Sewen

Onako sam!
Masakriran!
Ko razbijeno jaje mlade rode...
Ne sjećam se boljih dana!
I sad se pitam, čije li se borbe vode
Da su i mene uvukli ko naivca?!

Bezobrazluk u kolonama!
Ljudi bez usta komuniciraju očima!
I pogledi su sve, no bezazleni,
Al kao da su svi upućeni meni!
Osjećam težinu njihove patnje
I neznanja...
Žao mi je ozbiljnih tema,
Jer meni je do igranja!

Onako sam!
Kad pogleda čovjek značenja zagonetnosti,
Bolje da zaboravi rebus i sudoku.
Bolje da nije u toku!
Nekad smo bistrijeg uma umovali.
I jedni sa drugima kumovali!

Neki su se od nas vratili dugim molitvama,
Što zapravo ne zamjeram,
Ukoliko se ne radi o ambisima i paranoji!
A toliko ih se već broji!
Pa se nekako čini da ne idemo,
Da se ne krećemo u smjeru sata...
Ili je taj isti sat stao!
A za to pokretanje nemamo alata...
Stagniramo!
Kasnimo!
Jasno je da kasno je!

Onako sam!
Oprao sam neistomišljenike grubo!
Jer s grubima samo se grublje može.
A ne volim kad se negativne misli množe!
Volim onaj jedan dan
Kad odlučim obući različite čarape
Pa da činim kap dobrote...
Mogao bih različito do stote!

Pospremio sam cijeli stan!
Valja biti pripreman!
Što ako me prekine ovog trena...
Meni za čišćenje ne treba žena!
Sve sam složio sam
I za oporuku sam se pobrinuo
I sahranu platio...
Ne vole ljudi obvezu
To sam odavno shvatio!

Da li je itko brojao uskličnike?!