Sjećam se tvojih usana koje su me liječile u ovakvim bolesnim danima, popunjavale moje mrtve pukotine i gutale me dotičući sa mnom dno naših isprepletenih tijela.
Pred srcem smo stajali nagi i čekali, da progovori tim specifičnim jezikom, a duše su bile u dnevnoj polutami otkud smo ih vadili i hranili se plodovima što su ih rađale.
Iz flomastera klize plava slova na bijelu površinu, otkucava se na nebu pomak još jedne minute, ispod sunčane zlataste zrake donosim svoje oči i presijeca ih oštra bol.
Još uvijek živim u progonu od same sebe, a o čemu govori moja priča, ne znam, neispričana je, dok mi na ramena slijeću sjene bijelih ptica i opet me odvode u polutamni svijet sjena.
Mjesečini ću priznati, da te još uvijek poričem, ali da želim tvoj dodir više od osvetničkog zaborava.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.