Sewen

Sam, doboga sam, izgaram,
I nikom ne govorim što je posrijedi.
O dušo moja tamo me povedi
Gdje znam da me neće dirati,
Gdje neću iznova umirati...

Sam, doboga sam, umoran,
I nespreman za velike odluke na putu,
Izgubih tu dušu netaknutu,
Ne znajući da oprosta nema
Ni razgovora, ni dilema...

Prošao sam opet sve pješke
Ove slomljene, teške, malteške...
I nitko nije vrijedan iz tjedna u tjedan
Nitko mi godine ne može dati...
Ni da me prati, ni da me prati...