NOVE SMJERNICE PUTA
slika: digital artist
napisano: 24.12.2006. u 10:25h na portalu iskrica-weblog, a iz 1. zbirke
"SJENA DUŠE"
https://iskrica.tportal.hr/weblogs/post.php?web=1461&log=142879
6.8.2009. objava na portalu Magicus:
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/nove-smjernice-puta
U minutama koje prolaze
kroz ostatke ovog lijepog ljetnog dana
i dok su se nekad na Ivanje
mlade djevojke ukrašavale predivnim cvijećem,
dolazi mi miris odlazećih lipa,
toliko intenzivan i toliko opojan.
Iznad koraljnih usana zatreperio je osmijeh,
a tvoj portret se mijenja
kako Sunce polako prelazi sa njega
pa mi poput pješčanog sata pokazuje
neke nove nijanse
tvojih divnih plavih očiju.
Ti nasmijani ljetni dani iz budnih snova
kao morske zvijezde spajaju prošlost u sadašnjosti,
a između dva susreta sa rasnim životinjama
ne mogu se sjetiti što je bilo,
mogu se sjetiti samo onog što je sad,
a što će biti, to ne znam, nije ni važno.
Kad nebo i more spoje svoje vlažne usne
znat ću, da milujem nečiju kosu dlanom duše
i u nju utapam svoju.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (23) * ispiši * #
U ILUZIJU VJERUJE SVAKA IZGUBLJENA DUŠA
slika: digital art
Preko sjene koja mi ograničava korak, prostor me podijelio na mirno i nemirno, s izvora otkud više ne otječe voda krijepim umorne usne, a unutar sebe otkrivam lutalicu čije oči imaju oblik polumjeseca na nebu što mi nije naklonjeno ovih dana.
Odbila sam iz sebe slane usne i zatvorila vrata nepoznatoj planeti koja bi u konstelaciji sa krhotinama priznanja išla protiv mene, gubim iz vida svoj koridor kretanja prema očima polumjeseca i kliznula bih u more života pa iz nečije duše uzela trunčicu i posadila je u svoje srce.
Teško se diše ovih dana, kroz prizmu vidim neku ljubav što ne nastanjuje moje podzemne hramove, iluzorno se hranim zaostalim mrvicama i prigibam glavu sve više prema tlu i hladnom mraku što postoji i nikada nije nestao.
Mnogo pogleda je izgužvalo moje srce, umotalo ga u svilene niti pa te poderotine pobacalo preko suhog izvora, mnogo je iluzija proletjelo i rasplinulo se u milijun pravaca.
Iz uzorka svjetla uzela sam jedan trak i obukla ga, dok je iz školjke svirala glazba mora i dubina, trak svjetla na mom tijelu obasjale su oči polumjeseca i dovele ga u čulnost iz koje se nečiji pogled probija točno do mene.
Ne postoji ništa, samo iluzija u koju vjeruje izgubljena duša.
napisano: 02.05.2011. u 19:43h | na portlau Magicus, a iz 1. zbirke
"SJENA DUŠE"
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/u-iluziju-vjeruje-svaka-izgubljena-dusa-3
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (20) * ispiši * #
NEMA SLUČAJNOSTI
digital art
Od davnih dana do danas nije bilo slučajnosti.
Sjećam se tvojih usana koje su me liječile u ovakvim bolesnim danima, popunjavale moje mrtve pukotine i gutale me dotičući sa mnom dno naših isprepletenih tijela.
Pred srcem smo stajali nagi i čekali, da progovori tim specifičnim jezikom, a duše su bile u dnevnoj polutami otkud smo ih vadili i hranili se plodovima što su ih rađale.
Iz flomastera klize plava slova na bijelu površinu, otkucava se na nebu pomak još jedne minute, ispod sunčane zlataste zrake donosim svoje oči i presijeca ih oštra bol.
Još uvijek živim u progonu od same sebe, a o čemu govori moja priča, ne znam, neispričana je, dok mi na ramena slijeću sjene bijelih ptica i opet me odvode u polutamni svijet sjena.
Mjesečini ću priznati, da te još uvijek poričem, ali da želim tvoj dodir više od osvetničkog zaborava.
napisano: 08.04.2005. u 6:55h | na portlau iskrica weblog, a iz 1. zbirke
"SJENA DUŠE"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=49706
i 17.03.2011. objavljeno na portalu Magicus:
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/nema-slucajnosti-2
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (27) * ispiši * #
PRIVID SREĆE
digital art
Ove razvaline moje duše nekad su nastanjivale nečije ruke, gubih se u tuđim zagrljajima kao pijesak kad prolazi kroz prste.
Osluškujem šum izvora s istoka, nema mnogo dalekog prostora među nama, nije to više nepristupačan put, nisu to više neke staze obrasle mahovinom ispod sjevernog neba, davno zaboravljene i ponekad u snovima posjećene.
Zlatni ritam mog srca preskače ponovo uobičajenu šetnju ovog dana, pokrila me tvoja sjena i u toj ugodnoj tami osjećam se blaženo.
Tko mi to stoji pred vratima?
Privid sreće?
Neobjavljena poruka pozitivnog predznaka?
Koji oblik ćeš uzeti i pohoditi sada čistu stazu mog sjevernog neba?
Hoćeš li od sjevernog neba učiniti toplo južno, plavo-crveno, jutarnje i meko?
Ova raskoš koju osjećam u tom kutku srca otvara prozor tvom horizontu i onoj nevidljivoj tankoj niti po kojoj polako doplovljavaš i do mojih obala, potapa me taj val, bez težine i neoštećenu vraća na novu obalu mog života.
napisano: 26.05.2004. u 6:45h | na portlau iskrica weblog, a iz 1. zbirke
"SJENA DUŠE"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=24021
i 19.6.2011. objavljeno na portalu Magicus:
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/privid-srece
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (29) * ispiši * #
ŠTO ZNAM?
digital art
Što znam o dubini srca,
o nepreglednim željama,
što znam o tebi,
što znam o osjećaju
kad me uzdižeš svojim pričama
i svojim medenim riječima?
Što znam o sebi?
Bacam sidro u daljine
i gledam kako nestaje
između dva horizonta,
osjećaji čuda rade i jedan glas
iz šumovitog predjela mojih misli
pamti okus tvojih riječi.
Nevidljiva nit proteže se
i fino dotiče moje čelo,
jutarnje sunce je otopilo
ovo ledeno vrijeme
što je zaledilo srce,
a ti požuri s istinom u krvi,
zadrži za sebe komadić tajne
kao što i ja imam taj komadić
koji u budućnosti vodi
do tvog slatkog poljupca.
napisano: 19.06.2005. u 10:23h | na portlau iskrica weblog, a iz 1. zbirke
"SJENA DUŠE"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=57416
i 13.2.2011. objavljeno na portalu Magicus:
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/sto-znam
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (13) * ispiši * #
ISPOD TAMNOG NEBA
slika: digital artist
Još dok sam živa
pogledaj u moje oči,
jer jednog dana,
kad Nebo izbriše
crte mog lica
nećeš znati
koliko je samo tuge bilo
ispod tanke kore srca.
A tamo negdje
ispod tamnog Neba
koje me gleda svaki dan
direktno u oči,
mrtvo srce,
mrtvije od zlatnog osamljenog trenutka
svoje gorke suze toči
i procvjetat će u svojoj osamljenosti
pa te potražiti
negdje među zvijezdama.
napisano: 23.11.2014. u 15.50h, iz 7. zbirke "IZBRISANO LICE"
http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2016/02/1632001321/ispod-tamnog-neba.2.html
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-8054-662 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
hvala ti, draga moja Slavice, što si me donijela na ovaj svijet današnjeg dana jedne godine
napiši nešto, ako želiš: (15) * ispiši * #
