Kao što iznad dubokog oceana mjesec visi i raspaljuje svoje blijedo svjetlo, razgaljuje me zaljev vječne ljepote koja se objavljuje svaki puta kad udahnem tvoje ime.

Proteže se u daljinama jedan pravac besprijekornih linija i vodi do tebe, dok mi se noć zavlači u grudi, dodiruje usne i zakriljuje oči.

Živim sama u tom rascvalom cvijetu snova, krv se ledi i sneno padam u moje bezdane, dodirujući negdje tvoje ruke.

Ne znam za kraj.
Kao što iznad dubokog oceana mjesec i dalje raspaljuje svoje blijedo svjetlo, uvlačim se u bijelo, zamotavam svoje srce i u tankoj svili finih emotivnih niti poklanjam ga samo tebi.