nikad me nećeš zaboraviti
slika: digital art
Obuci svjetlost,
zaogrni ljubav,
udahni proljeće
i daruj mi osmijeh.
Iza tamne zime
koja je svojim ledom
držala moje srce
u okovima šutnje,
izronila sam
u ovo čudno proljeće
toliko mi blisko
i toliko daleko.
Razvezala sam ostatak vremena
u zlatni titraj srca
koje još uvijek preskače
svoje poznate ritmove
i ponekad zaluta u uspomene.
Mislila sam,
da je moja stvarnost samo mit,
ali pokazala se
sa druge strane zrcalne opsjene
kako je predivna,
obasjana svjetlošću
i nezavršena tugaljivom poezijom
koja mi srce ranjava
svaki put kad je pročitam.
Zapalila sam svjetlost u srcu,
otvorila joj vrata duše
i izašla je,
obasjala i tebe i mene
pa se neće skrivati
iza crnog odraza u zrcalu,
a ja ću te oblikovat u anđela,
obasjat ćeš me
svojom ranjivom dušom
i nikad me nećeš zaboraviti.
napisano: 06.04.2012. u 11.45h, iz 2. zbirke "PREDVORJE BIJELE TIŠINE"
http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php
http://shadowofsoul.blog.hr/2012/04/1630548121/nikad-me-neces-zaboraviti.html
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=78940
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-28-9 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (9) * ispiši * #
između nekad i sad...
U minutama koje prolaze kroz ostatke ovog lijepog proljetnog dana i dok su se nekad na Ivanje mlade djevojke ukrašavale predivnim cvijećem, dolazi mi miris nadolazećih lipa, toliko intenzivan i toliko opojan.
Nad koraljnim usnama zatreperio je osmijeh, a tvoj portret se mijenja kako Sunce polako prelazi s njega pa mi, poput pješčanog sata, pokazuje neke nove nijanse tvojih divnih plavih očiju.
Ti nasmijani proljetni dani iz budnih snova, kao morske zvijezde, spajaju prošlost u sadašnjosti, a između dva susreta sa rasnim životinjama ne mogu se sjetiti što je bilo.
Mogu se sjetiti samo onog što je sad.
Što će biti, ne znam.
Nije ni važno.
Kad nebo i more spoje svoje vlažne usne, znat ću da milujem nečiju kosu dlanom duše i u nju utapam svoju.
napiši nešto, ako želiš: (4) * ispiši * #
