RIJEČI
slika: digital art
Milijun riječi ili tek jedna...
Kako bih mogla opisati osjećaj,
a da nema riječi,
kako bih mogla opisati uzdah,
a da nema riječi,
kako bih mogla opisati doživljaj,
a da nema riječi?
Riječi dobiju neku boju
kad pišem o prošlosti,
to su tamne riječi
kad se sjetim dana nevoljenosti
i dana tajnih ljubavi.
To su riječi
koje i danas imaju svoju
težinu i ljepotu,
ali su davne,
još nezaboravljene
i tek ponekad me podsjete
na neke sate u sobi
na kraju grada
kad sam bila tako mlada.
Riječi dobiju posebnu boju
kad pišem o plavim očima
koje spavaju uz mene,
o tom osmijehu koji se ozari
kad izvalim neku glupost
i oboje prasnemo u smijeh.
Riječi dobiju lakoću oblaka
kad me zagrli,
a ja i ne znam,
mogu li uopće opisati
taj osjećaj sreće
što je još uvijek uz mene,
i nikad od mene otići neće.
Riječi uvijek imaju
neku svoju boju:
tamnu, svijetlu,
svjetlucavu ili odsutnu
i uvijek ih prati osjećaj,
jer bez osjećaja
ni one ne bi postojale.
pjesmica je napisana 12.04.2019. u 11:59h u nekom vedrom trenutku inspiracije, a nalazi se u mojoj 15. zbirci
"SKRIVENO U MOMENTU SMIRAJA"
http://www.digitalne-knjige.com/varga15.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-48599-2-6
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (18) * ispiši * #
