BEZDAN
Što reći o Tebi, osim da sam te čekao,
Svih ovih godina, nikome nisam rekao... Svud nepregledna polja, oranice A moje misli nisu imale granice. I koliko bi me pogodilo?! Da se nije dogodilo... Ono što sam zakopao sad opet iz zemlje viri, Da me za tebe prikuje i smiri! Nisam više sklon vjerovati u greške, I nisu sve moje odluke baš viteške, Al' volim onako kako znam I voljet ću Tebe, ako Tebi pripadam... Ako mi dozvoliš, bio bih Tvoj bezdan, Bio bih noćnim sjajem ozvjezdan! Gledam te dok spavaš, nemirno tijelo diše, Gledam te dok ne vidiš, da volim te sve više. I čitav svijet mi je na dlanu U jednom jedinom danu! Bog zna koje ćemo tajne imati I koliko dugo ćemo ih sakrivati. Nek nas pusti, On ima rješenje za sve, I znat će kad vrijeme je, da se otkrije... A do tada, nek nam se sreća od boli othrva Da primjetiš da si zapravo moja ljubav prva! |
< | veljača, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 |