s a n
slika: digital art
Veliki sunčani prsten usijano ulazi u moje oči i najavljuje predivan dan.
Probudile su me tvoje ruke i nježno pomilovale moje čelo, a ni u najluđim snovima nisam mogla zamisliti da se to može dogoditi.
Tvoje medne usne su počele priču o jednoj ravnici iz koje se diže jutarnja magla i po kojoj ćeš me voditi jednog kasnog ljeta.
Gledala sam te, kroz pukotinu trepavica bila sam svjedok tvog postojanja, a ritam mojih koljena neumorno je dočekivao svaku tvoju riječ, jer si znao da sunce nestaje u tvojoj kosi, ako se pomakneš milimetar dalje od mene.
Spustili smo se u ponor, ali mu nismo dotakli dno.
Ostavili smo to za neke kasnije trenutke.
Razgalio si mi srce, slušala sam tvoj šapat i onoliko vatre koliko nosiš u svom srcu pretočio si u moje.
Otvaraju nam se vrata za put kroz vrijeme, odvajaš taj element cjeline i ostavljaš nam prostor za igru tijela, za igru čuda.
Osjećaji čuda rade, zatvaram sve u eter, stavljam ključ na srce i u nekom četvrtom danu ponovno ću dočekati ovakvo buđenje.
http://shadowofsoul.blog.hr/2010/02/1627284829/san.html
pjesma: SAN je iz moje knjige poezije "Sjena duše"
napiši nešto, ako želiš: (5) * ispiši * #
