Sewen

Mene ne čeka niko.
I blid sam ka mliko
Ćutin se na loše ulje
I dobija sam žulje.

Meni je dosta laži
Tupim - aj se okuraži!
Lupi šakom po stolu
I opet u školu...

Al nisam više ni za đaka
Nisam ni za prvaka.
Imam dar
Za postat političar...

Nošena maestralom
Je stigla u moj grad.
I kad je prošla žalom
Ja spazio sam tad.
U zagrljaju trena
Poljubilo je more
Ona je sirena
Baciami amore

Predamnom je stala
Pogodio me grom
Riječ po riječ je pala
Predozirat ću se njom.
U zagrljaju trena
Svitale su zore
Ona je sirena
Baciami amore.

I kad ljeto plane
I jesen s kišom krene
Mi imat ćemo dane
Za tebe i za mene.
I svaka oštra zima
Do proljeća će pasti
Jer ljubav je ko plima
I sa nama će rasti.

Coktail bar La bella vita
Daj ponovi 2 mojita
Prvi red do mora ona
Kraljica je vrijedna trona.

Kao raj na kraju svijeta
Ja tvoja marioneta
Al mi godi stanje slatko
I da potraje nam kratko.

Ti na meni, sol na koži
Oduzet sam al pomnoži
Da se prosjek ne pokvari
Mi smo matematičari.

Nek 1+1, 2 je
Rano je za zbrajat dalje
Ponavljanje - strana jača
Spreman sam za ponavljača.

Razmišljam o godinama. Godinama!
Prevrćem po stvarima u glavi ko jorganom po krevetu
Skrojenom po mjeri.
Udomaćio sam se u nostalgiji
Ko depresija u jednosmjernoj ulici.

Ne znam kako je uživati u bestežinskom stanju sebe.
Onaj "Ja" iz mene je ostao bez glasa!
Postepeno sam se navikao pjevušiti pjesme
Lakše od lakih muškaraca kojima pripadam
Glumeći neukrotivog a nesretnog.
Zbog bačene kletve one koja je puna ljubavi
A nitko je ne voli...
Da pukneš od smjeha!

Ja sam ko boca pjenušavog vina.
Bijes balansiram skidanjem čepa
I hlapim ko eter.

Namaži me svim mastima - to sam život molio.
A on prospe po meni vrelo ulje.
Pa tko nebi opsovao do neba?!
Tko nebi zavapio o prokletoj sudbini pjesničkoj
Onako kako samo romantici znaju.
Tinovski. Zgrbani u kutu neke rupe.
Oblaci tvrdih iluzija nad čelom i drhtave ruke...
Samoća!

Razmišljam o vremenu! Čeznutljivo!
Al više boli ta ravnodušnost koju glumim.
Tražim po džepovima zaboravljene brojeve
Jer svima sam slatkorječivo obećao glas.
Da li je neodluka moja odlika?
I stoput sam valjda ispao loš
S ovim tupim pogledom poraženog vojnika.
Ni metka ispalio nisam!

Potajno sam gubio neosvojeno.
I potajno sam patio u tuđim životima.
Privukao sam nemir duši
Ko toplu kavu nosnicama žednim ugođaja
Al sam polusretan!

Razmišljam, a zašto razmišljam?!
Volio bih radije da sam primjer jednostavnima.

Što mi dadoše ime puno suprotnosti?!
Pa kažu da ime nikog naružilo nije!
Victor bi pjevao do zadnjeg stiha
Tamo gdje zadnja riječ izgovorena nije
A prva počela je.
Tako da sam beskraj u beskraju, svitanje u sutonu...
Umirujući da djelujem na samog sebe
Uspavljujuće pred ljutnjom,
Usporavajuće pred lažima!

Skrio bih se u livadi boja i čekao kao zamka
Dok bude trebalo i dok bude moguće.
Sa ovo pola snage koje imam
Skrio bih se od pogleda, bez oznake, a ti...
Pronađi me!

Navikne čovik i na gore
Kad ispuca adute sve.
Rukave produžit ne more
A za kratke još rano je.

Navikne čovik, izgine
Ničim ne upravljam.
Kad misec svoj plašt skine
Ostaću opet sam.

I stoput sam reka, aj opet
Provaj se iznova popet
I stoput sam puta pa
Pa iznova krenija...

A di sve to tugo vodi,
Umirem pa se rodim...
Nisam ti više u điru
Zatvoriću oči u miru
Stisni me za rame
I pomoli se za me...

Ne postoji ništa stvarno
Samo na filmu je sjaj
Sve je lažno, nerealno
Tom nikada neće bit kraj.

Jesam, razočaran gdje sam
Uhvaćen u mrežu bez sna.
Tamo gdje pripadam - jesam
U ranama...

Ljubav je kora naranče na špakeru na drva.
Miriše soba, vatra je suši dok ne postane mrva.
Dok osmjeh sa mene kroz mutne suze suzdržano viče.
Imali smo sretan kraj, al tek u pola priče...

Moje je vrime, nit bilo nit biće
I moje sunce nit pada nit sviće.
Ja sam ka brod ruzinavog pramca
Ja sam ka duet, al pisan za samca.

Meni je lako, mene niko neće.
A kada je ladno ruke mi opeče.
I vidija nisam kada se zatanca,
Ja sam ka duet, al pisan za samca.

Mene je pisma vezala za misto
I sve mi je novo, a sve mi je isto.
Nije za polje da upregneš vranca
Ja sam ka duet, al pisan za samca.