Preko sjene koja mi ograničava korak, prostor me podijelio na mirno i nemirno, s izvora otkud više ne otječe voda krijepim umorne usne, a unutar sebe otkrivam lutalicu čije oči imaju oblik polumjeseca na nebu što mi nije naklonjeno ovih dana.
Odbila sam iz sebe slane usne i zatvorila vrata nepoznatoj planeti koja bi u konstelaciji sa krhotinama priznanja išla protiv mene, gubim iz vida svoj koridor kretanja prema očima polumjeseca i kliznula bih u more života pa iz nečije duše uzela trunčicu i posadila je u svoje srce.
Teško se diše ovih dana, kroz prizmu vidim neku ljubav što ne nastanjuje moje podzemne hramove, iluzorno se hranim zaostalim mrvicama i prigibam glavu sve više prema tlu i hladnom mraku što postoji i nikada nije nestao.
Mnogo pogleda je izgužvalo moje srce, umotalo ga u svilene niti pa te poderotine pobacalo preko suhog izvora, mnogo je iluzija proletjelo i rasplinulo se u milijun pravaca.
Iz uzorka svjetla uzela sam jedan trak i obukla ga, dok je iz školjke svirala glazba mora i dubina, trak svjetla na mom tijelu obasjale su oči polumjeseca i dovele ga u čulnost iz koje se nečiji pogled probija točno do mene.
Ne postoji ništa, samo iluzija u koju vjeruje izgubljena duša.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.