s a n
slika: digital art
Veliki sunčani prsten usijano ulazi u moje oči i najavljuje predivan dan.
Probudile su me tvoje ruke i nježno pomilovale moje čelo, a ni u najluđim snovima nisam mogla zamisliti da se to može dogoditi.
Tvoje medne usne su počele priču o jednoj ravnici iz koje se diže jutarnja magla i po kojoj ćeš me voditi jednog kasnog ljeta.
Gledala sam te, kroz pukotinu trepavica bila sam svjedok tvog postojanja, a ritam mojih koljena neumorno je dočekivao svaku tvoju riječ, jer si znao da sunce nestaje u tvojoj kosi, ako se pomakneš milimetar dalje od mene.
Spustili smo se u ponor, ali mu nismo dotakli dno.
Ostavili smo to za neke kasnije trenutke.
Razgalio si mi srce, slušala sam tvoj šapat i onoliko vatre koliko nosiš u svom srcu pretočio si u moje.
Otvaraju nam se vrata za put kroz vrijeme, odvajaš taj element cjeline i ostavljaš nam prostor za igru tijela, za igru čuda.
Osjećaji čuda rade, zatvaram sve u eter, stavljam ključ na srce i u nekom četvrtom danu ponovno ću dočekati ovakvo buđenje.
http://shadowofsoul.blog.hr/2010/02/1627284829/san.html
pjesma: SAN je iz moje knjige poezije "Sjena duše"
napiši nešto, ako želiš: (5) * ispiši * #
jutro sa osmijehom
Bez jutarnje dubine i bez snova sa mrežama punim noćnog ulova, izronila sam na površinu ovog dana, dok me cijelo vrijeme milovalo tvoje lice, spremljeno negdje u samo onom tvom kutku mog srca.
U snu nisam prepoznala mirne linije na mom dlanu, nisam sanjala ....
Bio si ispunjen u cijeloj jednoj vremenskoj zoni, u potpunosti iznutra, pa mi ni na tren nisi, dao da se pustim zaboravu.
Ništa nisam zaboravila... sve mile riječi, sve boje, sve preskočene ritmove srca, sve tragove u svojim dubinama.
Gledam nas, onakve kakvi smo se ljubili ...
Tragovi nam se pojavljuju i tko će stati uz tebe, znat će da si sastavni dio nečije sudbine i bitna čestica ovog Svemira za postojanje te sudbine.
Zvjezdane kapi sz između dva otkucaja srca razasule plavi noćni baršun, koji me pokrio i doveo do ovog trenutka kad se živi jedan osmijeh i kad kroz koprenu žutih sunčanih zraka ne odlijeću vilinske suze između trepavica.
Osmijeh je na usnama i svatko se smiješi tko me vidi.
Zalutala sam u tvoju dimenziju postojanja.
Zbog toga se smiješim.
http://shadowofsoul.blog.hr/2010/02/1627277490/jutro-s-osmijehom.html
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
pjesma: JUTRO SA OSMIJEHOM je iz moje knjige poezije "Sjena duše".
napiši nešto, ako želiš: (15) * ispiši * #
on: "Gledaj i sudi!" - ja: "Ne sudim. Samo gledam. "
Još iz daljine sam osjetila poznati nemir.
Kroz mene se provukla tajanstvena toplina i dok je pogled padao na nečiju siluetu, znala sam da si to ti.
U davnim danima označio si moju mladost, ostavio trajni žig svojih otisaka na mom tijelu.
Usmjerio si i moju sudbinu drugim skrovitim stazama gdje duša luta i traži u tom vremenu zlatnu knjigu iz koje će pročitati svoj kraj.
Dok se udisaj prelamao poput razbijenog stakla, progovorili smo neke demonske riječi.
Kao i uvijek, tko nas je slušao – nije nas razumio.
Pokušao si mi predočiti svoje postojanje u tom trenu.
Samo sam gledala.
Osnovne stanice tvog tijela su se raspšile i nisam vijedjela ništa.
Grobnica.
Taj trenutak – grobnica.
Led je pokrio naše vrijeme, ali led je zaledio i poglede.
Tvoj plavi pogled – led.
Moj zeleni pogled – tamni led gdje se još uvijek zrcališ ti, zaleđen u konture po kojima sam te prepoznavala.
Iz te gramatike sam pokušavala izvući poznate riječi, vibracije, tonove, pokrete.
Samo sam te osjetila.
Duboko u duši – osjetila sam besane noći, osjetila sam davnu vatru što me i sada grije svojom hladnom toplinom.
I dok je vani kiša prostirala sivu koprenu nad mojim gradom, ja i ti smo bili sami.
U tom trenu – posljednja selekcija mog srca se znakovito raspadala, a svima nerazumljivo – naše tajno raskrižje – ostalo je i dalje sa svojim križem.
Zato, dušo, objelodani sve nesporazume i konačno me pusti da iz tog ukletog stanja konačno iz zlatne knjige života pročitam svoju sudbinu.
napisano 2005.
http://shadowofsoul.blog.hr/2009/09/1626696621/on-quotgledaj-i-sudiquot-ja-quotne-sudim-samo-gledam-quot.html
pjesma: "on: "Gledaj i sudi!" - ja: "Ne sudim. Samo gledam. "" je iz moje knjige poezije "Sjena duše".
napiši nešto, ako želiš: (10) * ispiši * #
MOŽEŠ LI?
Sve moje slabosti uberi sa dna duše i otrgni ih sa korijenom pa ih pretvori u buket, baci ga u more, neka otplovi i ne vrati se više.
Od prozračne sjene tvog dodira zaboravljam odlaske iz svijeta stvarnosti i upuštam se u neke igre gdje me sve više obavijaju fine niti tvojih plavih očiju pletući čvrstu nevidljivu mrežu što me čine nemirnom.
Neka bistra voda osvježi vruće lice ove lijepe noći, a ti opet ušetaj u moj vidokrug i zagospodari zelenim dubinama gdje ćeš vidjeti čudan odsjaj, teško razjašnjen, a tako jasan.
Zbunjuju te moji pogledi, sve mi više zagledavaš u oči, ali još ne znaš čitati.
Tek neki znakovi... male naznake, koje ne znaš protumačiti pa lutaš tim zelenim poljanama mojih očiju tražeći prepoznatljivost koje nema.
Ovo je nešto novo za tebe i sa mojih usana upijaš svaku riječ, a još više tvoj pogled, koji te stalno dovodi k meni.
U sebi me pitaš ''tko si ti?'', ja ti ne odgovaram.
Puštam te da me sam pronadeš i da tvoj nemir donese odgovore.
Ova slatko-bolna situacija pokazuje tragove na rukama, kojima me želiš zagrliti, ali ja odlazim u neisplivano more i tamo te čekam da po mojim stopama nadeš put i zaroniš sa mnom u beskrajne dubine.
Možeš li?
http://shadowofsoul.blog.hr/2009/12/1627082244/mozes-li.html
iz knjige poezije "Sjena duše".
napiši nešto, ako želiš: (7) * ispiši * #
