Ispisao si stranice mog života svojim plavim slovima. Iz moje duše već dugo godina nije poletio bijeli oblak i ostao među zvijezdama. Onog dana kad sam svjedočila vjenčanju moje duše i sjene, zavirila sam u tajnu svilene tame Svemira. Još uvijek je nesigurno tlo gdje moje stope ostavljaju svoj trag. Još uvijek se sjećam obećanja mojoj smrtnoj majci, još uvijek si tema nekih davni misli, ali nisi mi u modi već dugo. Najviše sam te voljela kad si bio nježan i nemoćan. Najviše me nije bilo kad te nije bilo... ostala sam sama. U tamnom moru previše me ima, u nama me više nema. Između dva udisaja, između dva treptaja srca, između sna i jave, ostajem ista. Ostala sam uvijek ista. Moj krug je zaokružen zlatnim rubom našeg vremena, ali ispunjen je drugim plavim očima. Te oči, tako jasne i bistre, tako iskrene i čiste, daju ovoj pustoši snen pogled, daju mom životu biserni sjaj. Ne skrivam se više od tebe, ne krijem se u vječno sjenovitom svijetu tvojih iluzija, praznih obećanja i snenih lutanja. Znaš da ću sa stilom uzeti svoj komad životnog zlata i znaš da ću uvijek sa stilom - ostati ista.