio je lijep taj svijet, ali buđenje je još ljepše.
napisano: 09.03.2005. u 13:56h na portalu iskrica-weblog, iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=46921
i objavljeno na portalu Magicus:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=69717
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=60696
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
14.8.2004. točno prije 17 godina, Davor mi je rekao: "mogli bismo sutra na Veliku Gospu u Samoborsku?" - tek smo plesali i još nismo bili zajedno.... sjećam se te večeri kao da je sad vidim ... naravno, sutradan smo "uštekali" i evo naših prvih 17 godina :), a Majka Božja nas je spojila 15.8.2004.
napiši nešto, ako želiš: (37) * ispiši * #
BEZ NASLOVA
poetska minijaturica je iz moje 16. zbirke poezije "NOĆ DUŠE
http://www.digitalne-knjige.com/varga16.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-254-6
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava
napiši nešto, ako želiš: (9) * ispiši * #
RIJEČI
slika: digital art
Milijun riječi ili tek jedna...
Kako bih mogla opisati osjećaj,
a da nema riječi,
kako bih mogla opisati uzdah,
a da nema riječi,
kako bih mogla opisati doživljaj,
a da nema riječi?
Riječi dobiju neku boju
kad pišem o prošlosti,
to su tamne riječi
kad se sjetim dana nevoljenosti
i dana tajnih ljubavi.
To su riječi
koje i danas imaju svoju
težinu i ljepotu,
ali su davne,
još nezaboravljene
i tek ponekad me podsjete
na neke sate u sobi
na kraju grada
kad sam bila tako mlada.
Riječi dobiju posebnu boju
kad pišem o plavim očima
koje spavaju uz mene,
o tom osmijehu koji se ozari
kad izvalim neku glupost
i oboje prasnemo u smijeh.
Riječi dobiju lakoću oblaka
kad me zagrli,
a ja i ne znam,
mogu li uopće opisati
taj osjećaj sreće
što je još uvijek uz mene,
i nikad od mene otići neće.
Riječi uvijek imaju
neku svoju boju:
tamnu, svijetlu,
svjetlucavu ili odsutnu
i uvijek ih prati osjećaj,
jer bez osjećaja
ni one ne bi postojale.
pjesmica je napisana 12.04.2019. u 11:59h u nekom vedrom trenutku inspiracije, a nalazi se u mojoj 15. zbirci
"SKRIVENO U MOMENTU SMIRAJA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga15.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-48599-2-6
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (18) * ispiši * #
SUPROTNOSTI
slika: digital art
Moja čežnja spaja naša dva suprotna polariteta u vodenu stihiju i nosi me prema tebi.
Znaš da si ocean gdje žive sva moja pitanja, znaš da imaš krilo sna sa kojim me uvijek pokrivaš, pretposljednji dan nekog mjeseca, sredina nekog doba, vječnost oživljena u jednom trenutku.
Ne želim riječ, te lijepe zavodnice, svjedočiš mi se sam, iako si nestao bez glasa, postojiš u svakoj zraci žutog diska koji mi se objavljuje svakog jutra, dok mi mnogi postavljaju razna pitanja.
Zašto?
Piju vino života, gledaju me očima kojima me ne vide, a ti iza leđa nekog prostora koji ulazi u moju vremensku zonu dišeš ritmom mog života.
Mjesec na nebu je uvijek prepun sebe bez obzira puni li se ili prazni, on donosi ono u meni što živi ... ocean burnog emotivnog naboja koji zalijeva moju dušu poput svih oceana koji zalijevaju ovaj globus.
Dogodilo nam se, da su se naše duše spojile sa dva suprotna polariteta i održavaju se u nekom izblijedjelom snu budućeg doba, živo te osjećam svaki dan, svaki tren i u tom osjećanju stojiš uz mene, ušao si u tamne spilje moje duše, lutaš i tražiš ono što već imaš.
Ne znam što će biti, nije mi ni bitno, važno mi je samo to da postojiš i da smo spojeni pa makar i na suprotnim polaritetima naših života.
napisano: 21.04.2006. u 7:23h na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=96930
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (20) * ispiši * #
KAD TRAŽE I KAD NE TRAŽE....OČI DUŠE SU OSJETLJIVE
Bilo me po mnogim stazama, neprohodnim putevima tuđih osjećaja, misli i nadanja. Uz hrid sam stajala i mračnom vodom me oblijevalo more tuđih suza. Zbog tih bura i oluja nisam mogla prepoznavati tanki trak svjetla što se uvlačio u duboku tamu i probijao njenu moć. Pamtim vrijeme ruža mladosti u mojim očima, pamtim korijen trave što daje mladu vlat spremnu primiti vrelinu sunca. To zrno sjemena posijano u naše duše počelo je nicati, satkano krhkim dodirima ruku i usana.
Kad ti na usnama zaleluja moje ime, a u oku ozrcali zelenilo mojih, ugasit ću žeđ na tvojoj duši i odvesti te tamo gdje nas samo ptice mogu slijediti. To je taj svijet koji ti još nitko nije pokazao i bila je (kao) slučajna riječ, slučajni dodir, slučajni pogled. Sve je veća svjetlost što prolazi kroz mene, sve su dalje one moje sjene. Nikom nisam ukrala tu vatru što je spavala u tamnici duše.
Sama me obasjala i rastjerala sjene namnožene onih godina kad su se zidovi mog malog doma obrušavali na mene i kad nisam znala što je to u meni toliko tužno. Između prve i zadnje karike našeg postojanja u ovom vremenu je prostor što nas je spojio te predivne noći kad su tvoje oči zaronile u moje i kao nježan cvijet ostale na mojim trepavicama.
Uz tebe ponovno osjećam, uz tebe caruje plamen i grije. Uz tebe je odsjaj predivnog jutra i mir mekane noćne tame. Uz tebe odlazim iz tog razrušenog grada mog života i ostavljam kamen ispod kojeg me netko pronašao sklupčanu kao zmiju.
Pronašle su me skitnice i dovele do tebe da, kao trag svjetla, pratim svaki naš trenutak, svako naše lutanje što nas vodi jedno drugom. Polako... i slučaj više nije slučaj. Je li bilo slučajno? Ili...? Jer vrijeme je faktor na koji nitko ne može utjecati. Ni vratiti ga ni požuriti. Može biti samo u njemu – sada. Oslonac u svemu tome gubim iz vida, dok je hladni val ovog jutra presjekao moj dah. Ponekad poželim biti ptica i odletjeti. Ponekad poželim biti riba i zaroniti. Sada, ovdje. Bez dodira, bez mira. Sa nemirom mira što se polako uvlači kroz ovaj dan.
Na prstima osjećam čežnju za tobom. Na trepavicama treperi hladna magla i ne pretvara se u kapi. Jednostavno me čeka u tom vremenu. Sada. A ljepota sna je u maglama, sjenama, simbolima, igri sutona i zore... jedno drugom nedokučivo, a opet tako blizu.. jer i suton i zora su dijametralno suprotni, nikad se ne dotiču, a slični su...
Mi smo bića bez mira. Utopljeni u svom dnu. Svjetlo nam rijetko obavije dušu, čeznemo za svijetlim likovima....zato jer smo u vlastitoj tami. U predvorju snova prolaze rasni konji, lelujaju bijele zavjese u stanu bez stanara. Na svaki način kršim zakon života pojavljivanjem na ovom globusu. Onog dana kad Mjesec poprimi boju krvi, zaustavit će me čuvar sna na pragu pustoši i pokazat će mi tajna vrata što vode do bagrema rascvjetalog u proljeće na proplanku svjetlosne planine.
Tko će mi reći što stoji na kraju gnjeva, na kraju duge? Moji snovi su opustošili plameno srce i ostalo je samo mjesto za dlanove kojima pokrivam oči, jer nisu i ne mogu primiti toliku svjetlost. Još uvijek ne. Na mekanom jastuku proteklog dana odmaraju se noćne suze sa ledenim komadima srca i otpadaju jedno po jedno u ponore do dna. Dno je mekano, štiti me od prevelike svjetlosti, umorna sam već od bježanja i utapanja u mrtvim vodama praznine. Umorna sam od besmrtnosti ovog stanja i stalno spominjem neznano ime nekog čovjeka, koji diše prvi dah do moga.
Nema pitanja. Umor i dalje traje, a grudni koš se diže i spušta u ritmu noćnog otkucaja srca. Tko će mi reći? Sve je tako prolazno. I ovaj tren koji je sad, bit će prošlost za sekundu. I ovaj dan... tako lijep... sutra će biti tek prošli dan... neki utorak, malo maglovit, malo sunčan u zoru ove rane jeseni. Prolazi stvarno svaki trenutak, svaka kap vode isparava na suncu i svaka duša je sve bliže nekoj svojoj konačnosti. Most daleke glazbe dolazi do mene, kroz staklene riječi pokušavam se sjetiti rotacije prošlih trenutaka između nas, a ostali su u sjećanju. Zašto je sve uvijek samo sjećanje?
Prolaznost nezaustavljivo uzima svoje, iako su drugi spremni točiti vodu u pijesak, nadajući se da tako pune neko svoje podzemno jezero ... kao rezervoar za buduće sušne dane. Za ovaj dan izmišljene su ove riječi ... kažu da znam kako u galaksiji postoji još jedna duša poput mene, koja je svjesna da nema podzemnog jezera, jer je sve…. prolazno.
Pa iako je sve prolazno, iako i život teče u svojoj prolaznosti, svaki trenutak kad zastanem i pogledam iza sebe, jasno mi je da ne bih mijenjala niti jedan dan za neki drugi dan. Uveo si me u pitanja, nisi dao odgovore. Odgovore tražim sama. I dobivam ih. Odgovore dobivam putem sna, putem simbola u, naizgled, običnom danu. Odgovore dobivam iz sebe. Taj fini glas što mi stalno šapće, moja nepogrešiva intuicija. Ona me i povela na put traženja, ona me i uputila do tebe, ona mi je i šapnula neka zastanem kod tebe, jer ti si taj što me uveo u svijet dubinskih pitanja, odgovora, traženja. Ništa nije važno. Važan je samo trenutak u kojem trajem i dajem.
I kao dvije zvijezde na nebu, čije suze polako kapaju u zemaljske oceane, čekamo da se dogodi susret između vječnosti i sada. Iznad koraljnih usana lebdi zrak tek da se udahne, a usne se ne otvaraju. Hoće li taj zrak ostati i čekati usne da se otvore i udahnu ga ili će prolelujati dalje? Oči duše su osjetljive… vide daleko i ponovo se sklapaju, a iza mojih golih ramena stoji muškarac – neodlučan i zbunjen. Kako prići i ostati? Možda iza četvrtog dana, prvog od snijega, osjetim njegove ruke na golim ramenima. Možda. I tako će završiti i moja životna priča, započeta negdje kad me otac začeo u žestokom mraku i onog dana kad sam započela svoj put traženja. Oči duše su osjetljive.
kolaž mojih stihova iz 1. zbirke poezije "SJENA DUŠE" objavljen na portalu Magicus 29.09.2009. u 09:15h
https://www.magicus.info/vijesti/tema-mjeseca/kad-traze-i-kad-ne-traze-oci-duse-su-osjetljive
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK
napiši nešto, ako želiš: (9) * ispiši * #
