Kao što iznad dubokog oceana mjesec visi i raspaljuje svoje blijedo svjetlo, razgaljuje me zaljev vječne ljepote koja se objavljuje svaki puta kad udahnem tvoje ime.

Proteže se u daljinama jedan pravac besprijekornih linija i vodi do tebe, dok mi se noć zavlači u grudi, dodiruje usne i zakriljuje oči.

Živim sama u tom rascvalom cvijetu snova, krv se ledi i sneno padam u moje bezdane, dodirujući negdje tvoje ruke.

Ne znam za kraj.
Kao što iznad dubokog oceana mjesec i dalje raspaljuje svoje blijedo svjetlo, uvlačim se u bijelo, zamotavam svoje srce i u tankoj svili finih emotivnih niti poklanjam ga samo tebi.

Duše su izvršile izbor nad ljudima i jedna je odabrala mene.
Pokretni most između dva svijeta, između jarke sadašnjosti i mračne prošlosti rastjeruje mrak zaborava.
Zar sam posljednja što mora osjećati sve titraje u tvom srcu?
Zar sam karika prvog i posljednjeg niza u koji uplićeš svoje prste i zar samo mene miluju tvoje riječi?
Pijem vodu iz tvoje ruke, a cvijet pokraj izvora uzalud pokušava dobiti malo sunca, kad ga kriju velike krošnje drveća.
Hoće li taj cvijet uvenuti?
Hoće li izdržati toliku tamu oko sebe?
Penjem se prema visokom brijegu gdje me čekaju neke dobre duše.
I u velikom i u malom svijetu se događaju iste bitke, usponi i padovi.
Moj korijen se nalazi u tvojim rukama.
Ti znaš kako ugasiti tu vatru i rastjerati tu tamu.
Predivna noć je ustupila mjesto ovom jutru u kojem se nalazim još umornija od jučer.
Isto udaljena od svega, isto u potrazi za svim.
Zašto? ...jer nisi kraj mene.
Niti ćeš to ikada biti.

Gledala sam sinoć Mjesec u oblaku, umotanog prozračnom prozirnošću.

Oči su mi zalutale na neke prekogranične ceste, usnula polja i kad se noć razlomila na svoje dvije polovice, u snu su sve linije na dlanu mirovale.

Čula sam da misliš: «nisi ona ista».

Znaš da sam ostala uvijek ista. Ne prepoznajem tvoje misli. Ne prepoznaješ moj dah.

Tješila me hladnoća noći i glazba što se razlijegala uskim prostorom mog automobila.

Neke lagane stvari su se vrtjele, a ja sam sve dublje tonula u vodene dubine, kojima kraja nikada nisam vidjela.

Ne poznaš detalje odraza u zrcalu. Ne vidiš taj odsjaj mene u svojim očima.

Postoji vrijeme za nas.
Postoji vrijeme za nadu.
Postoji vrijeme za ljubav.