samo to... i ništa više...
slika: digital artist Marta Tavakoli, 2013, "The Last Lonely Tale"
napisano 30.08.2007. u 15:12h na iskrica weblogu, pjesma je iz 1. zbirke poezije "SJENA DUŠE"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=193069
Kad sam ovako, kao danas, zavezana za neki kup sjećanja, bez unutarnje veze sa sobom ili bez nekog doticaja sa očima duše, znam, da mi srce puca kao staklo polomljeno i da tonem u pijesak mog gentskog kod-a, jer je ovaj dan izmišljen, samo da bih napisala par rečenica.
Kad se sklonim tamo, u zavjetrinu mog života, živim moj-naš san.
Znaš, da sam uvijek tu, probijam se kroz tamu podsvijesti što je zavladala mojim životom.
Otvaram oči, ali dijelovi tijela, eteričnih silueta što lebde, pokazuju druge pravce.
Odvajam se povremeno od tebe i vraćam se … tebi, drugom… onom koji živi tu… još uvijek.
Mutan mi je izvor… umirit ću pjesmu…umirit ću sebe…
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #
