E H O ... 6
(slika: digital artist)
Jadranka Varga: NA TRGU PTICA
'Netko te voli’, šapće mi Vječnost, prerušila sam se u noć bez Zore, zatvorila sam srce u svjetlost trenutka i ujedinila sam se s igrom u pjesmi.
Spektar duginih boja baca pozitivno svjetlo na moje konsonante koji se i dalje žele dodvoriti ljubaznoj civiliziranosti amputirane duše.
Željela sam jutros na prozoru uhvatiti Zoru, ali je Suton bio brži i odveo ju je tamo gdje se mnogi pretvaraju u lažne dijamante i gdje se bez riječi gutaju besmisla neke čudne ljudske smislenosti za što nema objašnjenja ni u svetim knjigama ni u ljubavnoj uzvišenosti.
U žurbi sam zaboravila iscijediti oči u tvoj poljubac, zavaravala sam se da to neće potrajati duže, nego će rana Zora zaboraviti moje ime i odvesti me putovima mirisa jorgovana koji uvijek cvjetaju u vrijeme mog rođendana.
Završavam danas ovaj serijal pjesama koje su se počele rojiti oko mirnog čela negdje u kasnu noć sinoćnjeg dana i naglas su se objasnile samo tebi koji znaš kako se šapće na Trgu ptica kad se otkida duša i šalje u hladnu zimu.
Na Trgu ptica si dobio moje srce, a Dušu ćeš sresti kad mi u sljedećoj inkarnaciji šapneš ono ime koje ću prepoznati kad te opet sretnem.
Ova pjesma je posvećena stvarnom događaju od 19.12. do 23.12.2004. na našem "Trgu ptica", kad sam spoznala istinitost prorokovih riječi, mog Alena Jakovine koji je davnog 03.11.1992. prorekao sve ovo što će mi se dogoditi 15.08.2004. kad sam srela mog supruga Davora, a i dalje; sve je dobilo svoje značenje na tom „Trgu ptica“, a samo ja i Davor znamo što je to bilo, a bilo je sljedeće:
Bila je zima, 19.12.2004., pa 20.12.2004. i dalje još par dana, a on je tu čekao, čuvao je borove cijelu noć, ptice su od silne hladnoće proletjele nebom, dok sam izlazila iz moje VW Jette i nosila mu topli čaj i gablec...
Bilo je oko jedan iza pola noći, radila sam ujutro, a on je trebao raditi tek od 14h, došao je doma, odspavao i opet je otišao na redovan posao čuvati te borove, odradio ga, čekala sam ga u Masarykovoj, brzo odvezla na Trg ptica i tamo je opet čuvao borove do ranog jutra.
Znala sam sa njim sjediti u Jetti, dok je motor radio da se ugrije, a oko 3 ujutro sam žurila u Gajnice, da bar malo odspavam do 5 pa opet po njega i dovezem ga kući, da odspava do redovnog posla.
Tad sam mu šapnula uz hladan obraz: "ovo je naš Trg ptica" :) tad je dobio moju dušu zauvijek, a 31.12.2004. u pola noći na Novu 2005. godinu kao dar - dobio je ključ mog stana i mog srca - zauvijek!
Ovo meni znači Trg ptica, to je jedan puteljak na Trešnjevačkom placu pa kad god prođemo kraj tog hladnog mjesta, bilo ljeto ili zima, stisnem mu ruku i nasmiješimo se ...bilo je hladno tih dana, ali srca su nam zauvijek spojena takvim događajima: u dobru i u zlu :)
Tad smo se znali tek 2 mjeseca, bili smo u kreditima, nedostatak novca za Božić i Novu godinu i onda mi je Davor rekao: "dobio sam ponudu da čuvam borove, dobit ću 100 maraka pa da imamo nešto novca za Božić i Novu godinu."
To je bio tren kad sam vidjela, koliko je on - DUŠA ANĐELA...bilo mu je strahovito naporno, ali je izdržao, uvijek sam rekla: u muci se vide junaci, a ta njegova gesta mi je pokazala, koliko je dobrote, poštenja i čistoće u toj Duši, koju sam - hvala Bogu, srela i zavoljela...
napisano: 27.07.2013. u 17.40h
(slika: digital artist)
Ivan Dragičević: NA TRGU PTICA
Jutro se budi na trgu ptica
gdje sastaju se suton i zora,
a golub drijema iznad prozora
jato doziva što leti od mora.
Kad suton zađe zora se budi,
trgom ptica šetaju ranorani ljudi
mnogi trgom prođu k’o bez lica,
a golub čeka svoga hranitelja ptica.
Golub svako jutro doziva ptice
i dobiva kruh od svoje golubice
u veselom cvrkutu na trgu ptica
sad vlada ljubav vrlih hranilica.
Sve gladne ptice hrane se u zoru,
a golub i dalje drijema na prozoru
golubicu gleda što leti ka moru
nahranit će jato ponovo u zoru.
I boji se da će u sutonu jutra
kada padne snijeg usred zime
umjesto kruha i vesele gozbe
otisnuto osvanuti hranioca ime.
Boji se golub, da neće na tom stati,
golubova previše, neki će graktati,
boji se da će golubova bit’ sve manje
tog dana kad zora u sutonu nestane.
moja pjesma je iz 5. zbirke "NA TRGU PTICA" i
zajedničke zbirke
"EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - *EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-83-8 (NA TRGU PTICA) i ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (27) * ispiši * #
