Sewen

Razbio sam sat čekajući.
I plakao sam kao dijete, pjevajući.
Ja sam se spremio voljeti do kraja.
Kad zid je pao, nestade beskraja...

Već sam nam pogledom jutra ljubio.
Možda sam dobio, al sigurno izgubio.
U trenu se pomjesa radosno i bijesno.
Bilo je prostrano, a sada je tijesno.

Poljubih te pred oprostaj u čelo.
Obukoh to crno odijelo.
Tako sam zgodniji, jos uvijek znam.
Ja samo sebi pripadam...