ZAUSTAVIH DAH
Kažeš mi blago, a meni drago
Mirišeš na neven, neodjeven. Ne pitaj se čiji sam, to znaš Ništa reći ne trebaš. Kažeš mi sjetno, ko neprimjetno Nisam se nadao da kliznut će - sretno Ja sam se tebi prvog dana dao Ja sam se tebi predao. Vidjeh svjetlo na mah I zaustavih svoj dah, Izgorih, umorih se I dalje ne ide... Nikako ne prestaje ova zima, Und ich liebe Dich fuer immer, Ponovo iskoristih riječi krive. Te riječi samnomn traju i žive. Kakve su šanse da se igračka ne baci, Da se popravi - to su nečiji junaci! Kad vidiš tugu na meni, skini je, Jer kad od srca krene, sve je nevinije... |
< | siječanj, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |