on: "Gledaj i sudi!" - ja: "Ne sudim. Samo gledam. "
Još iz daljine sam osjetila poznati nemir.
Kroz mene se provukla tajanstvena toplina i dok je pogled padao na nečiju siluetu, znala sam da si to ti.
U davnim danima označio si moju mladost, ostavio trajni žig svojih otisaka na mom tijelu.
Usmjerio si i moju sudbinu drugim skrovitim stazama gdje duša luta i traži u tom vremenu zlatnu knjigu iz koje će pročitati svoj kraj.
Dok se udisaj prelamao poput razbijenog stakla, progovorili smo neke demonske riječi.
Kao i uvijek, tko nas je slušao – nije nas razumio.
Pokušao si mi predočiti svoje postojanje u tom trenu.
Samo sam gledala.
Osnovne stanice tvog tijela su se raspšile i nisam vijedjela ništa.
Grobnica.
Taj trenutak – grobnica.
Led je pokrio naše vrijeme, ali led je zaledio i poglede.
Tvoj plavi pogled – led.
Moj zeleni pogled – tamni led gdje se još uvijek zrcališ ti, zaleđen u konture po kojima sam te prepoznavala.
Iz te gramatike sam pokušavala izvući poznate riječi, vibracije, tonove, pokrete.
Samo sam te osjetila.
Duboko u duši – osjetila sam besane noći, osjetila sam davnu vatru što me i sada grije svojom hladnom toplinom.
I dok je vani kiša prostirala sivu koprenu nad mojim gradom, ja i ti smo bili sami.
U tom trenu – posljednja selekcija mog srca se znakovito raspadala, a svima nerazumljivo – naše tajno raskrižje – ostalo je i dalje sa svojim križem.
Zato, dušo, objelodani sve nesporazume i konačno me pusti da iz tog ukletog stanja konačno iz zlatne knjige života pročitam svoju sudbinu.
napisano 2005.
http://shadowofsoul.blog.hr/2009/09/1626696621/on-quotgledaj-i-sudiquot-ja-quotne-sudim-samo-gledam-quot.html
pjesma: "on: "Gledaj i sudi!" - ja: "Ne sudim. Samo gledam. "" je iz moje knjige poezije "Sjena duše".
napiši nešto, ako želiš: (10) * ispiši * #
