MAJSKO JUTRO
Izronila sam iz tamne kišne noći u jutro prepuno majskog mirisa bagrema budeći zakopane šifre genetskog „kd“-a, koje su odavno prosule pregršt riječi iz gorkog kaleža tuge što ga moja duša toči.
Na tamnoj pučini životnog oceana, čudnim slovima ispisana je sudbina proteklog života da bi se objavila u onom trenu baš kad je potrebna i to uvijek na istom mjestu.
Nebo bez zvijezda, Mjesec skriven u šuštavom plaštu odbjegle svijesti i jutro u pratnji sramežljivog Sunca skrivaju noćne anđele i objavljuju mi početak ulaska u novo razdoblje razdvajanja noći od jutra.
Ruže će zamirisati jednog jutra i opit će mi dušu više, nego bilo čiji plavi pogled bilo čijeg života, darovanog mi od nečije smrtne majke i još smrtnijeg oca.
Do tada, iz tijela žene neka se izvije anđeoska duša i pozdravi blagim naklonom ovo Nebo što tako milostivo i pitomo zagledava u moje zelene oči.
I tamo gdje sam snivala i tamo gdje sam te darivala najljepšim darovima što ih stih može opisati, ostalo je jedno plaho srce spavajući snom čiste duše i iskrenog plavog pogleda.
napiši nešto, ako želiš: (3) * ispiši * #
