U bijelo krzno snijega
zaogrnuta duša je prolutala
ovim hladnim jutrom
i ostala zametena
u beskraju nečijeg lica
iz čijeg oka nema one ljubavi
koja je grijala srce
u bezimenim danima i noćima,
a uz hladan kamen
priljubila se zaostala kap vode
i zaledila uz njega,
dok iz magle moje mašte
izranja tvoje lice
tražeći poznate konture,
ali ih ne nalazim.
Duša mi je satkana
od latica ruža
koje polako venu
i netragom nestaju,
da bi na njihovom mjestu
izrasle biserne kapi
slične onoj zaleđenoj
kapljici uz kamen.
Pamtim to vrijeme ruža i vina,
pamtim te boje jutra,
pamtim tvoju siluetu
na mojim vratima,
pamtim davne konture tvog lica,
ali ne pamtim glazbu mog srca,
jer sad neke nove note
diktiraju taj ritam
i ostavljaju znakovlje,
ali ga teško tumačim.
Puno je predznaka
na putu gdje prolazim,
teško su razumljivi,
dok ću u ishodištu
negdje ispod zelene trave
osjetiti laticu ruže na usnama
i otići iz hladne tame
u tvoj topli zagrljaj.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.